DNEVNIK ZAJEDNIČKIH ISKUSTAVA ŽIVOTA NA SELU Predstavljena knjiga Ede Popovića i Ljiljane Đorđević 'Zapisi iz Stranice Gornje'

Knjiga "Zapisi iz Stranice Gornje", koju je književnik Edo Popović napisao sa suprugom Ljiljanom Đorđević kao dnevnik njihovih zajedničkih iskustava života na selu, predstavljena je u ponedjeljak u Zagrebu kao iznimno svjedočanstvo pronalaska istinske slobode napuštanjem umjetnoga krajolika grada.

Knjiga je objavljena u izdanju naklade OceanMore, a o njoj je na predstavljanju u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića uvodno govorila urednica Nataša Medved. Istaknula je kako "Zapisi iz Stranice Gornje", iako je riječ o nekoj vrsti dnevnika života na selu, nipošto nije, što i sami autori jasno naglašavaju, priručnik za život na selu, niti je to priručnik o obnovi staroga imanja.

Od uvoda u permakulturu i kritike konzumerizma do poetskog putovanja u prirodu

"To je knjiga zapisa u kojima autori skiciraju osobni put razvoja i osvajanja slobode i ujedno uvod u permakulturu i prirodnu poljoprivredu, i kritika suvremenog konzumerizma i agrobiznisa, ali i poetsko putovanje u prirodu, te jedno gotovo s dječjom radoznalošću otkrivanje suživota s prirodom i životinjama", rekla je Medved. Ta je knjiga također i potraga za pravim znanjima, "a to je ono znanje koje je praktično primjenjivo u svakodnevnom životu", dodala je.

Popović je istaknuo kako je ta knjiga svašta od toga pomalo, ali je ona prije svega jedno izravno i izvorno iskustvo dvoje apsolutnih početnika na selu, na imanju, na zemlji, u voćnjaku, u vrtu. Svoje su iskustvo smatrali vrijednim pretočiti u knjigu.

"Napisali smo je bez nekakvih pretenzija da pokažemo kao da nešto znamo; tu objašnjavamo svoje uspjehe i neuspjehe pa se zato možda knjiga čini nevinom i naivnom, jer ona to doista jest", rekao je Popović.

U knjizi su, kako sami ističu u predgovoru, okupili mali dio zajedničkih iskustava nakon "30 godina zajedničkog života i razgovora, 12 godina zajedničkog hodanja planinama i razgovora, sedam godina zajedničkog rada na imanju i razgovora".

"Mi u ovoj knjizi ne otkrivamo ništa novo, ništa spektakularno - to je naprosto jedna obična knjiga o iskustvu dvoje običnih ljudi koji su se našli u jednoj situaciji u kojoj do tada nisu bili", rekao je Popović. Osnovna ideja njihova života na selu je, kako je napomenuo, "pokušati proizvesti što više toga što jedemo i pritom se stvarno dobro zabaviti i mnogo dokoličariti". "To je ono što svima nedostaje", rekao je pisac.

Đorđević je pojasnila kako je njihov odlazak na selo prvenstveno bio potaknut osjećajem kako s njihovim životom u gradu "nešto nije u redu", što im se otvorilo kroz prethodne česte odlaske na Velebit.

Popović: Svaki dan mi je čudo, čim se probudim

"Bivajući sve više u prirodi shvatili smo da smo, živeći u gradu, zakinuti za jedan veliki dio iskustava koje čovjek može proživjeti u svojem životu i odlučili smo to iskustvo produbiti", rekla je. Od tada je prošlo sedam godina, tijekom koji su osvijestili da postoji cijeli jedan svijet koji ranije nisu primjećivali živeći u gradu.

"Odlučili smo to svoje putovanje od sedam godina koje smo tamo proveli i zapisati, zapisati naša iskustva o tome što smo do sada naučili i što smo proživjeli", dodala je Đorđević, koja je po struci arhitektica a bavi se rekonstrukcijama napuštenih i zaboravljenih kuća i prostora te zagovara održivost u svakodnevnom životu, kulturi stanovanja i odnosu prema okolišu.

U knjizi se ravnopravno s tekstom pojavljuju i fotografije, odabrane među tisućama fotografija nastajalih tijekom sedam godina rada i života na imanju. Podijeljena je na nekoliko cjelina, poglavlja u kojima se govori o dolasku u Stranicu Gornju, gdje se opisuje raskid s gradskim životom, pa poglavlja u kojima pišu o mačkama i drugim bićima, o nametnicima, pa se navode recepti i govori o hrani, pa je tu i dio o poslovima s kojima se autori po prvi puta susreću, a u knjizi se također spominju i neki važni koncepti i pitanja današnjeg suvremenog čovjeka kao što su sloboda, pa pitanje što to znači biti suveren.

Jedan od aspekata knjige je i naglasak na uvođenje permakulture kao načina života što je Đorđević objasnila kao "biti kulturan prema svojoj okolici cijelo vrijeme, dakle - permanentno".

"Mi smo se prema tome svijetu otvorili kojeg smo do tada jedva i primjećivali. Počeli smo se otvarati kad smo ušli u planinu, a ovo je logičan završetak tog jednog puta koji je počeo prije petnaestak godina", dodao je Popović. "Ja se otkako sam tamo otišao ne prestajem čuditi. Meni je svaki dan čudo kad se ujutro probudim", poručio je.