Htjelo ih se zabraniti zbog pjesama ‘Živjela Jugoslavija‘ i ‘Goli otok‘. Danas bi ih ultradesničari mogli proglasiti ‘jugonostalgičarima‘

Teško mi se sjetiti je li ijedan bend na cijelome svijetu, osim u nekoj posebnoj prigodi, izveo ono što već nekoliko godina čini riječki Paraf, nedavno trajno zabilježeno i na napucanom live albumu s riječke Delte (Exportdrvo). Naime, stariji se sjećaju koliko su se zbog personalnih izmjena razlikovali punk debi "A dan je tako lijepo počeo" od kasnija dva post-punk albuma "Izleti" (1981) i "Zastave" (1984). Kao da su prosijedi bila dva, a ne jedan bend istog imena u kojem ulogu frontmena Valtera Kocijančića (gitara, vokal) preuzima frontgirl Pavica "Vim Cola" Mijatović (vokal), a drugačijoj naravi tada pridonosi i klavijaturist Raul Varljen. Više od trideset godina kasnije dolazi do ujedinjenja dviju postava Parafa u kojoj egzistiraju i Kocijančić i Vim Cola i Varljen te basist iz obje postave Zdravko Čabrijan, ali i gitarist Vava Simcich i bubnjar Alen Tibljaš (obojica ex-Laufer), gitarist Deni Šesnić i pjevačica Iva Močibob (Tursiti, ex-E.N.I.).

Ima u ovoj postavi Parafa i bračnih veza, prijateljskih nadasve, no još je zanimljivije slušati kako skladno na jednom izdanju, premda logički odijeljene u dvije polovine albuma "Delta Live 2022", zvuče pjesme sa sva tri davna studijska albuma Parafa. A najinteresantnije promatrati kontekst u kojem su na jedan način ranih 80-ih zvučale "Moj život je novi val", "Narodna pjesma", "Živjela Jugoslavija", "Rijeka", "Želim biti vojnik", "Javna kupatila" i tada zabranjena "Goli otok", a u kojem te iste pjesme rezoniraju danas. Tada se Paraf pokušavalo zabranjivati zbog "kontrarevolucije", no danas bi ih ultradesničakrski dušobrižnici mogli zarad istih pjesama proglasiti "jugonostalgičarima".

Delta live, Paraf

Dallas/

Stoga, koliko se god "Delta Live 2022" u izvedbi ove osmeročlane postave može tumačiti i kao nostalgični hommage pankerskoj Rijeci, Paraf njime potvrđuju i koliko su neke stvari koje su tada bile na rubu, ostale na rubu i danas. Ne samo politički, nego i glazbeno, po stavu i odmaku od matrica glazbe i društva, kako prije 40 godina u nesvrstanoj Jugoslaviji, tako i u hrvatskoj kao članici EU-a, NATO-a, schengenskog prostora i eurozone, kako to voli isticati premijer (ne)načet aferama njegovih "ministranata" i "ministarki". Paraf potentno zvuči i u tri nove studijske, začudno melodične pjesme "Bez lica", "Novi Berlin" i "Dosta!" kroz koje se prelamaju stilske i sadržajne odrednice onih ranijih, razdvojenih postava tog amblematskog, ikoničnog i kultnog riječkog punk i post-punk benda koji je na ove prostore donio novi teritorij autorske i kreativne slobode. "Rođeni smo u kavezu, kao ptice slobodni, iznutra zaključani" poentira Paraf u odjavnoj "Dosta!" i to je istina. Kako ranih 80-ih u "jednopartijskoj" Jugoslaviji, tako i u današnjoj "demokratskoj" Hrvatskoj.