Lav Leo imao je 18 godina. Većinu od toga, punih deset godina, proveo je u Maksimiru, u nastambi zagrebačkog ZOO vrta. Proživio je tamo ugodan život koji bi se ukratko mogao opisati ovako: spavao je, jeo, malo se poigrao, imao je dva potomka i bio je nježan, ali pravedan vođa čopora.
Lav dobrica, kaže za njega voditeljica veterinarske službe ZOO vrta Ingeborg Bata. Poznaje ga otkako im je stigao iz Zoološkog vrta Palić kraj Subotice. Bez problema je održavao svoj autoritet u nastambi - najprije su s njim bile lavice Ayana i Nyota. S Nyotom je dobio potomstvo – blizance Tumu i Uzuri. Tuma je otišao u drugi ZOO, a Uzuri je ostala. Dobro su skladovali.
Imao je Leo svoje životne radosti. One su uglavnom bile vezane za spavanje. Velike mačke spavaju i po 20 sati dnevno, tako da njega nije bila rijetkost vidjeti kako spava na grijanoj stijeni. Zimi je bio prava atrakcija - posjetitelji u kaputima, a on junački leži na stijeni. Lako tako, rekli bi svi koji su znali da se stijena grije, ali trebamo imati na umu da mačke vole toplinu. I kutije. Leo je, kao pravi pravcati predstavnik svoje vrste, volio kutije.
- Prigodno su lavovi znali dobiti kutije te kaširane lopte i životinje punjene poslasticama. Iako su bili za to zainteresirani, taj interes nikada nije pretjerano dugo trajao. Tako je to kod mačaka. Leo bi iščupao poslasticu koja bi bila skrivena u kutiji, pojeo je, potom još malo uništavao kutiju, a kad bi ona završila u komadićima, osjetio bi da je vrijeme za spavanje - priča Ingeborg.
A kutije su se vrlo brzo raspadale jer je u naponu snage ovaj lav bio težak oko 200 kilograma. No, nije njega to ni najmanje ometalo u pokušajima da se ugura u bilo koju kutiju koja bi se našla u nastambi. Osim kutija i spavanja, volio je hranu. Samo najbolju, naravno.
- Kao i svaka naša životinja, i on je imao svoj jelovnik. Sastavila ga je nutricionistkinja u dogovoru s veterinarom. Svi se ti obroci pripremaju u našoj kuhinji. Nekad je to bio but, drugi put rebra s mesom, a barem jednom tjedno dobio bi kokoš koja je na sebi još imala perje. To je bio obrok, ali mu je perje predstavljalo nešto drugačije... Imao je ležeran život, onakav kakav bi imao u divljini, samo nije morao loviti - ističe Ingeborg.
S timariteljima je imao dobar odnos. Svakog se dana s njim vježbalo da uđe u kavez koji se zove medicinski, jer se na taj način životinju uči kako bi lakše komunicirala s veterinarom. Ingeborg bi ga redovito došla pogledati i tijekom vremena je znala vidjeti kakvu upalu ili ozljedu. Sve se to bez problema rješavalo hranom, kaže ona. Dok naše kućne mačke s prijezirom gledaju hranu u kojoj je kakav lijek, i odbijaju je pojesti, Leo je bez problema uživao u obroku koji u sebi ima kakvu kemikaliju. Bio je lijepa, veličanstvena, ljubazna mačka koja je rado surađivala s ljudima
- Kad smo utvrdili da ima tumor za koji smo najprije mislili da je apsces, ali su nalazi pokazali nešto drugo, posegnuli smo za svime čime smo mogli. Među time su bile i CBD kapi koje nam je donirao kolega Luka Benčić. Nije nam uzeo ni centa, a Leo je trošio velike količine jer smo mu ih davali dva puta dnevno. Bolovao je od neoperabilnog planocelularnog karcinoma u desnoj donjoj čeljusti. Bez ikakvih problema smo mu ih stavljali na tumor. On bi otvorio usta i pustio nas da napravimo što moramo. Od tih je kapi najprije živnuo, iako je imao bolje i gore dane. Znali smo da kupujemo vrijeme. Željeli smo da što duže poživi. Možda i bi poživio i dulje da ljeto nije bilo ovako ekstremno vruće. Svi lavovi su počeli jako malo jesti, a njemu je to otežalo ionako tešku situaciju, pa smo ga morali pustiti - dodaje Ingeborg.
Leo je od početka u nastambi živio s drugim pripadnicama svoje vrste. Bio je dobar vođa, oko toga se svi slažu. No, što će biti sada kada ga više nema?
- Lavice su sada uznemirene, njuškaju i traže ga, no njegova kći se čini najpogođenija situacijom. Ne znam što im se događa u glavama, naravno, no jasno je kako su svjesne činjenice da ga više nema - zaključuje Ingeborg.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....