Malo je mjesta na svijetu gdje se odmor toliko isprepliće s adrenalinom, sportom i rekreacijom kao što je to mali srednjevjekovni grad Omiš. Smješten između Splita i Makarske, na ušću rijeke Cetine, okružen s Poljičkom planinom, Mosorom i Omiškom dinarom nudi pregršt opcija i vrlo se teško odlučiti koju izabrati: vožnju po rječnim brzacima, zip-line nad kanjonom Cetine, slobodno penjanje, paraglajding ili planinarenje.
Nema te aktivnosti u zraku, na zemlji ili u vodi koja se ovdje ne bi mogla pronaći. Naravno, nas je zanimalo ronjenje, a jedan od samo nekolicine ronilačkih centara koji u posljednje vrijeme posluju na potezu Omiške rivijere je Calypso Scuba Diving. Već po dolasku smo uvidjeli da Calypso nije „običan ronilački centar“ i da nudi nešto posve drugačije.
Ovdje je fokus stavljen na one najmlađe u vidu ekoloških radionica i škola ronjenja u svrhu čišćenja podmorja. Gotovo osamdeset posto otpada iz izvora i aktivnosti na kopnu završava upravo u moru, s ilegalnih odlagališta, ispiranja tla kišom ili kao nusproizvod prekomjernih turističkih aktivnosti bez adekvatne kontrole. U centru Calypso se od 2017. godine na čelu s Tinom Mrčelićem provode projekti i edukativne radionice za volontere iz čitavog svijeta kojima se nastoji uvesti djecu i mlade ljude u problematiku ekologije mora i podučiti ih kako da doprinesu svojim direktnim utjecajem.
Jedan od najvećih projekata Sub-merusa, tvrtke kojoj Calypso pripada, je „From river to the sea – Let‘s be plastic free“ inicijativa čiji je fokus ključno područje gdje se rijeka Cetina ulijeva u more, a to područje obuhvaća zaštićeno područje Kanjona rijeke Cetine i tri područja ekološke mreže Natura 2000 u gradu Omišu. Cilj ove inicijative je smanjenje pritiska onečišćenja Jadranskog mora otpadom iz rijeke Cetine i područja mreže Natura 2000, a ona podrazumjeva uspostavljanje Eko-patrolne baze unutar kanjona rijeke Cetine koja će služiti kao središnje mjesto za aktivnosti Eko-patrole.
Za pripremu edukativnog programa koji obuhvaća informiranje svih sudionika o štetnosti plastike, njenom pravilnom zbrinjavanju te važnosti odvajanja otpada zadužena je Udruga za prirodu, okoliš i orživi razvoj Sunce kao projektni partner, kojem se pridružuju i JU za zaštićena područja Splitsko dalmatinske županije More i krš i Impactrip. Ovaj projekt je suportiran od raznih drugih svjetskih agencija kao što su Impactrip iz Porugala, IVHQ s Novog Zelanda, GoEco iz Amerike ili Free packers iz Francuske, a svi oni rade pod jednom zajedničkim platformom www.volunteerhq.org
U projektu rada s volonterima, Tino je od 2017. godine, zajedno s agencijom Impactrip i IVHQ iz Novog Zelanda, a on se pokazao kao odlična suradnja jer je Calypsu produžio sezonu rada na gotovo šest mjeseci. Kao volonteri dolaze uglavnom mladi koji imaju želju naučiti roniti, a usput žele i doprinjeti eliminaciji plastike iz mora kako bi ono ostalo u nešto boljem stanju. Svojim naporima i zalaganjem svake godine oni ostvaruju mjerljive rezultate: „Prošle smo godine izvadili oko 2000 kg raznog otpada, također i pretprošle. Cijeli taj otpad koji se izvadi u sklopu naših dnevnih mikroakcija se evidentira u bazi podataka koju je osmislio Institut za Jadranske kulture i baza podataka naziva Čistimo. Podatke o svakoj našoj eko akciji unosimo u bazu, navodi se količina izvađenog otpada za određeni tjedan i na platformu podižu pripadajuće fotografije.“ – ispričao nam je Tino.
Mladi ljudi koji dolaze u Omiš su uglavnom neiskusni i vrlo malo ih dolazi s nekim od ronilačkih certifikata, a i ti koji ga posjeduju nemaju gotovo nikakvog iskustva u praktičnom ronjenju pa moraju iznova proći obuku i trenirati kako bi se mogli posvetiti vađenju otpada i čišćenju podmorja. Vrijeme koje volonteri provode u Omišu traje od 2 do 8 tjedana jer je sedam dana za ovakvu priču ipak premalo. „Dan po dolasku je uglavnom uhodavanje, upoznavanje, odlazi se u obilazak Splita ili Omiša, a tek drugi dan djeca dolaze u centar gdje dobivaju opremu i upoznaju se s programom. Osnove ronjenja započinju treći dan, u srijedu i ako odlaze kućama za vikend, a najčešće je to zrakoplovom, 24 sata prije leta zbog dekompresije ne smiju roniti, pa je i petak isključen. U tom slučaju preostaju im samo dva dana za podmorje što nije isplativo“- objasnio nam je Tino tjedni raspored centra.
Za vrijeme boravka volonteri osim što pomažu centru u čišćenju podmorja, stječu određene kvalifikacije sukladno SSI ronilačkim školskim standardima. Nakon dva tjedna boravka steknu certifikat Open water diver do 18 metara dubine, a ako ostanu duže, nudimo im i druge specijalnosti među kojima je i obavezna Marine Ecology. Slijede Fish ID nakon koje su sposobni identificirati ribe i ostali morski svijet koji susreću na svojim ronjenjima, a potom i Underwater photo ako ostanu dovoljno dugo i imaju želju za bavljenjem podvodnom fotografijom. Volonter koji ostane četiri i više tjedana može otići s programa s 30-ak ronjenja i kvalifikacijom Advance divera uz četiri specijalnosti.
Oni koji ipak ne uspiju savladati ronjenje i nisu sposobni zadovoljiti standarde za Open water kurs ipak će biti certificirani kao Scuba diveri što im omogućava da rone, ali uz pratnju instruktora do 12 metara dubine. Na programu imaju mogućnost svakodnevnog ronjenja, osim subote i nedjelje kada su slobodni. Ipak nismo svi isti i netko se jednostavno ne može opustiti u moru, boji se i treba ponavljanje lekcija i po nekoliko puta. Kako bi i oni otišli zadovoljni s programa, obuči ih se za minimum ronjenja uz pratnju. Kasnije, ako odluče, uvijek mogu napraviti nadogradnju. Po Tinovom iskustvu ovakve je djece ipak malo i većina ih odlazi kao certificirani ronioci.
Tino se bavi ronilačkim turizmom od 1998. godine i prvi je centar otvorio u Maloj Luci, da bi ga potom preselio u Hotel Ruskamen: „Ovo mi je već šesta lokacija, ali uvijek radimo pod istom franšizom SSI i Calypso Diving, te smo već 22 godine prisutni u okolici Omiša.
U početku smo funkcionirali kao klub ali se naknadno sve pretvorilo u ozbiljnu priču sa školom ronjenja. Dugo godina sam bio časnik Ratne mornarice kao ronilac i prošao sam dosta toga. Mornaričku filozofiju prenio sam i u svoj privatni posao nakon što sam umirovljen 2018. godine.“
Tada su voditelji agencije za razmjenu volontera zapravo pronašli njega, kontaktirali su ga i nakon dogovora stigla su prva trojica mladića. Iako bez prevelikih očekivanja oko ovakve, za njega nepoznate i nove stvari, potrudio se i radio savjesno, najbolje što je mogao. Nakon što su uvidjeli da u Tina mogu imati povjerenje i doživjeli ga kao ozbiljnog partnera, broj se volontera iduće godine povećao na šezdeset. Ove godine ih već toliko ima početkom srpnja pa je vrlo vjerojatno da će uvećati i lanjsku brojku od njih dvije stotine.
Calypso je jedini ronilački centar u Hrvatskoj koji radi ovakav program, dok u Europi postoje samo još dva, u Grčkoj i Barceloni, a državljanstva volontera koji dolaze su zaista šarolika. U početku su stizali uglavnom iz Amerike, Australije i Engleske gdje srednjoškolci imaju određene privilegije i dodatne bodove za ovakve programe pri upisu daljnjeg školovanja. Ove godine je dosta Francuza, a pretprošle godine ih je većina stigla iz Južne Amerike. Koncept kampa je upravo taj da roditelji žele poslati svoju djecu u Europu da upoznaju svijet, da pri tom rade nešto korisno, te da se pomalo osamostale. Grupe kontinuirano dolaze između 01. svibnja i 01. studenog, dok je u srcu sezone gotovo sve bukirano.
Razvrstani otpad se prikuplja svaki dan i on se nakon ronjenja odlaže u novopostavljeni eko kontejner u blizini privezišta u Omiškoj luci. „Kupljen je od tvrtke TEHNIX zahvaljujući sredstvima Beyond Plastic Med inicijative koji je prepoznao naš program i suportirao nas s 10000 eura čime smo pokrili kupovinu spremnika od 240 litara, kupovinu jednog eko kontejnera od 1000 litara i printali određenu količinu reklamnih majica za volontere koji ih imaju obvezu nositi kao uniformu dok su u kampu.“
Otpad se zbrinjava u kontejneru od ponedjeljka do petka, cijedi se i suši, nakon čega se vadi van i selektira sukladno vrsti: plastika, staklo, tekstil, metal... Ovaj je otpad dosta nečist i treba ga posebno tretirati, ali u cijeloj njegovoj količini prevladava staklo, preko 70 posto, dok u volumenu prevladava plastika.
Staklo je vrijedan resurs jer se može reciklirati bez nekih većih problema, a kao primjer količine koja se u moru nalazi Tino navodi zaron na sjevernoj strani Brača gdje se iz jedne uvale izvuklo 100 kg otpada, od čega je bilo osamdeset kilograma stakla. Smatra kako ono vrlo vjerojatno potječe od aktivnosti nautičkog turizma jer staklo tone odmah i najčešće ostaje tamo gdje je bačeno. Smatra i kako nautički turizam generira velik postotak morskog otpada i opasan je za naselja trave cvjetnice posidonije zbog neekološkog načina sidrenja.
Mimo eko škola koje su primarna aktivnost Calypso centra, za tzv. „street divere“ koji dolaze u potrazi za ronjenjem na raspolaganju su dva dana tjedno: mogu se uključiti u projekt četvrtkom i petkom kada mladi volonteri imaju već kakvo-takvo iskustvo da ih se može odvesti na neke lokacije zajedno s certificiranim roniocima. Najčešće je to petkom zbog toga što tada volonteri nemaju ronjenja već rade sortiranje i klasificiranje otpada, pa na brodu nema škole ni početnika. Subotom postoji opcija organiziranja privatnih ronjenja ili ekskurzija, za veće obitelji koje žele iznajmiti brod samo za sebe, dok nedjeljom centar ne radi.
U centru uz Tina rade dvije instruktorice, Kristina iz Njemačke i Natalia iz Kijeva koja je u Ukrajini vodila vlastiti centar, ali je nakon početka rata došla ovdje i sada je stalno zaposlena u Calypsu.
Lokacije na koje ovaj centar vodi su zaista raznovrsne, u radijusu od 10 nautičkih milja od ronilačkog centra postoje zanimljive antičke lokacije i to neposredno pored Omiša poput Balića rata koji je zaštićeni arheološki lokaliitet, a odmah pored njega postoji jednistven greben jadranskog busenastog koralja stručnog naziva Cladocora caespitosa koji je sa svojom površinom od 27 metara kvadratnih drugi po veličini u Sredozemlju, nakon onog u Velikom jezeru na Mljetu.
Busenasti koralj poznat i kao Granati zvijezdavac je kameni koralj iz porodice Faviidae i živi u simbiozi s jednostaničnim algama zooksantelama koje fotosintezom proizvode organsku tvar. Poput svih tropskih vrsta koralja i ovaj se hrani česticama organske tvari, djelomično proizvodom ovih algi, ali i nešto većim plijenom poput manjih račića koje hvataju pružanjem svojih polipa iz čaški. Busenasti koralj stvara manje kolonije polukuglastog oblika izgrađene od kalcij-karbonata, a one opet kada se namnože čine grebene slične onim tropskim. koralje koji rastu i razvijaju se vrlo sporo, ponekad se kolonije grade i do tisuću godina, dok su neki koraljni grebeni stari i više tisuća godina. Koraligenska zajednica je jedna od najvažnijih po bioraznolikosti, stvara kompleksne strukture s mnogo šupljina koje nastanjuju brojne vrste, a sami koralji smatraju se jednom od najstarijih životinjskih razreda nastalih prije više od 500 milijuna godina, a neki od njih mogu živjeti na dubinama i do 5000 metara.
Na ovom su području već postavljene sonde za mjerenje saliniteta i temperature i u planu je da se ovo naselje koralja na neki način zaštiti od agresivnog djelovanja sidara i ribarskih alata. Da ovo područje zaslužuje posebnu zaštitu dokazuje i pronalazak jedne od rijetkih živih plemenitih periski Pinna nobilis u blizini Omiške gradske plaže. Ona je po zadnjim informacijama sada već pola metra visoka odrasla jednika gotovo izumrle vrste i nada je u njezino očuvanje. Javna ustanova More i krš postavila je i informativne ploče o očuvanju ove strogo zaštićene vrste na navedenoj plaži.
Dosta je zanimljivih lokacija u ovom akvatoriju, a ono zahvaća i područje sjeverne strane Brača, područje Šolte i otočića Mrduje. Roni se na dosta zidova, klifova ali i nekoliko potopljenih brodova, poput Maona na samoj gradskoj plaži i na pet metara dubine. Ovo je pravi poligon za početnike i discovery ronjenja, a nadgrađe broda koje viri iz pijeska je prepuno ribe i morskog života. Za one viših ronilačkih kategorija, koje uključuju ronjenje u špiljama i tehničko ronjenje prava poslastica je Vruja, gdje se Cetina kao ponornica u jednom kraku spaja s morem. Na tom se mjestu litice obrušavaju duboko u more, a voda se miješa okomito stvarajući stup slatke vode koji se izdiže iz podzemnih izvora. Uz bogat morski život ovdje dominira rijetki ružičasti žarnjak Corynactis viridis ljubičaste boje. Ovo ronjenje je prikladnije za „tehničare“ no iako se centar Calypso ovakvim zaronima ne bavi, gosta će odvesti ako ima sve potrebne certifikate za zaron.
Mi smo zaronili na vrlo jednostavnoj olupini broda Metković u Medićima i prilagodili se početničkoj grupi djece. Već skokom u more uz plažu Medići na dubini od 3 do 15 metara nalazi se željezna konstrukcija broda sagrađenog 1948. godine u Italiji. Brod prvobitnog imena „San Giorgio Guerriero“, dužine 34 metra, širine 7,6 metara, brzine 8 čvorova i nosivosti 280 tona dvaput se nasukao u svom radnom vijeku: prvi put 1959. godine na Pagu, nakon čega je obnovljen u Puntu na Krku te ga je preuzela „Obalna plovidba Split“ pod novim imenom „Metković“.
Novi kobni datum za ovaj brod je bio 17. lipnja 1969. godine kada se nasukao s teretom od 250 tona cementa. Ovaj put nije bilo sreće da se brod spasi i obnovi, potonuo je pred samom plažom. Iz broda su izvađeni dijelovi konstrukcije i oplate, pa osim hrpe željeza nije ostalo gotovo ništa osim dijela jarbola i kopče broda u podnožju, uz dva velika akumulatora. S obzirom da je dubina mala, a i sam brod nije prevelik, moguće ga je obići i nekoliko puta tijekom ronjenja. Specifično za ovu olupinu su ogromna jata crneja koji obično plivaju oko nje, a pri pješčanom dnu obitavaju mladi škarpoči odmarajući se na djelovima konstrukcije.
Ronjenjem u pravcu Omiša po pjeskovitom dnu prateći dubinu od desetak metara, nakon stotinjak metara naišli smo na greben i kamene gromade u čijoj blizini se nalazi mala špilja i usjeci. Na žalost i napuštena ribarska mreža omotana oko stijene.
Ovaj vrlo opušten zaron trajao je 60 minuta i po dogovoru smo se vratili na brod. Nakon pristajanja broda u Omišku luku uvjerili smo se koliko dirljiv može biti rastanak mladih polaznika eko kampa i koliko jaka prijateljstva ovdje mogu nastati.
