"Sretnih slatkih šesnaestih godina mojoj obitelji s leta 1549! Iznimno sam zahvalan za još jednu bonus vrtnju oko Sunca", poručio je na Facebooku Ben Bostic, jedan od putnika preživjelih u ‘čudu na rijeci Hudson‘.
15. siječnja 2009. godine tek 90 sekundi nakon uzlijetanja Airbusa A320 na letu 1549 iz New Yorka u Charlottu jato gusaka uletjelo je u oba motora, koji su se odmah ugasili. Zrakoplov je bio na visini od 975 metara iznad gusto naseljenog područja New Yorka.
Razgovarali smo s Benom, koji je naglasio da je zahvalan za svaki dan koji je dobio nakon te nesreće. Ispričao nam je da je nakon dramatične objave iz pilotske kabine samo poželio da mu smrt bude brza i da ne pati. Preletjevši most Georgea Washingtona, Airbus je 800 metara dalje sletio u rijeku Hudson, u blizini 48. ulice u srednjem dijelu Manhattana.
Sve je počelo iznenada.
- Brzo nakon polaska začuo se tup i strašan udarac. Jedna žena je glasno vrisnula. Pogledao sam kroz prozor i vidio kako iz zrakoplova suklja vatra. U kabini se osjećao miris paljevine. Shvatio sam da se događa nešto grozno. Budući da su motori prestali raditi, odjednom je nastala potpuna tišina. Učinilo mi se da vrijeme stoji. Tada sam začuo glas pilota koji se javio preko zvučnika. Glas mu je bio smiren: ‘Pripremite se na udar‘. To je bila najužasnija stvar koju sam ikad u životu čuo - rekao je za Jutarnji list 52-godišnji softverski inženjer Ben.
On je bio na poslovnom sastanku i toga dana vraćao se avionom prema svom rodnom gradu Charlotti. Sjedio je na sjedalu 20A, na mjestu kraj prozora na lijevoj strani zrakoplova.
Pilot je radijskom vezom Kontroli zračnog prometa dojavio da se vraća na aerodrom LaGuardia, ali je ubrzo kapetan Chesley Sullenberger ipak procijenio da neće stići natrag te da je "slijetanje u rijeku jedina mogućnost".
PROČITAJTE VIŠE ‘Grozničavo sam mislio da ću umrijeti i molio da smrt bude brza i da ne patim...‘
- Pomislio sam da ću umrijeti. ‘Je li ovo stvarno?‘, prolazilo mi je kroz glavu. Grozničavo sam razmišljao da je to kraj. Pogledavao sam kroz prozor dok je avion u tišini letio zrakom. Shvatio sam da slijećemo u vodu. Svi putnici su se stisnuli na sjedalicama i čekali. Neki su molili. I ja sam čvrsto stisnuo bradu uz koljena i zatvorio oči - ispričao nam je Bostic. Dodao je da je oduvijek strahovao od vode.
Avion je snažno udario u rijeku. Nevjerojatno, ali svi putnici su prošli bez većih ozljeda.
Zahvaljujući prisebnosti i velikom iskustvu kapetana Sullenbergera, tada 57-godišnjeg pilota, svih 150 putnika i 5 članova posade preživjelo je pad zrakoplova, koji je sletio u Hudson usred milijunskog New Yorka.
Tek nakon čudesnog slijetanja u zrakoplovu nastao kaos, ispričao nam je Ben. Svi putnici su grozničavo krenuli prema van i blokirali izlaze.
U zrakoplov je počela ulaziti voda i prodirala je sve brže, a on je doslovno prelazio preko sjedala da se nekako dočepa spasa. Jedan muškarac bio je u invalidskim kolicima.
PROČITAJTE VIŠE Film Clinta Eastwooda o pilotu heroju New Yorka
Kad je došao do izlaza, kaže nam Ben, vidio je ispred sebe samo golemu rijeku i preplašene ljude. Skočio je na napuhani ‘tobogan‘ za spašavanje na kojem su svi bili stisnuti ‘kao sardine‘. Svi su bili u nevjerici i velikom šoku.
Temperatura zraka bila je -7 Celzijevih stupnjeva, a vode 5 stupnjeva.
Do zrakoplova je prvi doplovio trajekt njujorškog brodara NY Waterwaya i odmah je počeo spašavati putnike koji su izašli na krila zrakoplova. Pridružili su mu se i drugi trajekti te brodovi obalne straže i vatrogasne službe New Yorka.
Putnici se i 16 godina kasnije nalaze svakih 16 godina i postali su kao obitelj.
Ben je nakon svega poželio i sam naučiti pilotirati te je nedavno dobio dozvolu za letenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....