Redateljica Saša Broz (53) prošlog petka imala je premijeru predstave "Tajni dnevnik Adriana Molea" u zagrebačkom kazalištu Žar ptica, a to je bila odlična prilika da se okupi njezina šira obitelj. Raspoložena Saša fotografima je pozirala sa svojim ocem Aleksandrom Mišom Brozom i bratom Andrejem Brozom, koji je stigao sa suprugom Mirtom i mlađom kćeri Zitom. Tako su se na okupu našli sin, unuci i praunuka Josipa Broza Tita. I mama Mira i kći Sara su bile u blizini, iako se nisu stigle fotografirati. Brozovi su povezana i skladna obitelj i često se skupljaju privatno na rođendanima i druženjima, kad god im to obaveze dopuste, a dolazak na njezine premijere je, kaže nam Saša, "must have".
"Roditelji su moja vjerna publika i unatoč godinama imaju volje i snage uvijek pogledati što radim. Sad to uključuje i Sarine izložbe. Oni često sudjeluju u cijelom procesu, tata preveze ako što treba, mama nam kuha kad ja ne stignem... Unosim dinamiku u njihove penzionerske dane", kaže nam veselo Saša.
A prije mirovine njezin otac imao je iznimnu karijeru - bio je potpredsjednik Ine, a kasnije je prešao u diplomaciju. Posljednje imenovanje bilo mu je za hrvatskog veleposlanika u Indoneziji od 2004. do 2009. godine. Prije toga je bio veleposlanik u Kairu, a radio je i u Moskvi.
"Zahvaljujući njemu moja je kći puno putovala, u dobi od šest mjeseci života krenula je na razna dugačka i egzotična putovanja. Mi smo sve svoje slobodno vrijeme i praznike provodili po Kairu, Jakarti i Moskvi", govori redateljica čija je kći Sara (27) također bila uključena u predstavu o Adrianu Moleu. Naime, radila je scenografiju, koja joj je prva samostalna u dramskom teatru. Mlada talentirana slikarica zaposlena je kao scenografkinja u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a uskoro se planira "zatvoriti" u svoj atelje i početi pripremati slike za svoju četvrtu samostalnu izložbu.
Sara je prije dvije godine zamijenila očevo prezime Zidarić prezimenom svoje pokojne prabake Herte Haas, jedne od pet supruga Josipa Broza Tita. Herta je bila visokoobrazovana, govorila je strane jezike i bila je ljevičarskih nazora. Rodila je Sarina djeda, a u proljeće 1941. se rastala od Tita. Saša priznaje da često razmišlja o njihovoj ljubavi. "To je senzacionalna priča koja se dogodila u turbulentnom vremenu kasnih 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća. Počinje u Parizu i otvara se prostor za sjajne zaplete", kaže.
Saru su roditelji podržali u promjeni prezimena jer, navodi Saša, oboje znaju što znači nositi teret poznatog prezimena. Naime, Sarinom tati Ranku je otac također poznati glumac, Krešimir Zidarić. Svi su osjetili da je promjena došla prirodno i da ima smisla.
"Prabakino prezime nisam uzela samo iz poštovanja prema njoj nego iz poštovanja prema dvjema osobama u obitelji za koje znam da im je beskrajno drago što barem netko još nosi prezime Haas. Meni promjena prezimena nije nikakva velika promjena jer sam za sve uvijek Sara, uostalom, nije teško fulati čija sam", rekla nam je Sara tada za Jutarnji.
Zanimljivo je da je i najmlađa članica obitelji Broz, 11-godišnja Zita, također povukla izuzetnu umjetničku crtu. Djevojčica sinkronizira filmove na HRT-u, svira klavir u Glazbenoj školi "Blagoje Bersa" i ide na dramsku u Zagrebačkom kazalištu mladih, tako da se čini da ćemo i za nju još čuti.
Saša nam kaže da su nadarenost za umjetnost najvjerojatnije naslijedile baš od obiteljske linije bake Herte Haas. Naime, njezin brat Silvio bio je najmlađi dirigent orkestra u Mariboru i nazivali su ga slovenskim malim Mozartom.
Zanimljivo je da je Hertin otac, dr. Heinrich Alexander Haas, bio čuveni austrijski odvjetnik s advokaturom u Grazu i Beču. U jednom se trenutku preselio u Maribor, a svoju popularnost u Sloveniji stekao je jer je bio prvi odvjetnik koji je Mariborčane branio na njihovu jeziku u vrijeme kad je u Sloveniji njemački bio službeni jezik. Pradjed po kojem su Sašin otac, a i ona, dobili ime bio je poliglot, tečno je govorio 12 jezika, a koristio se s 22 jezika i osnivač je esperanta za naše područje, navodi redateljica.
Zato joj je posebno važan taj grad u kojem, uz kraće pauze, planira provesti iduće mjesece gdje će režirati sjajan autorski tekst dramaturginje Maje Borin za mlade. Upravo se pakira za Sloveniju, "u najveći kofer koji ima kod kuće", gdje je čekaju pripreme za predstavu u suradnji sa SNG Mariborom, čija je premijera najavljena za 9. rujna. Tako se neće stići ni odmoriti od rada na "Tajnom dnevniku Adriana Molea", ali najveća nagrada joj je ionako to što njezine predstave posljednjih dana oduševljavaju publiku.
"Baš je nekako trijumfalno. Dok sam se ovog vikenda klanjala na premijeri 'Adriana Molea', stizale su mi videosnimke aplauza za 'Čarobnjaka iz Oza' koji je paralelno izvođen u ZKM-u. To je kao rock koncert, ljudi luduju", zadovoljna je Saša, koja je s "Čarobnjakom" obilježila 30 godina rada kao kazališna redateljica.
"Oz je laž, on je prijetvorno u svijetu, on je neiskreno, on je neistina, a htio bi biti netko i nešto. Oz može biti i reklama na televiziji, političar, novinar, duhovni i vjerski iscjelitelj", govori nam. Popularnost predstave vidi i u tome što pokazuje i neku drugu, B i C varijantu priče.
"Ja sam u ovoj predstavi razmišljala o toj varijanti, zato se naši likovi itekako bune, oni mijenjaju smjer gdje ih vodi priča. To je ta dimenzija koju sam htjela, a ne plošan pokušaj interpretacije jednog od najpoznatijih djela. U predstavi likovi i polude, poludi i vještica, svi", pojašnjava velik uspjeh predstave.
I "Tajni dnevnik Adriana Molea" je rasprodan, zbog čega je Saša presretna.
Svatko tko je pročitao "Tajni dnevnik Adriana Molea" ima neku svoju priču s prvim od devet romana autorice Sue Townsend, a koji je netom nakon objavljivanja rasprodan u milijunskim primjercima.
"Pronašla sam se u tom nekom osamljivanju koje se događa u tim formativnim godinama i, baš kao i Adrian, bila sam zaljubljena u klasičnu literaturu i glazbu. I mene, kao i njega, smatrali su pomalo čudnom, tipičnom štrebericom. Nisam previše sudjelovala u društvenom životu, nego sam vrijeme provodila u baletnoj dvorani. Možda zbog toga tako dobro razumijem potrebu za unutarnjim dijalogom sa samim sobom", kaže Saša.
Uspjeh predstave je veseli i zato što smatra da Žar ptica zaslužuje uspješnu predstavu jer je kazalište, kao i naša sva dječja kazališta, financijski jako stradalo u pandemiji zbog silnih restrikcija za publiku.