Približavaju li se medvjedi sve više ljudima ili samo znamo za više slučajeva, teško je reći. No činjenica je da ljudi diljem svijeta snimaju i dijele susrete s medvjedima, i to ne samo one koji se događaju u šumama. Ovi simpatični stvorovi ljudima tako šeću po dvorištima, pokušavaju ući u automobile, kradu hranu iz njihovih kuhinja... Vrlo često je motivacija za susrete hrana.
Stručnjaci su vrlo jasni: ako naiđemo na medvjeda, trebamo ostati smireni. Ako se uspaničimo, pa počnemo vrišteći juriti ili se popeti za stablo, to neće biti dobro. Medvjedi će pojuriti za nama (48 kilometara na sat im je brzina, a naša vrsta ‘dohvati od 10 do 13, pa je jasno da nemamo neke velike šanse), a s obzirom na to da su sjajni penjači i dobri plivači, jasno je kako pokušaj bijega uopće nije dobra ideja.
Koliko god mislili da su medvjedi simpatična čupava stvorenja, treba poštivati činjenicu da su to velike životinje, a kad kažemo velike ne mislimo samo na njihov stas, nego i na veličinu čeljusti i duge kandže.
Zato je u slučaju susreta najbolje ostati na mjestu. Ako se baš moramo pomaknuti, možemo, ali vrlo polako. Potom medvjeda moramo uvjeriti da smo mi velik, opak plijen i to tako da počnemo mahati rukama, kako bismo se činili većim. Dobro bi bilo glasno govoriti - možemo sebe tako ohrabriti, ali se obratiti i medvjedu. Nebitno je što govorimo, jedino što je važno jest da smo glasni, ali da nam se u glasu ne osjeti panika. Naš je cilj otjerati ga od sebe, uvjeriti da smo mi strašni i opasni te da je bolje da nas ostavi na miru. Ako imamo hranu, najbolje je baciti je dalje od sebe.
Nekada je susret slučajnost i medvjed će se uplašiti kad nas vidi. No, u nekim se situacijama oni spuštaju među ljude jer su gladni. U tim situacijama uglavnom nismo u opasnosti, jer žele samo hranu. Najveći je problem ako slučajno naiđemo na njih, a još je i veći ako naiđemo na medvjedicu koja ima malene.
Diljem svijeta dolazi do sve većeg broja susreta s ovim velikim, zadivljujućim životinjama. Veliki dio razloga leži u širenju ljudskih naselja, koja sada zadiru u prostore u kojima su medvjedi oduvijek živjeli, a oni imaju sve manje mjesta za život. Drugi razlog je, svakako, nedostatak hrane u tim preostalim staništima, pa se zato kreću među ljudima kako bi pronašli nešto za pojesti.