STEPHEN WARBECK

Skladatelj glazbe za film Zaljubljeni Shakespeare za Jutarnji: ‘Najvažnija je scena kad ju on gleda iz prikrajka‘

Stephen Warbeck u Samoboru povodom ISFMF-a (International Sound & Film Music Festival)

 Darko Tomas/Cropix
‘Mislim da je jedna od najvažnijih stavki u skladanju filmske glazbe njena jedinstvenost‘ kaže dobitnik Oscara

Kada je proslavljeni modni dizajner Tom Ford 2009. godine izašao iz zone komfora te zakoračio u svijet sedme umjetnosti kako bi snimio film "Samac"(A Single Man) s Colinom Firthom u glavnoj ulozi, svi su se pitali kako će izgledati krajnji rezultat novopečenog redatelja. Film je dobio uglavnom pozitivne kritike, a Firth nominaciju za nagradu Oscar, no nezamijećeno nije prošla niti činjenica da je "Samac", kao i Fordov naredni film "Noćne životinje" (Nocturnal Animals) odisao istančanim osjećajem za lijepo te vizualnom dotjeranošću. Od dizajnera se osjećaj za estetiku mogao i očekivati.

Kakav bi pak mogao biti film koji režira skladatelj? Odgovor na to pitanje mogli bismo potražiti u neovisnom filmu "The Man in the Hat", filmskom prvijencu (priča prati muškarca koji iz Marseillesa kreće na put u malom Fiatu 500, a na suvozačkom sjedalu društvo mu pravi samo uokvirena fotografija nepoznate žene) renomiranog engleskog skladatelja Stephena Warbecka, možda najpoznatijega po Oscarom nagrađenoj glazbi za romantičnu dramu "Zaljubljeni Shakespeare" (Shakespear in Love) redatelja Johna Maddena iz 1998. godine.

Skladatelj glazbe za zapažene filmove poput "Billyja Elliota" Stephena Daldryja, "Otrovnog pera Marquis de Sadea" (Quills) Philipa Kaufmana, "Mandoline kapetana Corellija" (Captain Corelli‘s Mandolin) te "Dokaza" (Proof) Johna Maddena, uz protagonista svoga filma Ciarána Hindsa, gost je ISFMF-a (International Sound & Film Music Festival), koji u Samoboru upravo slavi, jubilarnu, desetu obljetnicu.

"Ovo je moj treći posjet Hrvatskoj. Festival je fantastičan način za istraživanje novih mjesta, upoznavanje novih ljudi te razgovor o glazbi i filmu s ljudima koje inače ne bih imao prilike upoznati. Samobor je izvanredno mjesto koje lijepo vodi gradonačelnica Petra. Čestitam onima koji žive u tako ljupkom gradiću. Oduševljen sam što sam ovdje", rekao je uvodno na konferenciji za novinare Warbeck.

image

Stephen Warbeck i Ciarán Hinds

Darko Tomas/Cropix

Na snimanje filma odlučio se, kaže nam, nakon što je dugo skladao glazbu za tuđe snove. Ovoga je puta želio ostvariti vlastiti san.

"S vremenom čovjek počne sanjati svoje snove i padnu mu na pamet imaginarni scenariji. Želio sam, stoga, vidjeti mogu li sudjelovati u stvaranju svoje vlastite priče", otkriva nam u razgovoru za Jutarnji skladatelj kojeg je tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća publika upoznala putem glazbe koju je skladao za policijsku televizijsku seriju "Osumnjičeni" (Prime Suspect) s Dame Helen Mirren u glavnoj ulozi.

Warbeck je ostvario zavidnu karijeru u filmskoj i televizijskoj glazbi, no karijeru je započeo u kazalištu. Odmah po završetku studija zaposlio se u kazalištu. Sedam, osam godina radio je gotovo isključivo na glazbi za kazalište, dok ga jednoga dana suradnik nije zamolio da napiše glazbu za film koji je snimao. "Malo pomalo počeo sam sve više raditi za film, no kazalište nikada nisam napustio", kaže nam Warbeck.

Kada stvara, uvijek počinje od emocije. Početna točka mu je uvijek scena koja u njemu izazove najsnažnije emocije.

"Pogledam film i primijetim koja me se scena najviše dojmila. To je scena od koje krećem. U filmu "Zaljubljeni Shakespeare" to je, primjerice, scena u kojoj je on gleda iz prikrajka dok ona nastupa na pozornici. U očima mu se vidi kako se počinje zaljubljivati u nju. Takva scena u meni budi emociju", objašnjava te dodaje:

"Ja mislim da je jedna od najvažnijih stavki u skladanju filmske glazbe njena jedinstvenost. Ona ne može biti kao svaka druga. Mora imati nešto posebno što je specifično samo za taj određeni film. Primjerice, kada čuješ glazbu iz "Kuma", znaš da je to glazba iz "Kuma", ako čuješ glazbu Ennija Morriconea, znaš da ju je on radio baš za taj određeni film. Dobra filmska glazba ne smije biti generička i uklapati se u bilokoji film".

image

Stephen Warbeck

Darko Tomas/Cropix

Kao najuspjelije pokušaje, primjećuje, navodi uglavnom glazbu iz talijanskih filmova.

"Jedan od filmova s najboljom filmskom glazbom u zadnjih trideset godina, za mene je "Život je lijep" (La vita è bella) Roberta Benignija, koji se bavi izrazito tragičnom temom, no obojan je laganijim tonom. Glazbu za taj film skladao je Nicola Piovani koji je uspio istodobno spojiti zaigranost i duboke emocije. Vrlo jednostavno, a lijepo. Slični efekt je postigao i talijanski film "Il Postino" za koji je glazbu radio Luis Enríquez Bacalov. Film Wima Wendersa "Paris, Texas" također ima briljantnu glazbu", smatra Warbeck koji nam otkriva i odakle crpi inspiraciju za svoje melodije.

"Ukoliko je film ekranizacija knjige, pročitam knjigu.. Bitno je uroniti se u svijet specifičnog filma. Pisao sam primjerice glazbu za grčki te iranski film. Ne pretvaram se da sam grčki ili iranski skladatelj, no izložio sam se njihovoj glazbi te drugim kulturnim sadržajima tih prostora koji su me onda inspirirali. Da radim na hrvatskom filmu, proučio bih scenarij, a onda bih slušao hrvatsku glazbu, gledao fotografije mjesta u kojem je smještena radnja. Ostalo se svodi na reakciju skladatelja na scene", zaključuje Warbeck.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 07:49