‘Sunčana strana Mjeseca‘ inspirirana je ‘pričama o životu‘ koje je smišljao da uspava svoju djecu

Teško je dokučiti iz kojeg razloga, no jedna od "slika" kojom bih nekome dočarao Zagreb je "slika" Maxa Juričića dok se u crnom, ne predugom kaputu biciklom vozi na probu nekog svog novog benda. Ne srećem ga često jer drugačije su nam rute kretanja gradom, no kad god se sretnemo ama baš uvijek je ljubazan i učtiv, smiren i sa smiješkom na licu. Površno se znamo, no ama baš uvijek mi je drago s njim razmijeniti koju riječ. Ne samo zato što sam kao tinejdžer bio lud za grupom Film u kojoj je Max imao važnu ulogu, nego i zato što je i nakon Le Cinema kao cover benda bio u zaista dobrim sastavima poput Vještica i Šo!Mazgoona, potom i s Gegom (s kojim sam se nebrojeno puta kao klinac kupao na Hvaru) u njegovom Picigin Bandu pa u Ljetnom kinu. A bio je Max i u prvoj postavi Azre u kojem su se ego tripovi Johnnyja i Jure tukli kao rogovi u vreći i koja zbog toga u toj postavi nije dopsjela do prvog albuma nego tek kasnije, kad je Johnny sveo Azru na trojku, a Jura pokrenuo Film.

U svim tim bendovima, tek je nešto drugačije bilo u Ljetnom kinu i Le Cinema, Max je bio u drugom planu pa bi se moglo reći da je Plesač sporog stepa prvi u kojem posve preuzima rolu frontmena i glavnog autora pjesama. Traje to plesanje Plesača sporog stepa već nekoliko godina i nekoliko singlova, a sada je napokon objavljen i album koji nazivom, "Sunčana strana Mjeseca 1", sugerira da bismo u dogledno vrijeme mogli dobiti i nastavak. Tim više što "probne" singlove uopće nije uvrstio na debi zbog čijeg se dojma već sada valja radovati novim "koracima" Plesača sporog stepa.

Sunčana strana Mjeseca 1

/Press

Naime, Max je na "Sunčanoj strani Mjeseca 1", inspiriran "pričama o životu" koje je izmišljao da uspava svoju djecu, a možda ih i nije izmišljao nego prepričavao istinite zgode iz života, samo na djeci prilagođen način. Sada, pak, Max spomenute priče prebacuje u formu pjesama koje mogu biti za odrasle, ali i za mlade pa i djecu. U svakom slučaju jedino netko duhom i dalje mlad, a Max je baš takav jer i na ulici odaje dojam vječnog tinejdžera premda je sastav Barakuda osnovao još prije Azre i Filma, može pisati i skladati ovakve pjesme. Pjesme u kojima se "idealan dan" pretvara u smirenje "na kraju dana" pa u "malu noćnu muziku" i "zadnju prije zime". Zapravo, dolazak proljeća, kad sve pupa i cvjeta, pravo je doba za pustiti jedan ovakav album u optjecaj pa da se do ljeta primi i kao idealna ljetna muzika. Jer, iako iz Zagreba, Max je jedan od onih ljudi koji, kad stave prst u more, doista osjećaju povezanost sa cijelim svijetom. Stoga ne čudi da "Sunčanom stranom Mjeseca 1" odjekuju karipski ritmovi i melodije Havaja, dašak klezmera iz Izraela, sjevernoafričkih motiva i još udaljenije Indonezije, atmosfera reggaea pa i tanga. Ukratko, ako vam je u ovim čemernim vremenima do malo zdravog eskapizma, slavljenja života, vedrine i optimizma unatoč turobnim i surovim okolnostima, "Sunčana strana Mjeseca 1" je idealan album za vas. Čak i kad se iz ukulelea, mandoline, klarineta i marimbe začuju mol umjesto dura, pa i sjeta jer i Max zna da je ono "najbolje iza nas", kako bi rekli Jinx.

Srećom, to neće priznati nego i dalje, kako zapaža kolega i prijatelj Zoran Stajčić u recenziji na portalu ravnododna.hr, svojom glabenom terapijom liječi sebe i sve one koji ga žele čuti.

Posredno kroz pjesme sa "Sunčane strane Mjeseca 1" čujemo i koliko nam nedostaje pokojni, veliki beogradski gospodin Vlada Divljan, jer Max se i ovdje ukazuje kao njegov sudrug i pobratim te šarmantan zagrebački gospodin. Obojica su krenula iz osvita novog vala s prijelaza 70-ih u 80-e, svaki na svoj način dakako, te obojica ostali među rijetkim našim new wave akterima koji su imali što za reći i nakon sutona novog vala, tamo negdje sredinom 80-ih. Kako sam prošle subote bio na koncertu Drage Diklića koji nam je pričao kako je to bilo na zagrebačkim plesnjacima 50-ih, a spominje ih i Max u "Zadnjoj prije zime" premda priznaje da tada još nije bio ni rođen, nekako mi se nameće misao da bi i Plesač sporog stepa bio perfektan bend za plesnjake. E kad bi ih Zageb danas imao, jer diskoteke s trap-folkom to ipak nisu. Ples ač sporog stepa u kojem uz Maxa važnu ulogu imaju Gustav Barišin, Vlade Matulić, Ante Pirgin Surka i Andrea Pedron, a gostuju i Janko Novoselić te Rok i Katarina Juričić, nudi neke druge, elegantnije i ljepše ritmove i melodije za lagani ples do jutra. Naravno, da Max zna za "tamnu stranu Mjeseca", no za svoj ples radije odabire sunčanu stranu tog Zemljinog satelita. Onu koju vidimo i kojoj se divimo u noći.