HARALD KOPITZ

Ubojica djece iza rešetaka, čeka li ga suđenje ili liječenje? Psihijatar: ‘Zlo i bolest nisu isto‘

Dok je Kopitz bio u bolnici, policija i Državno odvjetništvo obavili su čitav očevid, a jedino što se još čeka je toksikološko vještačenje
Harald Kopitz (lijevo)
 Željko Puhovski/CROPIX

Monstrum Harald Kopitz, ubojica vlastite djece, u ponedjeljak je otpušten iz KBC-a Sestre milosrdnice, gdje je završio nakon što je uzeo veću količinu psihofaramaka ne bi li se ubio, ali očito ne dovoljnu da bi bila smrtonosna.

U ponedjeljak kasno poslijepodne kombijem Hitne pomoći prebačen je u Kliniku za psihijatriju Vrapče, gdje je obavljen psihijatrijski pregled. Dežurni liječnici zaključili su da nema razloga za njegovu hospitalizaciju u toj bolnici. Pregled je pokazao da nije potrebna hitna psihijatrijska intervencija u civilnom sustavu pa je otpušten iz bolnice i odvezen u pratnji policije.

Iz zagrebačke Policijske uprave kratko su priopćili da je u 19.45 sati osumnjičeni 56-godišnjak uhićen te priveden u službene prostorije policije na kriminalističko istraživanje.

Nalazi vještaka

Ubojica više nema nikakvih zdravstvenih problema, potpuno je pri svijesti, pa nema razloga za eventualnu hospitalizaciju u Zatvorskoj bolnici. Kako doznajemo, Kopitz i dalje ne želi komunicirati, a jedini zdravstveni problem koji ima povišeni je krvni tlak, od kojeg se liječio i prije ovog monstruoznog čina.

Dok je Kopitz bio u bolnici, policija i Državno odvjetništvo obavili su čitav očevid, a jedino što se još čeka je toksikološko vještačenje krvi ubijene djece kako bi se potvrdile ili demantirale informacije da ih je Kopitz najprije pokušao otrovati sedativima, no kada mu to nije uspjelo, zadavio ih je. Policija i zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo proveli su sve potrebne izvide, a Kopitzu se po zakonu morao odrediti odvjetnik po službenoj dužnosti ako nije odlučio sam nekoga angažirati. Naime, za ovakva teška djela, kakva se Kopitzu stavljaju na teret, već se na prvom ispitivanju u policiji mora imati branitelja.

Suđenje u RH

Prema pravilima, nakon što se obavi prvo ispitivanje, uhićenu oosobu se predaje pritvorskom nadzorniku, a policija podnosi kaznenu prijavu. U ovom slučaju, za tri djela od kojih se za svako može izreći kazna do 40 godina zatvora. U stjecaju, Kopitz za ovakav zločin može dobiti i jedinstvenu kaznu od 50 godina zatvora. Izvjesno je, također, da će Državno odvjetništvo za njega sucu istrage predložiti određivanje istražnoga zatvora, kao i da će mjeru zatražiti zbog tzv. posebno teških okolnosti djela. Tek tijekom istrage, koju će Državno odvjetništvo otvoriti svojim rješenjem, nad Kopitzom će se najvjerojatnije provesti i psihijatrijsko vještačenje kako bi se vidjelo je li u vrijeme počinjenja djela bio uračunljiv i u kojoj mjeri.

Kada bi psihijatar otkrio kako se radi o neuračunljivoj osobi, Kopitza bi se moralo poslati na liječenje u psihijatrijsku ustanovu. U drugom slučaju, naravno, očekuje ga suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu s obzirom na to da je zločin izvršen na području mjesne nadležnosti tog suda. Činjenica da je Kopitz austrijski državljanin neće značiti ništa u smislu da bi njegova domovina mogla preuzeti nadležnost nad ovim postupkom. Jedino što poslije može tražiti jest da mu se dozvoli služiti kaznu u Austriji, na što Republika Hrvatska može, ali ne mora pristati.

Od monstruoznog ubojstva prošlo je nekoliko dana, ali još uvijek se pokušava objasniti što je oca monstruma potaknulo na taj jezivi čin. Stručnjaci dakako ne žele komentirati taj konkretni slučaj, ali svi naglašavaju da je, premda je srećom rijetkost takva tragedija, osveta ono što nerijetko vodi u zločin osobe koje imaju antisocijalni poremećaj ličnosti.

O tome što je karakteristika takvih poremećaja i koliko su oni česti razgovarali smo s doc. dr. Goranom Arbanasom, psihijatrom forenzičarem iz Psihijatrijske klinike Vrapče.

Krivnja drugih

"Neki će ljudi nastojati prebaciti odgovornost za neuspjeh na drugu osobu, a mi to u psihijatriji nazivamo projekcija, odnosno ne želi se vidjeti vlastita krivnja i odgovornost, već se uporno okrivljuje druge, primjerice partnera ili neku drugu blisku osobu kojoj se nastoji osvetiti. Nema ni osjećaja krivnje niti empatije jer takva osoba vjeruje da je najvažnija na svijetu. Sve su to karakteristike antisocijalnog poremećaja ličnosti što se nekad zvalo psihopatija. Na žalost, to su trajne crte ličnosti. Naime, svatko ima svoje osobine, ali kad su one jako izražene, kad zbog njih pati sama osoba ili netko drugi onda ih zovemo poremećaj ličnosti i bilježe se kod oko 13 posto ljudi. Oni dakako iskorištavaju druge, manipuliraju sve ne bi li postigli cilj, a kad u tome ne uspiju krivnja nije njihova", objašnjava doc.dr. Arbanas.

Dodaje da su oni i češći počinitelji kaznenih djela o čemu svjedoči podatak da zatvorenici imaju daleko češću učestalost antisocijalnog poremećaja ličnosti nego opća populacija. Naime, u općoj populaciji takvih je do 3 posto, a u zatvorskoj čak do 75 posto.

Zabluda o promjeni

"Ti ljudi nemaju osjećaj empatije, osjećaj krivnje i onda posežu za onim što je toj drugoj osobi najdraže. Srećom, to je u svakodnevnom životu vrlo rijetko. No, da bi se postavila prava dijagnoza odnosno saznalo o kakvom se poremećaju radi i razlučilo da počinitelj nema moguće neku psihičku bolest potrebno je znati niz detalja iz njegova ranijeg života", kaže doc.dr. Arbanas.

Dodaje da inače postoji čak 11 tipova poremećaja ličnosti i kod neke osobe može doći do kombinacije različitih, a o tome o čemu je točno riječ odlučuju stručnjaci nakon vrlo detaljne analize. Na pitanje što učiniti kad shvatimo da netko ima antisocijalni ili narcistički poremećaj, nema empatije, sebičan je odnosno možemo li takvu osobu promijeniti doc.dr. Arbanas kaže - teško!

"Greška je misliti da će se takva osoba promijeniti što je česta zabluda. Promjena se može dogoditi samo u vrlo rijetkim slučajevima", kaže doc.dr. Arbanas. Istina, većina se ljudi čak i s poremećajem može kontrolirati u uobičajenim životnim situacijama, ali ta mogućnost kontrole prestaje kad se pojave provocirajuće okolnosti od alkohola, droge ili sukoba.

"Samo četiri posto onih koji su u zatvoru imaju neku psihičku bolest, ali su poremećaji vrlo česti. Zato je vrlo važno razlikovati zlo od bolesti", zaključuje doc.dr Arbanas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 13:56