Američka glumica Gillian Anderson, većini najpoznatija kao Dana Scully iz kultne američke serije "Dosjei X", izdala je knjigu "Want", zbirku ženskih seksualnih fantazija.
Razgovori o temama seksualne prirode slavnoj glumici nisu strani. Srodnim se temama bavila i Netflixova serija "Spolni odgoj" (Sex Education), u kojoj je Anderson glumila seksualnu terapeutkinju.
No, čak je i ona, priznala je, imala poteškoća s izražavanjem vlastitih seksualnih fantazija pri pisanju teksta za knjigu.
"Opisivanje slike koja mi je već neko vrijeme na pameti i same radnje su povećale razinu intimnosti više no što sam očekivala. Nisam očekivala da ću biti toliko sramežljiva po tom pitanju", otkrila je Anderson.
Seksualne su fantazije zdrav i normalan aspekt seksualne ekspresije; ako ne uznemiravaju niti štete, potvrđuje klinička psihologinja Susan Young objašnjavajući da one ljudima omogućavaju istraživanje u "sigurnim, privatnim i kontroliranim uvjetima - u njihovom umu".
Kako piše BBC, glumica i njeni izdavači primili su čak 1.800 anonimnih pisama žena iz raznih dijelova svijeta. Dio tih pisama organiziralo se u trinaest poglavlja intrigantnih naslova: "To Be Worshipped", "Exploration", "Power and Submission" te ""The Watchers and the Watched"".
Žene koje su zbirci dale svoj doprinos ostale su anonimne, a otkriveni su samo njihov seksualni identitet, dob, prihodi te status (odnosa). U knjizi se nalazi i glumičina fantazija, no o kojoj je fantaziji riječ Anderson nije htjela niti natuknuti te će i njena fantazija, kao i sve druge, ostati anonimna.
Među fantazijama koje se pojavljuju u knjizi "Want" ona je, primjerice, koja opisuje čežnju za dodirom te gubitak seksualnih odnosa zbog gubitka bračnog druga i ona u čijem je središtu senzualni, strastveni seks s Harryjem Stylesom.
Anderson je priče žena okarakterizirala kao "iskrene, autentične, intimne i krasne".
Pornografska industrija
"Mene su ponajviše zainteresirali radost i užitak koje su žene očito osjećale dok su ih zapisivale, koliko ih je to, čini mi se, otvorilo prema boljem razumijevanju njih samih. Na kraju krajeva, ovo nije moja knjiga. Ovo je knjiga svih žena koje su dale svoj doprinos", naglašava Anderson.
"Want" je, piše BBC, nešto poput nove verzije zbirke ženskih fantazija "My Secret Garden" iz 1973., koja je postala globalni bestseler.
Anderson je "iznenađena" koliko srama i dalje, pola stoljeća kasnije, postoji oko seksualnih tema i dijeljenja seksualnih fantazija s prijateljima i partnerima.
"Mislila sam da će toga u današnje vrijeme biti manje", rekla je te dodala da joj je to otvorilo oči.
Seks i seksualne fantazije i dalje su, nastavlja Anderson, tabu "iako postoje serije i filmovi poput "Spolnog odgoja", "Euforije" i "Pedeset nijansi sive".
S druge strane, tu je "pornografska industrija vrijedna više milijardi dolara" za koju kaže da nam je "stalno ispred očiju, na našim ekranima i telefonima".
O tome svjedoči i jedna od anonimnih fantazija iz knjige u kojoj njena autorica piše: "Teško mi je shvatiti koje su moje istinske fantazije. Toliko toga od onoga što se pojavljuje u pornografskim filmovima namijenjeno je muškarcima i toliko je očekivanja stavljeno na ramena žena da mi je teško navigirati između onoga što me stvarno ‘pali‘ i toga kako mislim da trebam nešto izvesti".
Anderson mlade ohrabruje da knjigu pročitaju jer "postoji toliko različitih verzija seksa koje su izvan onoga što im nudi pornografska industrija".
Ženska želja
"Mnogo je tu nježnosti i želje žena da ih se doživi onakvima kakve jesu te da se za njih netko brine. A mnogo je tu i romanse", objašnjava.
Razliku između muške i ženske želje podvlači i profesorica Young, koja objašnjava da "ženske fantazije često uključuju emocionalni ili pripovjedni kontekst, koji se razlikuje od vizualnog, seksualno eksplicitnog sadržaja o kakvima pričaju muškarci".
Pornografija je "uglavnom ženama manje zanimljiva jer se obično fokusira na muške želje", kaže.
Kako je htjela stvoriti "siguran prostor gdje žene mogu nešto podijeliti i gdje mogu čitati te se neće osjećati sumnjičavo niti pribojavati onoga na što bi mogle naići", Anderson je zadovoljna što su "pisma čiji sadržaj naginje prema ilegalnom, bestijalnom te incestuoznom" odbili.
"Opasne teme" ipak su zastupljene u kratkom poglavlju "The Captive".
Ključno je, smatra Anderson, da je u fantaziji žena "u poziciji moći, ona može odlučiti s kime, kada, gdje, koliko, koliko često, kada će se zaustaviti i kada nastaviti".
Slika o sebi
Neke od žena koje su u knjizi podijelile svoje fantazije muče se s poimanjem vlastita tijela te se ne osjećaju privlačnima. Da je prošla kroz periode tijekom kojih ju je znalo pogoditi da i ona stari, priznala je i Anderson.
"Kad me se snima ponekad...kada vidim finalni proizvod promislim: ‘Moj Bože, izgledam li uistinu ovako?", iskrena je Anderson.
Za estetskom kirurgijom zasad nije posegnula, no "u nekom trenu...tko zna", zaključuje ova Amerikanka koja desetljećima živi u Velikoj Britaniji.