Bio sam tek klinac, ne stariji od 13 godina, kad sam se u kvartovskoj knjižnici prvi put dočepao "Salem‘s Lota". Taman sam otkrio Stephena Kinga i, nakon što sam završio "Cujo" i "Firestarter", bio sam gladan, htio sam još.
Izdanje na koje sam tada naletio bilo je oštećeno (mislim da je nedostajalo nešto stranica), tadašnji hrvatsko-srpski prijevod bio je nezgrapan, a naslov "Jerusalemovo" me navodio na to da je riječ o nekom ubibože zamornom vjerskom hororu.
Roman me, na kraju, izuo iz cipela.
Pročitao sam ga u grozničavom naletu od samo nekoliko dana, a još dugo poslije nisam mogao spavati. Danny Glick proganjao me noćima, a rolete su na prozorima još godinama morale biti spuštene dokraja. Oni koji su čitali znaju o čemu pričam.
Ne znam je l‘ zato što mi je bio prvi, ali "Salem‘s Lot" bio je i ostao najbolji i najstrašniji roman o vampirima u koji sam ikad zario zube.
Vratio sam mu se još puno puta, a original na engleskom (općenito smatram da King do prije nekoliko godina nije imao previše sreće s prijevodima na hrvatski) čitam gotovo redovito, uvijek iznova, barem jednom godišnje.
Do danas nisam promijenio mišljenje.
"Salem‘s Lot" je genijalan.
Način na koji King čitatelja uranja u kroniku života američkoga gradića na izdisaju, prati sudbine više desetaka punokrvnih, sjajno zamišljenih likova te raspad njihove svakodnevice s kojim se ne žele pomiriti užasnuo me i više od samih vampira.
Ideju za roman King je dobio nakon što je opet pročitao "Drakulu" Brama Stokera, a počiva na dvije jednostavne premise: što bi se dogodilo da se Princ tame pojavi u (tada) suvremenoj Americi i mogu li se vampiri ponovno učiniti strašnima?
Radnju je smjestio u mali grad (da se Vlad Tepeš pojavi u velegradu poput New Yorka, izašao bi iz taksija i pregazio bi ga auto, govorio je ironično) iz dva razloga - jer je vjerovao da bi vampiri u osvajanje zemlje krenuli od gradića za koje nitko ne mari te zbog tada teške ekonomske situacije u SAD-u zbog koje su diljem Amerike stanovnici iseljavali iz malih idiličnih mjesta koja su propadala i preko noći ostajala napuštenima.
Tako je i nastalo uvjerljivo okruženje za radnju, a vampiri su bili dobra metafora za političare, poduzetnike i mešetare nekretnina koji su "običnom malom čovjeku" u Americi pili krv iz vrata sve dok ga ne bi uništili.
Radnja se, da samo ukratko spomenem, vrti oko pisca Bena Mearsa koji se nakon privatne tragedije vraća u rodni gradić. Istodobno se u njemu otvara neobični antikvarijat, a kad nestane lokalni dječak, počinje noćna mora u kojoj se tek nekoliko preživjelih mora suočiti s jezivim vampirom koji je Salem‘s Lot odabrao za stvaranje vampirskog gnijezda. Kraj je mračan, a King kao u svojim, po meni, najboljim romanima poput "The Stand" i "Under the Dome" maestralno upravlja s jako puno likova kao šahovskim figurama koji s ploče ispadaju jedan po jedan.
"Salem‘s Lot" (u Znanju se može naći dobro prevedeno izdanje iz 2022. pod naslovom "Tajne Salema") napisan je prije 49 godina, ali opet je aktualan jer je na YouTubeu upravo lansiran trailer za filmsku adaptaciju, treću po redu.
Ako ćemo točnije, ovo je ustvari prvi pravi film, jer prva dva projekta televizijske su miniserije.
Prvu je još 1979. godine snimio Tobe Hopper ("Teksaški masakr motornom pilom", "Poltergeist") i ona se do danas smatra najboljom, ali nije loše prošla ni verzija iz 2004. godine nominirana za Emmy u kojoj je glavnog junaka, pisca Bena Mearsa, glumio Rob Lowe (nek vas to ne obeshrabri), a negativce Rutger Hauer i Donald Sutherland.
King je već desetljećima vruća roba u Hollywoodu. Nakon što je dvodijelna filmska adaptacija "Ono" na budžetu od 120 milijuna dolara zaradila nevjerojatne 1,3 milijarde, u Warner Brosu su odmah odobrili i ekranizaciju "Salem‘s Lota", a IP su povjerili svojim najboljim draguljarima, kralju horora Jamesu Wanu (ovaj put kao producentu) i redatelju Garyju Daubermanu, koji se dokazao režiravši hitove poput serijala o Annabelle i "The Nun".
I tu negdje prestaju dobre vijesti vezane uz ovaj film.
Naime, sve to odvijalo se još 2019. godine, a film je završen 2021. godine i otad je u ladici. Udarila je prvo korona pa štrajk scenarista, a u međuvremenu je Warner Bros prošao kroz turbulentno spajanje s Discoveryjem, usred kojeg su ugašeni već dovršeni blockbusteri poput "Batwoman", a onda je odlučeno da ni "Salem" u kina ne ide.
Umjesto toga će direktno na streaming, dakle 3. listopada stiže na MAX.
A to nikad nisu dobre vijesti.
Za razliku od filmova koji poput recentnog "Alien: Romulus" budu najavljeni za direkt-na-streaming, ali na kraju, jer ispadnu bolji od očekivanog, krenu i u kina ("Romulus" je na budžetu od samo 75 milijuna zaradio više od 300 mil.) suprotni smjer često znači da je finalni proizvod loš i da se studio boji kraha na blagajnama.
Pojednostavljeno - u uspjeh filma nitko ne vjeruje, i da je doista hit, već bismo ga odavno gledali. Sam King dodatno je zakuhao stvari objavom na X-u u kojoj se pita zašto film stoji u ladici.
- Pogledao sam ga, napisao je, i nije nešto čega bi se trebali sramiti.
Prevedeno: ...ali nije ni posebno dobar.
Dauberman, koji film potpisuje kao scenarist i redatelj, nedavno je u Vanity Fairu dao veliki intervju i rekao da jedva čeka da ga publika vidi te da u njega i dalje vjeruje. Usput je otkrio i nekoliko dragocjenih detalja.
Prvo, radnju je ostavio u sedamdesetima, što se čini dobrom odlukom. Dio šarma i uvjerljivosti radnje jest u tome da vampiri, noć po noć, osvajaju kuću po kuću a da ostatak grada to ne primjećuje ili ne uspije organizirati obranu, a to se u današnje doba uz svu modernu komunikaciju, internet i ostala čuda tehnologije čini manje vjerojatnim.
Film smješten u sedamdesete također se čini vjerniji originalu koji je opisivan kao križanac između jeze Drakule i slike Normana Rockwella, odnosno Drakule u Gradiću Peytonu. Amerika tako danas, jednostavno, ne izgleda.
Ono što su dosad komunicirali i King i Dauberman, a što je, očito, i glavni kamen spoticanja jest - spora radnja.
- Film si daje vremena da se razvije prije nego što počne kaos - napisao je King dodavši da se takvi filmovi u eri modernih blockbustera više ne snimaju. Dodatni je problem za producente, očito, i estetika kojoj Dauberman naginje, a koja je vidljiva u traileru jer je redatelj odlučio da film podsjeća na pomalo jeftine drive-in horore sedamdesetih i tzv. estetiku ponoćnih filmova, koja neće svima sjesti.
Zadnji put nešto slično pokušali su Rodriguez i Tarantino, a njihov "Grindhouse" nije baš dobro prošao ni kod publike ni kod kritike.
Za konačnu ocjenu, naravno, treba pričekati 3. listopada, i moliti se da ovo nisu uprskali. Dotad pročitajte roman, progutat ćete ga u par noći. Jer nitko ne piše ovakve stvari kao King.
Samo nemojte zaboraviti navući zavjese i spustiti rolete.
U mraku vas možda vreba netko od braće Glick.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....