NOVI DETALJI

Livljanić je Pripuzu odobrila kamp bez ijednog WC-a. I to dok je bila na bolovanju!

USKOK je za sve troje zatražio od suca istrage određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od utjecaja na desetak svjedoka

Neda Livljanić i Zoran Pripuz

 Damjan Tadić/Cropix

Nakon ispitivanja pred istražiteljem USKOK-a, sucu istrage u petak kasno poslijepodne privedeno je troje od ukupno petero uhićenih u aferi kampovi, piše Slobodna Dalmacija.

To su Neda Livljanić (61), umirovljena nekadašnja voditeljica Odjela za turizam pri Službi za gospodarstvo i imovinsko-pravne odnose Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji koja je prvookrivljena potom Dario Filipi, 54-godišnjak iz Betine koji ima svoj automehaničarki servis te naposljetku u javnosti najspominjanije ime Zoran Pripuz rodom iz Ričica kod Imotskog, dosad neosuđivani 63-godišnji nezaposleni trgovac s adresom prebivališta u zagrebačkom elitnom kvartu Pantovčak.

USKOK je za sve troje zatražio od suca istrage određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od utjecaja na desetak svjedoka koji trebaju biti ispitani tijekom predstojeće istrage.

Druga dvojica okrivljenih, Eduard Maržić, svojedobno predsjednik Hrvatske udruge kampova i dugogodišnji vlasnik poznatog kampa "Šimuni" te Boris Kulušić, lokalni ugostitelj i poduzetnik koji se također bavio kampovima, pušteni su da se brane sa slobode bez da je za njih predlagan istražni zatvor.

Livljanić se, dakle, tereti za zlouporabu položaja i ovlasti, a ostale za poticanje na tu zlouporabu. Radi se o dva odvojena slučaja u kojem se u prvom nalaze Livljanić, Filipi i Kulušić, a u drugom su Livljanić, Maržić i Pripuz. Svi su porekli ono za što ih se tereti.

Neda Livljanić branila se šutnjom na ispitivanju pred USKOK-ovim istražiteljima dok je Kulušić naveo, uz ostalo, da je sve vezao za kamp "The View" radio Filipi koji je komunicirao s Nedom i koji mu je rekao da će ona izdati rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Iako je na dokumentima njegov potpis, ustvrdio je da je Filipi sve odrađivao, da nema pojma tko je izvodio građevinske radove na česticama kampa u Podvrškama za kojeg se on tereti, a na kojima se to nije smjelo. Kazao je i da nema pojma tko je sve to financirao niti vezano za turiste koji su boravili u kampu osim što bi mu Filipi povremeno doznačivao manje iznose novca za zakup njegovih čestica.

Filipi je u svojoj obrani kazao da je sve vezano za sporni kamp radio u ime Kulušića kao vlasnika kampa koji mu je dao punomoć nakon što je Livljanić donijela sporno rješenje. Naveo je da Nedu zna jer su iz susjednih mjesta i da joj je nekoliko puta popravljao automobil.

Zahtjev za rješenje koje je Livljanić poslije odobrila sastavio je, po njemu, Kulušić koji ga je i odnio u Županiju na odobravanje. Rekao je da na očevidu vezano za izdavanje tog rješenja nije bio Kulušić već on i njegova supruga te Neda i njena kolegica. Livljanić je tada utvrdila da kamp zadovoljava sve minimalne tehničke uvjete (površinu od 2600 m2, ulaz, priključak na infrastrukturu, uređene kamp parcele, 109 kućica, sanitarne čvorove, prostor za roštilj itd... - op.a.) uz manje primjedbe za koje je dobio naputak kako da ih otkloni.

Nedina kolegica, pak, navela je USKOK-u da nema pojma o nikakvom očevidu, da u Podvrškama nikad nije bila i da na papiru nije njen potpis.

Kako bilo, iz iskaza još nekih svjedoka u ovom postupku vidljivo je da se cijela priča počela "odmotavati" nakon što su se novinari počeli raspitivati o kampu i dozvolama isto kao i u slučaju Pripuza. USKOK je utvrdio da je Livljanić izdala rješenje iako nije bilo uvjeta za to te da je napravila lažni zapisnik o očevidu. Utvrđeno je i kako je taj kamp u četiri mjeseca ove godine, od lipnja do listopada ugostio 100 gostiju i zaradio dobit od preko 47 i pol tisuća eura.

Što se tiče drugog djela koje se tiče Pripuza, on je naveo kako poznaje Maržića dugo godina i da je kupio niz parcela na Murteru na kojima je htio napraviti kamp u domaćinstvu, a Maržić o tome sve zna jer je vlasnik najvećeg kampa u Hrvatskoj. Nabavio je Maržićev broj, našli su se u Hiltonu na piću i dao mu je svu dokumentaciju koju je ovaj rekao da nabavi za dobivanje rješenja. Ubrzo je dobio rješenje za kamp na svojim parcelama, a Livljanić nikada nije kontaktirao niti je bio na ikakvom očevidu u svom kampu, a načelnik Općine Murter Toni Turčinov mu je dao suglasnost da može imati kamp.

I Maržić je sve negirao kazavši da ga je jednom zvao neki prijatelj i pitao ga može li se naći s Pripuzom jer je njegov zahtjev za kamp kod Eduardove dugogodišnje partnerice Nede. Našli su se, a nakon toga je razgovarao s Nedom kazavši joj da Pripuzu pomogne ako je sve s papirima u redu, a ako nije neka ništa to ne čini. Još jednom se poslije našao s Pripuzom jer je ovaj htio kupiti njegov stan, no od toga nije bilo ništa. Nikada od Pripuza nije dobio nikakav novac ili kakvu drugu naknadu niti je znao ispunjava li ovaj uvjete za otvaranje kampa.

Istražitelji su analizom dokumentacije utvrdili da je Livljanić izdala zapisnik o očevidu po kojem Pripuzov kamp ima 10 smještajnih jedinica na 1600 m2 kategorije 2 zvjezdice te sanitarne čvorove za muškarce i žene iako je inspekcija poslije utvrdila da sanitarnog čvora nema niti ima bilo kakvih naznaka da bi tu trebao biti kamp.

I za taj je očevid potpisala kolegicu koja je navela da nikad nije bila tamo niti ima spoznaje o obavljenom očevidu, a sama Livljanić je po evidenciji, u vrijeme kad je navodno obavila očevid, bila zapravo na bolovanju u Zagrebu i Tuheljskim toplicama. Istražitelji su utvrdili i da Pripuz nije bio na očevidu iako je naveden u zapisniku te je grafološkim vještačenjem utvrđeno da on taj zapisnik nije potpisao jer je tada bio u Zagrebu, a ne na Murteru, piše Slobodna Dalmacija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. listopad 2024 17:01