Sandro Veronesi

Neki dijelovi romana zbilja su vatromet: vrijedi uočiti jednu scenu seksa od 17 stranica

Sandro Veronesi

 Tihi Kaos
Naklada Ljevak izdala je knjigu "Tihi kaos", priču o bogatom udovcu koji ima 43. godine, mješanca foks-terijera i crni Audi Avant

"Zovem se Pietro Paladini, četrdeset i tri su mi godine i udovac sam. K tomu sam i prilično bogat", rečenica je kojom se u jednom od poglavlja predstavlja junak romana "Tihi kaos" Sandra Veronesija.

Junak Veronesijeva romana menadžer je u telekomunikacijama i otac osmoškolske djevojčice. Pietro "posjeduje lijepu kuću u središtu Milana, mješanca foks-terijera, drugu kuću na moru u Maremmi, te crni Audi Avant s brdom skupe dodatne opreme". Pietro je - kako se ono veli? - dio 1 posto. Ali - usud ne pita: tijekom vikenda na moru Pietru naglo umre supruga.

Koji dan nakon pogreba junak odvodi kćer u školu prvi put nakon materine smrti. Umjesto da nakon toga produži na posao, odluči je čekati pred školom. Pa tako sutra. I prekosutra. Pietro Paladini počinje jutra provoditi na ulici pred milanskom osmoljetkom.

Ovaj bizarni "high concept" središnji je motiv na kojem počiva "Caos calmo", roman 63-godišnjeg talijanskog romansijera Veronesija. Rođenjem Firentinac, po zvanju arhitekt, Veronesi se latio pisanja proze koncem 80-ih, da bi u međuvremenu postao jedan od najhvaljenijih talijanskih prozaika. Dvaput je dobivao najugledniju talijansku proznu nagradu Strega, jednom upravo za "Caos calmo" godine 2006. Ta mu je knjiga do danas i najprevođenije djelo, prevedeno na dvadeset jezika. "Tihi kaos" sada čitamo i na hrvatskom, u izdanju Ljevaka i odličnom prijevodu Tatjane Peruško.

Junak "Tihog kaosa" jednog je jutra prestao funkcionirati. S neobjašnjivom upornošću sjedi ispred kćerine osmoljetke, znajući da kao friški udovac nosi na sebi plašt nedodirljivosti. Paladinijev hir, međutim, počinje pokretati događaje. U Pietrovoj firmi - kompliciranoj talijansko-francuskoj medijskoj kući - upravo se priprema fuzija. Dio je menadžmenta za američko preuzimanje, dio nije. Paladinijeva klupa pred školom postaje mjesto hodočašća ljudi iz ureda. Pietra pohode podređeni i nadređeni, ispovijedaju mu se, šuruju s njim, odaju tajne. Samog Pietra kao da to malo zanima. Bavi se proučavanjem stalno istih posjetitelja parka. Misli o prošlosti. Razbija glavu pravljenjem lista: lista svih avioprijevoznika s kojima je letio, svih cura koje je poljubio.

Ironija Veronesijeve knjige počiva na tome što junakovu povlačenju u osamicu drugi likovi pridaju više dubine nego što ono zbilja ima. Bližnji i znanci vjeruju da Pietrovo pustinjaštvo na klupi u parku ima nešto spiritualno i filozofsko. S uvažavanjem obigravaju oko njegove odluke da prestane funkcionirati. Štos "Tihog kaosa" u tome je da te dubine nema. Paladini je i dalje isti površni šminkerčić, čovjek koji je odviše plaćen za nezahtjevan posao, loš muž koji je preminulu ženu stalno varao, privilegirani klinac iz generacije X s komfornim, buržujskim popkulturnim ukusom. Ako Pietro počinje zadobivati auru proroka - on je lažni prorok, ali ni sam ne dvoji da je tako.

Veronesi je čovjek koji dobro piše - dobro, iako katkad razmetljivo. Neki dijelovi romana zbilja su vatromet (vrijedi uočiti jednu scenu seksa od 17 stranica). Dojam bi o knjizi - međutim - bio i bolji da je Vernesi suzbio sladunjavost, a pojačao crtu koja u knjizi već postoji: onu crnohumorne ironije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. rujan 2024 00:44