Damian Humski, 23-godišnji Zagrepčanin, jedan je od mladih glumaca koji obećavaju, a uskoro će ga upoznati i šira publika. Iz prve je upisao Akademiju dramske umjetnosti, diplomu bi, ako sve bude po planu, uskoro trebao imati u rukama, a angažmani se nižu. Jedan od njih je i nova RTL-ova serija "Sjene prošlosti" u kojoj Humski ima ulogu mladog Šimuna, budućeg supruga glavne negativke koju tumači Jelena Perčin (radnja često reterira u prošlost kako bi objasnila sadašnjost). Uz to, tu su i predstojeće predstave, pisanje i glazba, jer riječ je o multitalentiranom mladiću koji paralelno intenzivno promišlja o granicama koje zadaje tradicionalno poimanje umjetnosti. Rasprava s njim je intenzivna, maštovita i zanimljiva. Pravi je pripadnik generacije Z čije je viđenje svijeta drukčije, promatrano na onaj lijepi, kreativan pa čak i buntovnički način. Upravo zato zamisliti ga u nekoj drugoj profesiji, a da nije ona umjetnička, i to bez obzira na granu umjetnosti, teško je zamislivo.
- Nadam se da će nova generacija glumaca uvesti promjenu u poimanju kazališnih stereotipa i potencijalno razbiti ideju o istima. Na primjer, zatvaranje u stereotipe muških uloga u kojima, da bi glumci pobjegli od svojih osjećaja, imaju potrebu produbiti glas i nabaciti ‘općenitu gestu‘. Tu jako lako postanemo ‘političari‘, što je zapravo naporno gledati - smatra Humski.
Premda u njegovoj obitelji nije bilo glumaca, stvaralačkih gena ne nedostaje. Damianova majka Vedrana je novinarka, otac Damir fotoreporter. Ipak, on nije odmah shvatio u kojem smjeru treba ići, ali, s druge strane, nije mu puno trebalo da shvati.
- Prvo sam upisao V. gimnaziju i zeznuo se s tim odabirom. Imao sam u osnovnoj 5,0 i smatrao sam da zbog takvih ocjena moraš ići u ultrateške škole poput MIOC-a ili V. gimnazije, koje zapravo nisu kompatibilne ni s mojim senzibilitetom ni s bilo čime što sam htio. Prijatelji koje sam u međuvremenu upoznao i s njima osnovao bend, nagovorili su me da se prebacim u Klasičnu gimnaziju u trećem razredu. Time mi je, zbog okruženja, i upis na Akademiju postao ‘bliži‘ nego što bi to bilo da sam ostao u staroj školi - govori Humski. Akademiju i glumu odabrao je, dodaje, spontano. Roditelji mu nisu radili presing, čak ni sugerirali, pustili su jednostavno da se sam nađe bez njihova utjecaja.
- Kad god je u osnovnoj ili srednjoj bilo nešto za priredbu, za zafrkanciju, bilo mi je silno zabavno to raditi. Nemam čak osjećaj niti da je to išlo iz ekstrovertnog mjesta, koliko iz želje da s ljudima komuniciram neku ideju. Tada mi je puno značilo samo biti u nekom umjetničkom okruženju, inspirirati se kreativnim ljudima oko sebe, nisam to gledao samo kao poriv za glumom. Mnogo sam tada i pisao, i uglavnom sam iz tog kolektivnog momenta pisanja, glazbe, gledanja filmova, predstava upisao Akademiju. Pa iako mi je još od kraja osnovne bilo u glavi da ću ići na glumu, maltene tek prije prijemnog postalo mi jasno što to znači - objašnjava Humski. Za upis je pripremio dva monologa iz poznatih klasičnih djela - Čehovljeva "Galeba" i Shakespeareova "Julija Cezara".
- Za suvremeni monolog uzeo sam "Ptičice" Filipa Šovagovića, lika koji se zove Pljuga, bubnjara u zatvoru. Htio sam malo razbiti ozbiljnost koju sam s ova dva djela imao, jer jako lako te ponese u patetiku i sebe malo preozbiljno doživljavaš kada imaš te velike riječi pred sobom. I onda svi zaboravimo da imamo samo 18, 19 godina i da trebamo imati neku generacijsku vedrinu, šaljivost, jer nas inače to udaljava od toga da budemo svoji i aktualni - zaključuje Humski. ‘Zeznuo‘ se, doduše, s odabirom pjesme jer je uzeo "Dobar dan, doviđenja", pjesmu Miroslava Kirina od samo nekoliko stihova, i na prijemnom mu je rečeno da je ‘bezobrazno prekratka‘.
- Sjećam se da sam prvi put, kada sam je izvodio pred komisijom, morao naglasiti da je kraj. Iskreno, možda je i bila prekratka da se u njoj vidi ozbiljniji izričaj, ne znam zašto sam si to učinio, ali eto, sve je ipak ispalo dobro - govori uz smijeh. Za prijemni su ga pripremali Jelena Graovac i Leon Lučev. Bilo je to za njega divno ljeto tijekom kojeg je s glumačkim parom proveo nekoliko tjedana na Zlarinu i Hvaru.
- S Jelenom i Leonom bilo je zaista posebno i tek sada, kad završavam Akademiju, shvaćam kakvu su mi kvalitetu pružili. Pomogli su mi da otkrijem svoje interese, da glumim više iz senzibiliteta, a manje iz ideje, prenijeli mi svoju energiju i izbacili me iz dotadašnje ‘zone komfora‘, a opet me paralelno konstantno vraćali na to da budem svoj - kaže Humski. Slušali su ga, uz ostale, i Nina Violić i Filip Šovagović. To mu je, govori, bila posebna vrsta stresa, što je sasvim razumljivo, jer ipak je izvodio Šovagovićevu dramu. Prošao je na Akademiji iz prve i nije tijekom studija preispitivao svoju odluku, kao da je oduvijek, kaže, osjećao da je upravo gluma u Zagrebu ono gdje treba biti.
Tijekom studiranja stekao je dosta iskustva jer je, poput kolege Lovre Rimca, puno surađivao sa studentima kazališne režije pa je na kraju odradio više redateljskih, no glumačkih ispita. Za jedan od njih, "Amfitrion" u HNK u režiji Kristine Grubiše, u kojoj je bio u ulozi plesača, dobili su i rektorovu nagradu, a na festivalu dramskih akademija u Kopru osvojili su prvo mjesto predstavom "Ukleta Hedda" u režiji Roka Pečečnika.
- Iako vrijeme koje nemaš zna limitirati koliko virtuozno možeš nešto raditi, pa tako Akademija nekada pretjera s obavezama, ona je svejedno odlično mjesto da naučiš ‘hendlati‘ nekoliko stvari paralelno i izdvojiti dodatno vrijeme za ono do čega ti je stalo. Tako sam uspio i raditi neke stvari izvan faksa, poput "Legende o picokima" s Krešom Dolenčićem, a ljetos i "Legendu o Ludbergi" koju sada radimo u Ludbregu. To je autorski tekst Vida Baloga u čijem sam pisanju imao veliku čast sudjelovati. Aktualna mi je i predstavu u Žar ptici u režiji Slađane Kilibarde, prema divnom tekstu Stefana Mitića. Rajna Racz angažirala me u komadu "Simfonije/Turpituda" u produkciji Eurokaza, gdje sam tumačio ulogu Zvonka Richtmanna. Gostovali smo s njom na Marulovim danima i osvojili nagradu - nabraja Humski, a tom popisu možemo dodati i "Novog Sotonu" redatelja Branka Brezovca, "Buđenje proljeća" u režiji Patrika Sečena, "One male stvari nakon polusna" Ive Srnec Hamer, "Ljubav u afteru" Mihovila Rismonda (za što je sa svojim bendom Bordeaux radio i glazbu), "Začaranu šumu" Ivice Buljana, "Državu Dada-Jok" Adama Ranđelovića. Ima i filmskog iskustva zahvaljujući filmu "Šutim" redateljice Sare Horvatić, televizijskog zahvaljujući "Crno-bijelom svijetu", a radio sinkronizirao je i crtane filmove. Što se pedagoškog iskustva tiče, kao volonter je sa Sarom Stanić vodio dramsku skupinu u Domu za siromašnu i nezbrinutu djecu "Mali zmaj" od 2021. do 2022. godine. Tu je i "Sssništa FT. SKRR SKRR", diplomski ispit klase Dolenčić, koji je proizašao iz dvije studentske vježbe i postao komad koji će, nada se, nastaviti izvoditi s kolegama, a za čiji je drugi dio Humski napisao i tekst.
- Nisam još diplomirao, ostao mi je diplomski iz govora i pismeni, a onda sam gotov. Srećom, uletjeli su i neki projekti, sretan sam da radim, no želim dati i neko vrijeme da diplomski odradim kvalitetno jer sam shvatio da mi je najvažnije da to što radim bude aktualno i autorsko. Također planiram pokrenuti umjetničku organizaciju i početi producirati nove materijale. Jako me veseli taj autorski dio koji mi pruža priliku da otkrivam ljude oko sebe, međutim definitivno želim glumiti do kraja života, silno me privlači biti dio tog svijeta u fizičkom smislu bivanja na sceni. Tu za mene nema kompromisa. Ali režija i dramaturgija me također privlače i volio bih se negdje nastaviti educirati i u tom smjeru, ne nužno na fakultetu, ali u nekom smislu istraživanja i mislim da ovih pet godina studija nisu kraj moga učenja - zaključio je Damian Humski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....