Dok s obitelji ljetuje na Pelješcu, 48-godišnja glumica Bojana Gregorić Vejzović oduševljava fotografijama s ljetovanja. Obožavatelji na društvenim mrežama ne štede na komplimentima i prozvali su je “morskom sirenom” zbog zavidnog izgleda u kupaćem kostimu.
Glumica je jedva dočekala ljetni predah i bijeg iz Zagreba. Naime, u jeku pandemije koronavirusa, razrušen dimnjak i krov te žbuka po sobama bile su posljedice koje je zagrebački potres ostavio na njezin dom. Uslijedili su briga, panika i strah i poplava. U podrumu njezine zgrade skupilo se 20 cm vode.
- Nakon potresa, dijela sanacije koji smo odradili na zgradi, dio stanara kod mene želi stopirati sanaciju krova jer nisu u potkrovlju kao mi. U iščekivanju nastavka ostalih radova na krovu, rekla sam mužu da idem s djecom na more jer ovo natezanje može pričekati dok se vratim - požalila se glumica na društvenim mrežama.
Emotivni tragovi
Zbog nedavnih šokantnih događanja život atraktivne glumice stubokom se promijenio.
- Svaka kriza, naročito ovako velikih razmjera kao što je pandemija koronavirusa, ostavlja duboke emotivne tragove. Život i svijet su se neminovno promijenili, danima i tjednima nam je kretanje bilo ograničeno i nove mjere su nametnule neke promjene u životnoj rutini. Roditelji koji mi žive svaki na svojoj adresi, nepostojanje kazališta kao mojeg zvanja, a moja djeca pred kojima bi trebalo stajati veselje i sloboda druženja, zatvoreni su u stanu... Sve me to uzdrmalo, a kada se u takvoj krizi dogodi još i razorni potres, negativne emocije dodatno su pojačane strahom i osjećajem potpune nesigurnosti - otkriva Gregorić Vejzović.
Iako je 2020. bila poprilično konfuzna, glumica ipak shvaća koliko je sretna.
- Sada kad gledam s odmakom, mogu primijetiti da su ta izazovna vremena osim panike, brige, ljutnje ili tuge izazvala u ljudima i veliku empatiju i altruizam. Trudi se u svakom trenutku i pronaći neki tračak sreće.
- U ovakvim vremenima sretan si jer si zdrav i imaš mogućnost zaraditi za kruh, a, opet, nada je ta koja daje vjeru u bolja vremena, za koja se nadam da nam slijede - dodaje. Njezino matično kazalište Gavella, koje se već dugo obnavlja, dodatno je nastradalo u potresu.
Rad od kuće
- Dobili smo obećanje iz Grada da će do jeseni kazalište biti popravljeno te da ćemo, konačno, opet moći uživo biti sa svojom publikom. Tijekom karantene cijelo vrijeme smo zapravo radili. Poštujući mjere, kolega Šovagović osmislio je monologe pod naslovom ‘Sanjamo predstavu’, pisali smo ih svatko na svom računalu i nakon proba preko Zooma ih snimali u kazalištu. Online smo ih igrali za svoje pratitelje i prijatelje na Facebooku, zanimljivo iskustvo koje, nadam se, nećemo morati ponavljati - smije se glumica.
Sudjelovali su i na Projektu Ilica:
- Projekt ‘Ilica’ je bio direktno povezan s Gavellom i drago nam je da je tako sjajno odjeknuo, da smo svoje sugrađane mogli malo razveseliti i da je naša Ilica taj dan bila jedna velika Gavellina pozornica.. Enes je tijekom karantene napisao tekst koji je inspiriran situacijom nesigurnosti, na ‘Lynchevski’ način postavio je egzistencijalna promišljanja u ‘krimić’ atmosferi gdje će publika individualno pratiti predstavu te biti na neki način i sudionik u predstavi, poručuje glumica. Kultura je jedan od sektora koji je značajno pogođen posljedicama pandemije. Glumica nam je otkrila kako se koronakriza na nju odrazila u poslovnom okviru.
Susreti uživo
- Naš posao ovisi o susretima uživo, bez publike ne postojimo. Nesigurnost i strah pred kojim se kazališni djelatnici nalaze je ogroman. Enes i ja smo oboje u istom zvanju te je nesigurnost tim veća. Život koji bi isključio postojanje kazališta, glazbe i umjetnosti bio bi kraj civilizacije. Poštujući mjere mora se nastaviti sanjati. Umjetnici igraju punim srcem i za 20 i za 2000 gledatelja - objašnjava. Protekla školska godina bila je izazovna za roditelje. Bojana, majka dvoje djece, 14-godišnjeg sina Raula i 10-godišnje kćeri Zoe, otkrila nam je kako je online nastava funkcionirala u njezinu kućanstvu.
- Mojoj su djeci faliliprofesori i prijatelji. Odgovorno su i samostalno radili svoje zadaće i ponosna sam na njih što su tako ‘odraslo’ pristupili situaciji. Bilo je težih dana, a bilo je i onih kada su oni mene ‘podizali’ iz malodušnosti koja me znala obuzimati. Važno je iskreno reći - da, bilo je teško svima. Imamo svi pravo na bolje i lošije dane. Tada je važno jedan drugome biti podrška, sigurna sam da su takve izazove i faze prolazili svi roditelji u Hrvatskoj. I Enes i ja smo povremeno na početku preuzeli odgovornost nadzora dok se djeca nisu uhodala. Naša je uloga tu primarno bila osigurati i pomoći djeci u izvršavanju njihovih dnevnih zadataka. No, mi nismo učitelji i nedostaju nam metodička znanja pa je to ponekad bilo iscrpljujuće - ispričala je Gregurić Vejzović, pohvalivši se i uspjehom sina Raula, koji je prošao s 5.o i kreće u srednju školu.
Glumica će vam reći da su joj najveća radost upravo djeca, stoga joj je, kako kaže, neizmjerna čast i veliko zadovoljstvo što je još 2004. na poziv UNICEF-a, postala ambasadorica dobre volje. - Sretna sam jer mogu izravno doprinijeti akcijama za poboljšanje uvjeta života djece u Hrvatskoj. Svoju prepoznatljivost u javnom prostoru želim iskoristiti za to, da svjetla pozornice usmjerim na najranjivije skupine našeg društva. Vjerujem da je dužnost svakoga od nas odraslih zaštititi djecu i osigurati im jednake mogućnosti za zdravo i sigurno odrastanje, što želi i UNICEF, i na tome svakodnevno radi - ističe Bojana.
Ona je ujedno i ambasadorica humanitarne utrke Mliječna staza koja joj je posebno prirasla srcu još 2017. kada se održala prvi put.
- To je jedan veliki događaj koji UNICEF organizira s ciljem prikupljanja sredstava za prioritetne programe za dobrobit djece u Hrvatskoj. Ove nas godine povezuje jedan veliki cilj - utrka se održava kako bi se poboljšali uvjeti života djece s teškoćama. Posebno mi se sviđa što je to utrka zajedništva u kojoj svatko može biti zvijezda i pomoći podići kvalitetu života tisuće ljudi. To posebno dolazi do izražaja ove godine jer je utrka virtualna i cijela Hrvatska sudjeluje. Drugim riječima, nema izgovora - svi se mogu uključiti, ne samo trkači ili sportaši nego i djeca, roditelji, bake, djedovi, osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama. Cijela Hrvatska može biti ujedinjena i prikupljati kilometre za djecu s teškoćama. Prijašnjih godina uvijek sam sudjelovala u programu na Kvaternikovu trgu u Zagrebu, no ove godine, zbog izvanrednih okolnosti i brige za zdravlje svih sudionika, utrka će se prvi put održati uz pomoć mobilne aplikacije, tako da ću i sama imati prilike od 5. do 20. rujna prikupljati kilometre i pridonijeti ostvarivanju pozitivnih promjena za najranjiviju djecu u Hrvatskoj - objašnjava.