Američki rak preplavio Francusku, pune su ih ulice, parkovi, bazeni...

Svijet je pun invazivnih vrsta - onih koje u svojem prirodnom okruženju nisu nimalo problematične, ali kad se nađu negdje drugo, u kakvom ekosustavu koji im nije prilagođen, nastane potpuni kaos. Obično se te vrste brzo razmnožavaju, jedu svu dostupnu hranu, pa domaće vrste nestaju. Ne samo da im ove pojedu svu hranu, pa nemaju što jesti, nego im u nekim slučajevima jedu i jajašca, pa mali broj mladih uopće preživi. No, uglavnom invazivne vrste ne došeću same, nego ih (slučajno ili s određenim ciljem) na neko područje donese čovjek. Mnogo je katastrofalnih primjena - od pitona na Floridi pa do crvenouhih kornjača ili mungosa u našoj zemlji. Žrtve su pritom uvijek iste: životinje.

Jedna problematična invazivna vrsta uznemirava ekologe u Francuskoj. Sve je više crvenog močvarnog raka (Louisiana crawfish) koji je originalno živio u SAD-u. Vrsta se raširila EU, službeno je i na popisu invazivnih vrsta. U Francusku nisu baš doplivali, nego su ih u 70-ima uvezli u jednu tvrtku koja se bavila uzgojem ribe. Kad je ta propala, neki su rakovi pobjegli i tako je priča počela. S obzirom na to da ženka godišnje može snijeti i do 600 jajašaca, jasno je zašto ih ima posvuda. Ovog ljeta su u zapadnoj i južnoj Francuskoj zaista gdje god čovjek pogleda: šeću vrtovima, kupaju se u bazenima, odmaraju u parkovima... Pune su ih ceste i biciklističke staze.

Ove ih je godine više jer je zima bila blaga. Hladnoća inače smanji populaciju, a to se sad nije dogodilo. Njihovom širenju na nova mjesta je doprinijelo i kišno proljeće, koje je podiglo razinu vode u jezerima i močvarama. Zbog toga oni nisu mogli, kao inače, iskopati sebi jazbine. Našli su se u problemu, pa su se zbog toga otisnuli na nova područja, na kojima do sada nisu bili, kako bi mogli sebi pronaći sebi mjesto za život.

Zašto su problematični? Za druge rakove je opasna bolest ‘račja kuga‘, koju ovi crvenkasti ‘momci‘ prenose, premda od nje oni ne obolijevaju. Što se tiče ljudi, jedina opasnost koja nama prijeti jest da onoga tko im se približi uštipnu. Navodno uopće nisu nježni, što je i razumljivo, jer brane svoj život.

- Invazivna je to vrsta koja se hrani raznim vodenim biljkama sve dok one ne nestanu, a jedu i ličinke vretenaca. I to u velikom broju, čime ugrožavaju vrstu - rekao je za Times Jean-Marc Gillier, direktor Nacionalnog prirodnog rezervata na jezeru Grand-Lieu blizu Nantesa u zapadnoj Francuskoj.