Nakon što je njihov splitski koncert, održan krajem prošlog mjeseca, izazvao oprečna mišljenja javnosti, Bijelo dugme nastavlja turneju "Doživjeti stotu". Turneja, koju je bend započeo u svibnju u Sarajevu, nastavlja se 21. rujna u Njemačkoj (Stuttgart), a potom, u studenom, slijede i koncerti u Austriji (Beč), Danskoj (Horsens) te Italiji (Zoppas Arena Conegliano). Nakon svirke po navedenim europskim zemljama, Bijelo dugme se vraća u Hrvatsku.
Domaća će ga publika, naime, imati prilike uživo slušati 29. studenog u Osijeku.
O stvaralačkim fazama te opusu benda pisao je glazbeni kritičar Jutarnjeg lista Aleksandar Dragaš, koji je zaključio da bi se moglo reći "kako je Bregović s prvim albumima Bijelog dugmeta pokrenuo, a s posljednjima pokopao jugoslavenski rock".
"Zapravo, Dugmetu 70-ih malo se toga što može prigovoriti", smatra te dodaje:
"Albumi Bijelog dugmeta iz 70-ih, generalno, bili su ne samo komercijalni i prijemčivi za najšire slojeve publike nego i zanimljivi, barem povremeno i kvalitetni, premda se u njima krije i zametak svega onoga što kasnije neće valjati u Dugmetu, kao i mnogo naknadnog glazbenog smeća drugih izvođača za što je Bregović posredno, ali ne i izravno kriv. Posvjedočio je to svojevremeno i prvi pjevač Željko Bebek, priznavši: ‘Dugme je od samog početka koketiralo s narodnjacima‘."
"Stvar je posve otišla k vragu, makar nikada u tržišnom smislu", mišljenja je Dragaš,"kad je Bebek nakon konceptualno nategnute “Uspavanke za Radmilu M.” (1983) otišao iz Dugmeta, a Bregović nastavio s Tifom pa onda s Islamovićem te počeo afektivno politizirati, skandalizirati programatskim pjesmama i poigravanjem citatima i himnama, odnosno prakticirati teško probavljivo narodnjačko rock jugoslavenstvo i salonsko ljevičarstvo".
Kritičar Jutarnjeg lista Jurica Pavičić u svome je tekstu pak podijelio dojmove sa spomenutog koncerta u Splitu.
"Trenutak o kojem će se danima govoriti zbio se negdje otprilike nakon sat vremena splitskog koncerta Bijelog dugmeta. Do tog trenutka ama baš ni po čemu nije izgledalo da bi koncert mogao generirati političku aferu", otkrio je Pavičić.
Kako je opisao, "kad su se na ekranu pojavile zastave, iz publike se začulo nešto zvižduka: s obzirom na deset tisuća ljudi, jako malo zvižduka. Bend i pjevač počeli su pjevati "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo", a prva trećina publike - dio gdje su bili koncentrirani fanovi - zborski je stala pripjevati refren. Zviždao više nije nitko, uokolo nisam primijetio neke masovne znakove revolta, no nekih je nezadovoljnih bilo. Nedaleko od mene sjedila je valjda dva metra visoka plavuša u ranim tridesetima koja je glasno progunđala "jebala vas Jugoslavija". Nastavio sam je pratiti jer me zanimalo što će napraviti. Nije - kako sam očekivao - napustila koncert. Revolt ju je brzo pustio. Štoviše, samo pola sata kasnije vidio sam je kako se grli s prijateljicama i zborski reve "Ružica si bila, sada više nisi". Za "jugoslavenčine" "Pljuni i zapjevaj" je očito bio majušni, bezubi gulity pleasure. Za one koji ne vole Jugoslaviju tek iritantna uzgredna smetnja na koncertu koji je po zvuku perfektni iskaz njihova svijeta. Ničeg tu nije bilo što bi davalo povoda ikakvoj političkoj kontroverzi. Osim što su se sutra ujutro te zastave dohvatili oni kojima je to jedina politička svrha. Braniteljske udruge i Domovinski pokret, stranka u permanentnoj potrazi za sadržajem koji bi cenzurirala".