Estrada zavijena u crno, svi se opraštaju od omiljenog voditelja: ‘Brinuo je za Mišu i Prljavce, a Olivera je doveo u red...‘

Teško je uopće riječima opisati kako se osjećaš kad čuješ da je zauvijek otišao čovjek s kojim si skoro pola stoljeća bio prijatelj - kaže Želimir Babogredac, direktor Croatia Records, koji priznaje kako ne može vjerovati da više nema dobrog čovjeka iz Istre, Svena Dukića.

- Život je samo tren. Zbogom, Sven - poruka je kojom se legendarni radijski voditelj i pjesnik Mario Mihaljević oprostio od dugogodišnjeg prijatelja koji je preminuo 9. rujna u sedamdeset i četvrtoj godini života.

Posljednje zbogom nekadašnjem DJ-u Radio Pule, organizatoru i medijskom komunikatoru, te velikom prijatelju Olivera Dragojevića (Sven je, između ostalog, bio izvršni producent albuma ‘Trag u beskraju‘), kazala je i Severina.

- Dragi moj prijatelju, jako smo tužni tvojim preranim odlaskom. Tvoja duhovitost, tvoj istančani ukus za glazbu bio je rijedak. S velikim poštovanjem i zahvalnošću sam te slušala, voljela i smijala se tvojim ‘bazama‘. Znam da si sad s Oliverom i da se skupa smijete. Sućut obitelji, veliki gubitak, veliki - napisala je Severina, s kojom se slaže i Siniša Škarica koji ističe kako je Svenov prerani odlazak težak gubitak za hrvatsku, posebno istarsku kulturnu scenu.

- Bio je genijalac. Pravi Istrijan - šarmantni zafrkant. Desetljećima je radio kao radijski voditelj na Radio Puli, no upoznali smo se osamdesetih godina kada je on organizirao Oliverov koncert u Istri, a ja sam bio zadužen za koncertno ozvučenje - govori Babogredac, današnji direktor, a nekadašnji radijski voditelj, vlasnik čuvenog tonskog studija Rockoko u Bošnjacima, te realizator brojnih koncerata i turneja Azre, Miše Kovača, Bijelog dugmeta, Novih fosila, Parnog Valjka, Prljavog kazališta... I, naravno, Olivera.

- Zahvaljujući Oliveru upoznao sam Svena koji je već tada, prije skoro pedeset godina, s Oliverom bio veliki prijatelj, te je uz to bio i Oliverov poslovni suradnik, svojevrsni impresario. Njih dvojica imala su sličan smisao za humor, a što se posla tiče može se kazati da je on u tim vremenima, uvjetno rečeno, Olivera ‘doveo u red‘ u smislu da se sav posvetio organizaciji brojnih Oliverovih koncerata kako bi sve štimalo na zadovoljstvo i publike i glazbenika. Sjećam se kako je Sven u doba te velike potražnje za Oliverovim nastupima uveo još jedan prateći bend u igru, pa su tih godina uz Dupine koji su standardno bili uz Olivera povremeno uskakali i muzičari iz istarskog benda Karamele koji bi Olivera pratili na nastupima na kojima to nisu mogli Dupini - govori Babogredac.

Sven Dukić (skroz lijevo)

Srecko Niketic/Cropix

Mario Mihaljević Svena je upoznao zahvaljujući radijskom poslu.

- Znali smo se od nekih osamdesetih godina, a prvi put smo se sreli, ako se ne varam, negdje u Istri, zahvaljujući jednom radijskom druženju, team buildingu, rekle bi mlađe generacije. Sven je već tada radio kao voditelj na Radio Puli, dok sam ja tada bio na Hrvatskom radiju. On je bio jedan od osnivača emisije AT klub Radio Pule, koja je krenula 1985. godine a i danas se emitira. Kao čovjek bio je duhovit, elokventan, širokih pogleda... U godinama što su prolazile sretali smo se često, što na koncertima, što na brodovima koji su tih godina, prepuni glazbenika, glumaca i manekenki krstarili Jadranom i u lukama davali program za mnogobrojnu publiku. Da, to su oni brodovi poznati po čuvenim zabavama, to se zvalo ‘Velika revija Jadrana‘. Bilo je to vrijeme kada se i mnogo pilo, da si sad ne lažemo, vrijeme u kojem bismo Oliver i ja jedini na nogama dočekivali zoru. On uz martel, ja uz viski. Svi drugi amateri bi davno popadali po podu, a mi bismo i nakon dosta ispijenih čaša, da ne kažem boca, skroz normalno funkcionirali. Sven? Dok smo Oliver i ja nazdravljali zori, on bi se uglavnom povlačio kao i većina puka, negdje oko 3-4 ujutro. Bilo je to časno povlačenje, nije bilo lako slijediti Oliverov i moj tempo - smije se Mario, koji Svena pamti i kao obaveznog sudionika Memorijala Sergio Blažić Đoser koji je u Istri godinama bio organiziran u spomen na preminulog pjevača Atomskog skloništa. Na tom memorijalu okupljali bi se glazbenici, glumci, novinari, dobro bi se jelo, puno bi se pilo, održavali su se koncerti, a po mnogima je vrhunac bila obavezna nogometna utakmica u kojem su poznati protagonisti odmjeravali snage i na nogometnom terenu.

- Sven nije igrao, ali je obavezno navijao s tribina. Jednom mi se požalio kako je izgubio dobar glas navijajući za mene dok sam driblao Boru Čorbu. Rekao sam mu da možda i nije morao jer je Čorba što se nogometa tiče bio teški antitalent i katastrofa, a Oliver je na to rekao da se Bora takvim pokazao jer ga je Sven ometao navijanjem - prisjeća se Mario Mihaljević, koji je 1996. godine bio u Puli na Festival baru što ga je organizirao Sven, a na kojem su nastupali The Cure, Zucchero, Eros Ramazzotti, Gianna Nannini i mnoge druge svjetske zvijezde. Od naših tamo je pjevao Tony Cetinski (u duetu s Cecilijom), a Oliver je u Pulu došao u ‘izvidnicu‘: službeno kao podrška svom prijatelju Svenu, neslužbeno da se dobro nasmije na račun Svena.

Pa je onda, u svom stilu, Tonyja, ekipu koja je radila na organizaciji i šačicu domaćih novinara uspio uvjeriti kako je iz dobro upućenih izvora doznao da Sven po završetku festivala ima raskošni party. Pitali smo tada Svena za to, a kada nam je on rekao kako party ne postoji, Oliver nam je u povjerenju objasnio kako ‘Sven nije lud da nas zove na zabavu, jer zna koliko mi možemo pojesti i popiti‘. Pa se istraga o Svenovom partyju nastavila cijele noći. Kada je Sven - iznerviran time što ga svako malo netko pita gdje je party i zašto mi ne znamo za njega - napokon shvatio da je uzrok njegovim mukama upravo Oliver, u jednom se trenu stvorio za šankom držeći u rukama zamotuljak s mašnicom. Svečano je to uvalio zbunjenom Oliveru koji je razmotao poklon i otkrio kako se ispod mašne krije - sendvič s parizerom.

- U slast, frende, partijaj - kazao mu je Sven i odjurio dalje uz smijeh cijelog šanka.