Žena srca zgaženog u prašini, potpuna suprotnost Taylor Swift

Prije koji tjedan naložio sam umjetnoj inteligenciji da mi napiše "tko je Waxahatchee", praveći se da ne znam tko je. Odgovor je bio dosadan i generički složen, baš onako kako si skeptik poput mene zamišlja odgovore umjetne inteligencije. Nezadovoljan, upitao sam AI "zašto je Waxahatchee zanimljiva kantautorica". Odgovor je bio jednako suhoparan. Treći pokušaj, da malo "prodrmam" AI, sastojao se od pitanja "zašto je Waxahatchee zanimljivija kantautorica od Taylor Swift". Odgovor je bio jednako bezličan. I tako ništa od toga da si za ovu rubriku pomognem inputom umjetne inteligencije, pa mi ne ostaje drugo nego da po nepodnošljivoj sparini pokušam napisati barem malo zanimljiviji tekst o Waxahatchee kojim bi vas nagnao da poslušate njezine albume poput proljetos objavljenog "Tigers Blood" i prethodnog "Saint Cloud" (2020.), kojima je uronila u americanu, te "Out In The Storm" (2017.), kojim je postala miljenica indie-rock publike, a prije kojeg je snimila još tri albuma.

Solo karijera

Dakle, tko je Waxahatchee? Znamo da se pravim imenom zove Kathryn Crutchfield i da je rođena 4. siječnja 1989. godine u Birminghamu u Alabami te da si je scensko ime Waxahatchee uzela prema potoku blizu kojeg je odrasla. Ima sestru Allison, također glazbenicu, koja je s grupom Swearin‘ snimila tri albuma, a karijeru je i započela s njom kao članica sastava P.S. Eliot, iza kojeg je ostao jedan album. Godine 2012. započinje solističku kantautorsku karijeru, uglavnom uz akustičnu gitaru, no ubrzo Waxahatchee oformljuje prateći sastav te uz samostalne koncerte nastupa i na turnejama s Tegan & Sarom, Sleater-Kinney, Kurtom Vileom, The New Pornographersima.

Posve me "kupila" albumom "Saint Cloud", objavljenim u ožujku 2020. godine, kad je u mnogim državama svijeta započeo lockdown, a čije je prošireno izdanje uključivalo i krasne obrade "Fruits Of My Labor" Lucinde Williams, "Light Of A Clear Blue Morning" Dolly Parton i "Streets Of Philadelphia" Brucea Springsteena.

Sviđa mi se njezin zvonki glas, pomalo nalik glasovima Eddie Brickel i Suzanne Vega, dok joj rukopis odaje da se napajala iz raznih rock, country i folk izvora, preko čega je ipak iznašla vlastitu autentičnost uz pomoć producenta i multiinstrumentalista Brada Cooka. Moguće da je njezinu procvatu kumovao i brak s Kevinom Morbyjem, jednim od najpotentnijih američkih kantautora koji je solističke albume počeo objavljivati kad i Kathryn. Njegov "Sundowner" (2020.) oduševio me s pjesmama na tragu "Harvest Moona" Neila Younga, "Nashville Skylinea" Boba Dylana, Springsteenove "Nebraske" i "Transformera" Lou Reeda.

Problemi s alkoholom

S obzirom na to, jer se brak Jasona Isbella i Amande Shires raspao, mogao bih reći da trenutno ne znam ni za jedan jači glazbenički ili barem kantautorski brak u Americi od onoga koji tvore Morby i Waxahatchee. Usput vas upućujem i na Morbyjeve albume "This Is A Photograph" (2020.) i "Oh My God" (2019.), pa i one ranije. Zanimljivo mi je što su i Morby i Waxahatchee prošli transformaciju od lo-fi kantautora ukopanih u indie-folk da bi kroz bračne vode stasali u kantautore koji igraju bitno šire od onoga čime su započeli karijeru, premda nisu puno surađivali, ako u to ne računamo "Tiny Desk" koncert iz njihove radne sobe u Kansas Cityju i pokoju obradu.

Oboje su konstantno, osim za vrijeme lockdowna, putovali i nastupali još od mladih dana, a tako su se i zbližili, provodeći vrijeme na jednoj od zajedničkih turneja. Zanimljivo, nije bio on taj koji je imao problema s alkoholom, nego Kathryn, što ju je u konačnici nagnalo da prestane piti. Kao da su njih dvoje zamijenili uloge kakve su u svojem braku igrale velike nešvilske country zvijezde George Jones i Tammy Wynette ili uloge kakve su u svojim duetima igrali Gram Parsons i Emmylou Harris. Waxahatchee će reći i da su ploče country pjevačica poput Lorette Lynn, Dolly Parton i Tammy Wynette slušali njezini roditelji, pa se i tako ona zarazila countryjem. Njoj su, pak, najveći uzori Bruce Springsteen i Lucinda Williams, a baš s njihovim pjesmama kritičari često uspoređuju skladbe s njezina posljednja dva albuma. Premda pjeva na bitno drukčiji način, nježnije i višim glasom, Waxahatchee zaista ima nešto Lucinde Williams, barem kad je posrijedi seciranje ljubavi, preispitivanje veze između dvoje odraslih ljudi, traženje utjehe u alkoholu, ali i otrežnjenje, svakodnevica koja je često okrutna ili monotona dok se ljudi grče da prežive od prvog do prvog u mjesecu. Sjajno se uklopila u rastući val country kantautorica i kantautora premda je na alternativnijem rubu tog žanra.

Time dolazimo i do velikih razlika između Waxahatchee i Taylor Swift. Dok se potonja doima poput djevojke koja svako malo gubi glavu zbog nekog novog dečka, Waxahatchee svoje srce nalazi zgaženo u prašini. Rođene su iste godine, ali Waxahatchee je spram Taylor zaista ozbiljna žena. I bitno jača kantautorica, no masovna publika voli drame oko zanoktica, blijedu pop-glazbu i scenske spektakle jedne vraški zgodne mlade žene, a ne americanu ili alt-country manje lijepe kantautorice uz čije bi se pjesme čovjek ubio od viskija, pa nije ni čudno da je Taylor nekoliko tisuća puta popularnija od Waxahatchee. Zauzvrat, nitko nikada neće usporediti ništa što je snimila Taylor s nečime što su snimile Lucinda Williams, Emmylou Harris ili Carole King, ali hoće kad je posrijedi Waxahatchee. I sigurno nitko neće u istu rečenicu staviti Taylor Swift i Brucea Springsteena osim u kontekstu činjenice da oboje nastupaju na stadionima.

"Tigers Blood", na kojem bubnjeve svira Spencer Tweedy, sin Jeffa Tweedyja iz Wilca, uvelike nalikuje albumu "Saint Cloud" i to mu je jedina mana. Ipak, krasno je to djelo zbog kojih neki povlače usporedbe i s određenim radovima grupa R.E.M. i Wilco, a Waxahatchee će biti i u uskom krugu kandidatkinja za nasljednicu Lucinde Williams, što je nepojmljivo teška kantautorska rola. Takav scenarij sugerira i album "I Walked With You A Ways", koji je Waxahatchee snimila s kolegicom Jess Williamson u okviru dueta Plains. Nevjerojatno je kako njih dvije na tom old school country albumu slažu glasove, praktički u rangu vokalnih harmonija Emmylou Harris i Dolly Parton dok je s njima u Triju bila Linda Ronstadt.