Hrvatski kapetan s potonule megajahte: ‘Plamen se širio, a nafta je špricala kao luda...‘

Još će se dugo pričati o Zadraninu Anti Periću (38), kapetanu na megajahti Lady MM koji je sa svojom osmeročlanom posadom pokazao prisebnost, hrabrost i sposobnost dok je 25. kolovoza vatra gutala brod koji je nedugo zatim i potonuo.

Osmeročlana posada i obitelj iz Kazahstana s troje male djece ukrcala se u zadnji čas na motorni čamac te su, obzirom da na odaslani Distress poziv u pomoć nitko satima nije reagirao, unatoč visokim valovima i nevremenu, sami krenuli prema kopnu. Nakon šest sati od izbijanja požara i potonuća jahte koja je plovila od otoka Caprija prema popularnom Porto Cervu, kapetan se sa 16 osoba domogao kopna, točnije luke u La Caletti na Sardiniji.

Za Jutarnji list Ante Perić je pristao opisati svoje posljednje sate na megajahti Lady MM, na kojoj je do prije dva mjeseca bio prvi oficir, a nakon odlaska tadašnjeg kapetana, preuzeo je to časno, vodeće mjesto.

- Ne mogu meni ići sve zahvale, jer ja sam bio dio tima. Posada je bila na nivou jer smo zajedno, kako su nam kasnije rekli u talijanskoj Obalnoj straži, pobijedili nadljudsko nevrijeme i da možemo biti ponosni na odrađeni zadatak jer bi možda i oni iskusniji na njemu pali. To jutro negdje oko 5 sati, imali smo smjenu. Na guardiji smo bili Šime Jureško kao 2. inženjer, Zdenko Petrić kao upravitelj stroja, te Damir Fafandjel kao 1. oficir. I Damir je trebao preuzeti, no najednom se oglasio alarm.

Dečki su otrčali u strojarnicu. Uletili i vidjeli da je cijev od odvoda nafte u glavni motor pukla valjda zbog velikog pritiska od 4 do 5 bara. Voda je natopila cijelu strojarnicu u sekundi. Javili su mi da ugasim motor. Ubrzo su javili i da imamo požar. Dolje su dva velika auspuha, plamen se širio jer je nafta špricala ko luda. Inžinjeri su uzeli vatrogasne aparate ali nisu uspijevali gasiti pa su mi javili da aktiviran CO2 sustav za gašenje požara u strojarnici. I to je bilo uzalud i začudilo me da ne pomaže – priča pod vidnim dojmom kapetan Ante Perić otkrivši da je zatim, dok su osiguravali posadu i goste kako bi ih sve okupili na određenom mjestu, odaslao poziv Distress.

Ukupno su bila tri poziva za pomoć preko radija. No, dodaje, da na te vapaje u pomoć nitko satima nije reagirao. Na jahti je potom nestalo i struje. Valovi od tri do četiri metra udarali su brod sve jače. Jahta je plutala nekontrolirano.

- Nevrijeme je bilo neočekivano jer su najavljivali valove do 0,8 metara. Brod su nosili po boku, cijeli je bio u dimu i tad sam donio odluku da vrag uzima šalu i da moram spašavati posadu i goste. Na gumenjak od osam metara ukrcalo se nas ukupno 17. Ja sam se spustio zadnji kad sam se uvjerio da je sve u redu. Iskreno, od jačine valova mislio sam da ćemo se preokrenuti, a pomoći nigdje na vidiku. Neko vrijeme smo kružili oko plamtećeg broda, ali sam strahovao od eksplozije te se vjetar pojačavao pa smo krenuli prema obali do koje nas je, sigurno sam Bog dovezao. Helikopter je reagirao na poziv u pomoć s odmakom od tri sata – govori još Perić svjestan da bi možda sve pošlo po zlu da je koji minut kasnije donio odluku o evakuaciji.

'Pametuju u foteljama'

U čamac su se ukrcali 50-ak nautičkih milja od naselja Capo Comino na Sardiniji, a pohvale na njegov račun kao i račun posade, ne prestaju stizati sa svih strana. Međutim, Perića nepravda ljuti i boli u isto vrijeme jer podsjeća da komentari o njegovom pothvatu pristižu i od "osoba koje su u klasičnom žargonu kapetani poslije bitke".

- Smeta me užasno što ljudi sjedeći u foteljama pametuju kad čitaju vijest o kalvariji koju smo prošli. Lako je biti kapetan poslije bitke, ali bitku treba doživjeti da bi se o njoj moglo pričati, komentirati i kritizirati. Uspjeli smo spriječiti veliko onečišćenje mora jer je na potonuloj jahti ostalo preko 40 tisuća litara nafte. Cijela posada je reagirala smireno a to su nam rekli i članovi kazahstanske obitelji kad smo plovili prema obali po nevremenu. Gosti su imali povjerenja u mene jer su svi živi i zdravi došli na kopno. Nakon svega razgovarali su normalno s nama posadom te su mi rekli: 'Bili ste na nivou kapetane. Čim ste bili smireni vi i nama je bilo lakše'. Dakle, da ponovim, nisam za sve to sam zaslužan. Ukupno nas je bilo pet muških od čega četvorica nas iz Zadra te jedan iz Rijeke, a u posadi su bile i tri žene iz Latvije, Finske i Južne Afrike – ponosno će još Perić.

Na upit kako je reagirala nakon svega njegova obitelj vidjevši da mu je život visio o niti, otkriva da su mu roditelji oduvijek bili prava, velika podrška i da su na njega neopisivo ponosni. Pomorac je nešto više od jednog desetljeća, a nakon posljednjeg pothvata u Tirenskom moru i na Lady MM na kojoj plovi godinu i pol, itekako je opravdao, složit će se svi, svaku zarađenu kunu.