Za iskusnog planinara poput 49-godišnjeg Splićanina Slavena Sučevića, uspon na mitski slovenski Triglav trebao je biti rutinski. Vrh visok nešto manje od 3000 metara pripada među zahtjevnije, jer je potrebno planinarsko iskustvo, ali i mnogo opreme. Na Triglav se penje pomoću sajli i klinova, a potom i tzv. pupčane vrpce kojom se planinari vezuju oko pojasa, putuje se u “ferati”, svojevrsnom planinarskom vlaku...
No, koliko je Sučević bio siguran u sebe, govori i činjenica da je na planinski pohod poveo i svojeg 15-godišnjeg sina, također pasioniranog planinara i zaljubljenika u prirodu. Imao je svu potrebnu i propisanu opremu te golemo iskustvo snalaženja na teškim planinama. Sve je prošlo idealno.
Grupa planinara iz Hrvatskog planinarskog društva Malačka uspela se, a potom krenula vraćati prema domu Kredarica, najvećem planinarskom domu u Sloveniji, na nadmorskoj visini od oko 2500 metara. I tu, tek kojih tristotinjak metara od doma, došlo je do neslućene tragedije.
Nekoliko trenutaka nakon što je, kako doznajemo, fotografirao sina, ponosan na njegov uspjeh i ćinjenicu da je ispenjao Triglav, nesretni Sučević nezgodno se okliznuo. Ispod njega je propao kamen kojim su prije prošli svi planinari - Sučević je bio takozvana “metla”, iskusni planinar koji pazi na one na začelju. Pao je u stotinu metara duboku provaliju i nije mu bilo spasa.
Petar Mandić
I koliko god da je ova teška nesreća u kojoj je život izgubio ugledni časnik Hrvatske vojske, kapetan fregate Hrvatske ratne mornarice, pogodila cijelu zemlju, iskusni planinari s kojima smo razgovarali nisu bili toliko iznenađeni. Kažu nam da je Triglav vrlo opasna planina koja je dosad odnijela brojne živote, često vrlo iskusnih i sposobnih planinara. Opjevani slovenski Triglav zna zavarati, vremenski uvjeti mogu biti vrlo teški, a staze koje su još prošle godine bile jednostavne mogu postati vrlo teške.
Kamenje se lako runi
Čini se da je upravo to ono što je presudilo i Sučeviću. Sastav tla na Triglavu vrlo je lagan, riječ je o takozvanoj sipici ili sipavici, kamenju koje se vrlo lako runi. Samo tlo vrlo je nestabilno, zbog čega se mogu događati veći ili manjiu odroni. Pritom je riječ o vrlo strmim grebenima pod kojima se pružaju stotinu i više metara duboke provalije. Dovoljan je djelić trenutka, nepažnje, umora ili neiskustva da dođe do nesreće s teškim posljedicama.
- Taj uspon prema Triglavu zasijan je kamenim spomenicima u znak na poginule planinare. Tamo ih je cijela šuma, najmanje nekoliko desetaka. Nije nimalo ugodan osjećaj prolaziti tom rutom gdje se nalazi većina spomen-ploča, ali su one i važno upozorenje svim planinarima da dobro razmisle što rade u planini - otkriva nam predsjednik zagrebačkog Planinarskog društva Napredak Franko Čuvalo.
Upravo je njegovo društvo pogodila tragedija o kojoj se dosad u javnosti nije znalo. Točno na istome mjestu i u istim okolnostima gdje je prošle subote stradao otac troje djece Slaven Sučević, život je izgubio još jedan iskusni planinar. Da ironija sudbine bude veća, također visokopozicionirani časnik Hrvatske vojske Petar Mandić.
Izvrsna kondicija i veliko znanje
Predsjednik Čuvalo kaže nam kako je 55-godišnji Mandić također bio veoma iskusan planinar, a s obzirom na posao koji je obavljao, bio je izvrsne tjelesne kondicije. Tijekom osvajanja Triglava u ljeto 2014. godine Mandić je iskusio isti problem kao i Sučević - dio tla odlomio mu se pod nogama te je izgubio ravnotežu i sunovratio se niz strmu padinu u duboku, oštrim kamenjem protkanu provaliju.
- Znali smo ga kao odličnog planinara i vrlo discipliniranog čovjeka. Bio je jako skroman i samozatajan, nikada nije govorio o sebi, niti što radi u vojsci, a mi nismo postavljali pitanja jer nam je kao planinar bio odlično društvo i uvijek svima na raspolaganju. Bila je to strašna nesreća, a ova smrt planinara iz Splita odmah me na nju podsjetila - priča nam Čuvalo.
Pokazao nam je i fotografije ekspedicije koja je 2015., u organizaciji društva Napredak, pokrenuta poginulom članu u čast. Zagrebački planinari na približno mjesto njegova stradavanja na Triglavu odnijeli su spomen-ploču s ugraviranim imenom Petra Mandića, godinom rođenja te stradanja. Na drugoj je fotografiji Petar u vrijeme života sa suprugom. Nju je stravična smrt supruga toliko potresla da je, otkriva nam Čuvalo, preminula samo tri mjeseca kasnije. Teško je govoriti o uzrocima, ali najvjerojatnije ju je srce izdalo zbog tuge.
U proteklih deset godina, osim Sučevića i Mandića, život je na Triglavu izgubio još jedan hrvatski planinar. Sveukupno je Triglav u posljednjem desetljeću odnio tridesetak života, gotovo pet stotina planinara ozlijeđeno je, malo manje od stotinu spasili su pripadnici slovenske Gorske službe spašavanja... Triglav svakako nije u rangu najopasnijih svjetskih planina, no velebni planinski masiv kojem pripada - Julijske Alpe - smatra se jednim od opasnijih planinskih predjela u Europi.
Istog dana kada je poginuo Sučević, samo malo dalje, također na predjelu Julijskih Alpa pod nazivom Spodnji Rukav (u slobodnom prijevodu sa slovenskog, to bi bilo područje poznato kao Donji Rukavac), život je pri padu sa stijene na visini od 2200 metara izgubio jedan, zasad neimenovani slovenski planinar koji se na to područje penjao u pratnji još jednog iskusnog planinara, koji nije ozlijeđen.
- Najveći je problem što ljudi podcjenjuju Triglav. On često ne djeluje tako zahtjevan i ljudi misle da ga mogu samo tako proći, no to je najveća pogreška. Ljudi idu tamo svakako. Bez opreme, neki i sa psima, malom djecom... To je jako riskantno ponašanje - kaže nam jedna iskusna splitska planinarka, članica ekspedicije u kojoj je poginuo nesretni Slaven Sučević. A opet, dodaje, on je život izgubio unatoč velikom oprezu, svoj potrebnoj opremi i bogatom planinarskom znanju.
- Valjda je to ono da ne možeš izbjeći nešto ako ti je suđeno - kaže s teškim uzdahom te uz isprike jer “nesreća je još svježa u glavama i ni sami ne znamo kako opisati to što se dogodilo”.
Ništa drugačije ne govori o pogibiji svog člana ni Čuvalo, koji se slaže s tome da bi planinari morali biti oprezniji kako bi se makar pokušali izbjeći ovakvi događaji.
Paziti na razmak
- Moj savjet svim planinarima koji se žele popeti na Triglav zapravo je jednostavan. Vođa puta mora obavezno prije polaska provjeriti je li dotični planinar, koji želi osvojiti taj vrh, fizički i psihički spreman za uspon do njega. Treba obavezno provjeriti svu opremu. Nužno je upoznati se s vremenskim prilikama na planini. Manje iskusni planinari trebali bi se uvijek držati u blizini iskusnog i provjerenog planinara. Potrebno je i držati razmak između penjača. Nikada se ne valja žuriti, osvojeni je vrh tek pola obavljenog posla. Silazak je uvijek opasniji nego uspon - kaže Čuvalo.
Triglav je hrvatskim planinarima atraktivan već stoljećima. Prvi zabilježeni uspon na Triglav datira još iz 1778., a ispenjali su ga planinari Rožić, Korošec, Kos i Wilomitzer. Prije samo devedeset godina, 1929., taj je uspon savladala i zaljubljenica u planinarenje Nevenka Plešnik, postavši tako prva Hrvatica na Triglavu. O ljubavi hrvatskih planinara prema Triglavu i koliko mu se vraćaju, svjedoči i podatak da je tamo 2006., u kapelici Majke Božje Snježne, postavljena i ploča u čast blaženom kardinalu Alojziju Stepincu. Ali, koliko je dao slavnih trenutaka svojim penjačima, Triglav je toliko nanio i boli i suza.
- U ekstremnim uvjetima u planini, samo se jednom griješi. A život vrijedi puno više od nekog osvojenog vrha - kaže, za kraj, predsjednik Planinarskog društva Napredak Franko Čuvalo, pozivajući sve koji se odluče za uspon na ovaj slovenski vrh na maksimalan oprez.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....