Biografija pisca često je različita od sudbine njegovih djela. Dok ga čitaju i prevode, dive mu se i slave ga, on možda čami u zatvoru (Jean Janet) ili živi u progonstvu poput Aleksandra Solženjicina ili može nestati u logoru poput Osipa Mandeljštama. Postoje, naravno, i zaboravljeni pisci i zaboravljene knjige - to nije rijetko. Ali ipak je rijetko da jedan pisac bude dvaput zaboravljen. A kad se to dogodi u maloj zemlji Hrvatskoj koja ne obiluje piscima, osobito u prošlosti, onda to navodi na zaključak da je zaborav bio namjeran. Takav zaborav u totalitarnim režimima može biti samo službeni.
Međutim, što ako se ponovi i u demokraciji, o čemu taj zaborav svjedoči? To je zaista intrigantno pitanje, kao što je...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....