SKI PATROLA - SELLA NEVEA

VIDEO: ŠMINKERI, OVO SKIJALIŠTE ZAOBIĐITE U ŠIROKOM LUKU! Ovdje se ne ide radi provoda i gastronomije, nego samo dobrog skijanja. Po niskim cijenama

Sella Nevea je sjajan poligon za natjecatelje, snijega ima uvijek, pa i u kasno proljeće. U prosincu i siječnju, međutim, sunca nema uopće. Samo preleti “rupu” u kojoj se nalazi ova vremešna skijaška dama
Sella Nevea
 Srđan Vrančić / Hanza Media

Volim stare talijanske hotele. Stara skijališta, patinu koja se pretvorila u šarm. Doduše, to vrijedi za Madonnu, za Cortinu d’Ampezzo, nešto manje za Sella Neveu. Ali ipak - zgodna je ta Sella, zgodna u svojoj ružnoći.

Jer, ako bismo bili strogi, baš onako jako objektivni, onda bismo je opisali kao napola zapušteno i napušteno mjesto starih zgradurina iz 60-ih godina prošloga stoljeća, u rupi u koju sunce ne navraća tijekom prosinca i siječnja.

I tko bi onda došao u Sella Neveu? Nitko. Osim skijaških klubova i reprezentacija. Radi treninga.

No, kao što sam na početku priznao - volim ovakva mjesta. U Sella Neveu se ne ide radi provoda, radi plesanja u noćnom klubu, ne dolazi se ovdje niti na gastronomska događanja (premda je pašta u gotovo svakom restoranu jednako dobra, čak odlična), još manje u šoping.

SKI PASS

Dnevna: 38,5 eura

Šestodnevna: 182 eura

U Sellu se dolazi radi sigurnog snijega, niskih cijena, dobrog skijanja. Ako se radi o proljetnom boravku, onda i zbog sunčanja. Prije ranog proljeća sunca ovdje nema. Sella je ipak - sedlo. Prepuno snijega.

Ali gdje je sunce?

Planine su jednako fascinantne kao i na slovenskoj strani Kanina. Ali Slovenija je sunčana! Dakle, u potrazi za toplim zrakama, iz Selle se valja podići do vrha Kanina (2300 m) pa provesti dan na slovenskom dijelu planine. Ili par sati, ugrijati se pa - natrag u Sellu.

Jer - talijanska strana ovog međunarodnog skijališta je kvalitetnija. Staze su šire, dulje i bolje uređene, žičare modernije.

Neka se ne naljute susjedi Slovenci, ali - i hrana je u Italiji bolja. Nije sramota priznati gastronomski poraz od možda najbolje kuhinje svijeta.

Srđan Vrančić / CROPIX

Kilometri staza

Skijalište ima 30 kilometara staza u kombinaciji sa Slovenijom. U podnožju se nalaze tri dječje staze, i to je uglavnom to što se tiče klinaca. Nije raskoš, ali nije niti loše.

Treba znati da je i plava staza u sedlu iznad 2000 metara idealna za slabije skijaše i djecu. Treba se uspeti modernom kabinskom žičarom i tamo guliti runde po toj plavoj, koristeći nešto stariju, ali efikasnu dvosjedežnicu.

Snijega u tom dijelu rijetko kada ima manje od četiri metra. Četiri!

Skijaška priča ovdje je počela još davne 1930. godine

Ovdje oko skijališta ima mnogo napuštenih kuća, pansiona, mini hotela. Oni, doduše, ne datiraju iz tog vremena, ali nisu ni iz puno kasnijeg. Naime, 1965. godine Sella je postala pravo zimovalište. Zamišljena kao istinski raj za zimske sportove, jer ovdje snijega nikad ne manjka, Sella je dobila i prvu žičaru.

Koja je vozila gladne putnike do planinske kućice Celsa Gilberti. U kojoj se već tada dobro jelo.

Srđan Vrančić / CROPIX

Netko zao reći će da se puno toga i nije promijenilo od 1965. godine. I bit će dobrim dijelom u pravu. Hoteli koji se nalaze ovdje su doista stari, nekakve čudne nakupine apartmana koji izvana izgledaju umorno; mogu si misliti kakvi su iznutra.

Ni na temu žičara se, ako o brojkama govorimo, nije daleko odmaknulo. Ali realno, Sella Nevea ih i ne treba više od četiri.

Bitno je da je vertikalni transport pouzdan, brz, efikasan. A relativno nove kabinske žičare upravo su takve.

Skijalištem upravlja tvrtka Promotur, koja osim Selle ima još Piancavallo, Tarvisio, Zoncolan i Forni di Sopra.

Srđan Vrančić / CROPIX

Sve su to mala skijališta, ali jako dobro viđena, s odlično uređenim stazama i gotovo savršenom gastronomijom. Jeftinija su od većih “konkurenata” i to im je još jedan adut.

Preporuka restorana: Celso Gilberti

Da je velik izbor restorana na skijalištu, nije, ali kad si u Italiji, iskustvo te uči da je i taj jedan najvjerojatnije dovoljan. Rifugio Celso Gilberti izgleda bajkovito, baš kao i cijelo skijalište zarobljeno u debelom snijegu.

Izbor jela svodi se na desetak, ideja je da bude brzo gotovo, da bude jednostavno i da gost ne ode natrag na stazu gladan. Sve to Celso Gilberti ima, uz ne posve nevažan detalj - jeftin je.

Za desetak eura se najedeš i popiješ piće, mislim da je to prilično fer. Palenta kao najčešći prilog, na više načina, a meni se najviše svidjela ona kuhana sa sirom.

Mali problem ovog mjesta jest jedva pedeset stolaca, zna biti gužve pa ljudi koji stoje i čekaju slobodno mjesto često bulje u tanjur. Bude neugodno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. studeni 2024 22:36