Ronilac, instruktor ronjenja i vrsni podvodni fotograf iz Duge Rese Karlo Maćaš za prošli je Božić, kaže, dobio najbolji poklon kojeg je mogao poželjeti - posao instruktora ronjenja u Ambassador Diveru, tvrtki na dalekim Kajmanskim otocima.
Život u ovoj karipskoj oazi za Karla je bio raj.
Imao je dobro plaćen posao, što je rijetkost u ronilačkoj industriji. Okružen je fascinantnom prirodom i iznimno bogatim podmorjem. Svaki dan, kaže, vidiš kornjaču, a ponekad i morskog psa. Tu su i barakude, papige, zubaci, autohtona karipska riba spotted drum…
Našao ljubav
U prijestolnici Kajmanskih otoka, George Townu, pronašao je i ljubav. No onda se dogodio koronavirus i sve je na ovom otočju, koje prvenstveno živi od turizma i nezaobilazan je dio karipskih krstarenja, ostalo paralizirano. Karlo je prije otprilike dva mjeseca ostao bez posla. I sada treba pomoć da se vrati u Hrvatsku, zbog čega je na stranici gofundme.com pokrenuo crowdfunding kampanju koja će mu, nada se, to i omogućiti.
Ne žica novac, nego prodaje svoje fotografije.
- Iz ambasade u Velikoj Britaniji su mi javili kad je bio posljednji let za London, mislim da je to bilo početkom travnja. Nisam tada htio ići jer je u Engleskoj u tom periodu bila ludnica. Mislim da je sada sigurnije. Kontaktirao sam ured ambasade na otoku i ispunio formular, tako da sam sada na listi čekanja za let - priča nam Karlo, javljajući se iz George Towna, u kojem je uvijek sedam sati manje nego u Hrvatskoj.
Dobio je informaciju da bi njegova iduća šansa za povratak u Hrvatsku mogla biti u prvoj polovici lipnja, za kada je planiran prvi idući let prema Londonu. No bit će to skup i dugotrajan pothvat.
- Prije krize avionske su karte za Toronto stajale oko 100 američkih dolara, a sada su oko 1200 dolara. Za let koji ja trebam, cijene su se i prije krize kretale u rasponu od 600 do 800 kajmanskih dolara. Jedan njihov dolar iznosi oko osam hrvatskih kuna. Tako da stvarno ne mogu procijeniti koliko bi let mogao koštati u budućnosti. No očekujem da će mi za povratak kući trebati najmanje tri leta i oko 1500 eura samo za karte - govori Karlo, čiji je ciljani iznos na crowdfunding kampanji 2500 eura, a u trenutku pisanja ovog teksta prikupio oko 1000 dolara.
Opaki plan
Ni sam još ne zna kako će izgledati njegovo putovanje. Možda će putovati u London, a možda i uhvati neki drugi repatrijacijski avion za Miami ili Toronto.
- No najvjerojatnijom mi se čini opcija leta George Town - London, nakon čega ću hvatati let do Amsterdama ili Frankfurta, a onda do Zagreba. U Britaniji me možda čeka i karantena od 14 dana - priča nam Karlo, koji je istraživao i alternativne opcije za povratak.
- Bio sam u kontaktu s jednim skiperom iz Hrvatske koji je krenuo preko Atlantika jedrilicom, ali nisam imao kako doći do Martiniquea, odakle je polazio. Puno je jedrilica i katamarana koji traže posadu za prelazak Atlantika, ali svi polaze s Djevičanskih otoka ili iz Martiniquea, a nemam kako doći do tamo.
Čak sam razmišljao da nažicam šefa da mi pomogne, da odjedrimo njegovim katamaranom do nekog od tih mjesta - priča Karlo, koji je inače višestruko nagrađivani podvodni fotograf, a u karantenskom je periodu izradio vlastitu web stranicu, karlomacas.com, na kojoj se mogu kupiti printovi njegovih fotografija.
Cijeloj ovoj iznimno kompliciranoj situaciji sigurno ne doprinosi činjenica da su Kajmanski otoci jedna od najskupljih država na svijetu.
- Sobu sam, primjerice, plaćao 800 kajmanskih dolara mjesečno. Malo pivo je vani oko šest dolara, plus napojnica. Gablec je oko deset do 15 dolara, večera u restoranu najmanje 20 do 25 dolara po slijedu… Doista je skupo - nabraja nam Karlo. Kada je došao na Kajmanske otoke, imao djevojku iz Francuske, pa je planirao odraditi tri mjeseca, koliko mu je vrijedila i radna viza, i otići k njoj na Kanarske otoke.
- U siječnju smo prekinuli, tako da sam odlučio ostati dulje na Kajmanskim otocima. U međuvremenu sam ovdje upoznao jednu djevojku, s kojom sada i živim. Radna mi je dozvola istekla 16. ožujka i odmah sam obavio liječnički pregled koji je preduvjet za njezino produljenje.
No stigla je kriza, pa moji dokumenti nisu ni pregledani. Išao sam u imigracijski ured, produljili su mi dozvolu za tjedan dana i rekli da zatvaraju ured i da se vratim kad ga otvore. A to sigurno neće biti skoro jer granice planiraju otvoriti tek u rujnu. Ugašena je kompletna turistička industrija. Ne rade ronilački centri ni hoteli. Javljao sam se na oglase za posao i preko LinkedIna, no svi su još u fazi rada od kuće, pa niti ne zapošljavaju - priča nam i dodaje da s djevojkom u George Townu živi u “hoodu”.
- Za ovo je područje karakterističan američki način života. Fast food, ogromni američki automobili, a vozi se lijevom stranom ceste. Svi kažu da je ovo najmanje karipski otok od svih - priča.
Stalno u akciji
Prisjeća se i kako je izgledao njegov život prije koronavirusa.
- Uglavnom sam ronio, imao sam dva do četiri urona dnevno. Radio sam pet dana u tjednu, otprilike po deset sati dnevno. Kada bih bio slobodan, uzeo bih fotoaparat pa opet ronio. Bilo je dobro. Upoznao sam nekolicinu divnih ljudi kojig se većina vratila doma prije ovog kaosa - priča.
Objašnjava da život na Kajmanskim otocima uvelike ovisi i o situaciji u SAD-u, koja nije bajna, iako na samom otočju i nema toliko zaraženih koronavirusom.
- Kada je Hrvatska zatvorila granice, ovdje se još živjelo normalno. Mislim da su zatvorili granice 22. ožujka.
Tada je uveden i policijski sat od 19 sati do pet ujutro. Tijekom dana život je funkcionirao tako da su ponedjeljkom, srijedom i petkom u dućan i ljekarnu smjeli ići ljudi čija prezimena počinju od slova A do slova L, a utorak, četvrtak i subota bili su dani za one s prezimenima od M do Z. Nedjeljom nitko nije smio izlaziti. Dozvoljeno je samo 90 minuta boravka vani u danu za sport. Od prošlog tjedna mjere su malo blaže, pa je sada policijski sat od 20 sati do pet ujutro. Na dane kada smiješ u dućan, smiješ i na plažu plivati, a otvorene su i neke druge trgovine, ne samo prehrambene - priča nam Karlo.
Objašnjava da je na Kajmanima prvi slučaj zaraze koronavirusom bio slučaj Talijana s kruzera Costa Luminosa, koji je ujedno i jedini smrtni slučaj u ovoj zemlji.
- U posljednja dva tjedna provode se masovna testiranja, testirano je oko 10.000 ljudi, a trenutno je oko 140 potvrđenih slučajeva, od kojih je 67 već riješeno. Nitko nije hospitaliziran - objašnjava Karlo.
U konačnici, otkriva nam što bi volio da bude prvo što će učiniti kad dođe u Hrvatsku.
- Vjerojatno me čeka karantena od 14 dana, a onda ću na pivo s društvom - kaže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....