PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ

Diskografi bi od ‘supervalovaca‘ trebali pokušati stvoriti ‘novovalovce‘ 21. stoljeća

Bendovi Supervala.
Na fotografiji: Slow Cured

 Vanesa Pandzic/Cropix
Kompilacijski album s deset ‘srednjoškolskih‘ bendova producirao je Srđan Sekulović Skansi, a sve je pokrenula profesorica Ana Bajo

Pišući jedan od tekstova o Baby Lasagni i Eurosongu sugerirao sam da se najesen na Doru prijavi što veći broj mladih sastava kakve okuplja hvalevrijedan rock festival Superval koji je kao smotru srednjoškolskih demo-bendova pokrenula entuzijastična profesorica Ana Bajo. Time je kroz proteklih pet godina, uz pomoć Mate Škugora kao člana Udruge Superval, nadomjestila manjak demo-festivala poput zagrebačkog YURM-a u 80-ima i pulskog Art & Music Festivala u 90-ima, a varate se i ako mislite da Superval i Eurosong nemaju dodirnih točaka. Primjerice, slovenski je sastav Joker Out nakon sudjelovanja na slično koncipiranom, deset godina starom ljubljanskom demo-festivalu Špil liga nastupio na Eurosongu 2023., potpisao ugovor za Virgin Records i nedavno održao uspješnu europsku turneju te prije toga rasprodao ljubljansku Arenu Stožice i dvije zagrebačke Tvornice kulture. A i ritam-sekcija Baby Lasagne prošla je kroz Superval sa svojim sastavom Actual Crime.

Moja je sramota, uz (ne)opravdanje da sam star i umoran, što nisam pohodio Superval, no mladi je kolega Lovro Belošević prije nekoliko tjedana u Magazinu Jutarnjeg lista pojasnio kontekst tog demo-festivala. Sada je uz streaming koji kreće 22. svibnja objavljen i LP "Superval" na kojem se u (dobrovoljnoj) produkciji iskusnog Srđana Sekulovića Skansija, koji je oduševljen festivalom i inicirao izdanje sa snimanjem u svom high-tech studiju, s po jednom pjesmom predstavilo deset bendova. Omot Lp-a je dizajnerski osmislio i oblikovao Tomislav Vranić Vrana, koji je zaslužan i za sve vizuale ovog projekta. Stranu A tog LP-a čine sastavi s pjesmama na hrvatskom, a stranu B bendovi s pjesmama na engleskom jeziku. Svima treba poželjeti uspjeh jer festival i album "Superval" razbijaju predodžbu da klinci slušaju samo narodnjake, a i koncerti Supervala, barem u klupskim okvirima, odlično su posjećeni. Da se na Supervalu pojavio niz kvalitetnih mladih sastava potvrđuje i ova važna kompilacija; toliko dobra da požalim što nisam više diskograf pa da neke od uvrštenih potpišem za svoju diskografsku kuću. Stoga diskografima ide apel da bace uho i oko na "supervalovce" i od njih stvore "novovalovce" za 21. stoljeće.

image
Vanesa Pandzic/Cropix

Kompilaciju otvara art-rock sastav Slow Cured (Zagreb) pjesmom "Dvije kave s mlijekom" čija bi se melodična bas-linija, zvonka gitara, eterični sintesajzer i pomalo darkerski vokal mogli dopasti i poklonicima Boe, Doriana Graya i EKV-a. Željezne pilule (Zagreb) tvore simpatične cure, a njihova nervozna post-punk pjesma "Ženska histerija" podsjetila me na Punčke, ali i na američke riot-grrrl bendove poput Bikini Kill te na Boye, kojima sam imao čast objaviti album "78" u produkciji Koje iz Discipline kičme. Igrom slučaja vidio sam i snimke sa samostalnog koncerta Smrdljivih Martina (Zagreb) u baru/klubu Melin te ostao zapanjen koliko zdušno publika pjeva stihove njihovih pjesama, kao da već jesu rock zvijezde. Nije taj trio s fuzijom alter-rocka i funka toliko stilski nalik na njih, ali me podsjetio na koncert Arctic Monkeysa u Münchenu, malo nakon što su njegovi članovi izašli iz srednje škole. Šteker (Zagreb) tvore dvije cure i dva momka, a njihova skladba "Nudili u WC-u" ima dodirnih točaka i sa Strokesima, ali i sa "Zlatnim papagajem" Električnog orgazma. Gradske bitange (Valpovo) u "Svijetu tuđih ljudi" s izvrsnom solažom, uvjerljivim vokalom i ozbiljnim tekstom doimaju se najzrelijima u svojoj viziji 70‘s rocka i na tragu tema kakve su donosili Štulić, Rundek i Bare, a to bi trebalo biti dovoljno da ih angažira neka diskografska kuća. DkD (Zagreb), čitam "post festum", izazvao je najviše pažnje na dosadašnjim koncertima Supervala, no "Reci mi" je nažalost i testament njihova djelovanja. Šteta, jer posrijedi je fino elaborirana ljubavna pjesma s jakim refrenom, pomalo i na tragu Smithsa, no kratko trajanje nekog srednjoškolskog benda nije izuzetak. Znam to i po svojoj Liniji u kojoj sam ujesen 1984. godine katastrofalno loše glumio frontmena.

"Englesku" stranu albuma "Superval" otvara Freaktion (Pula) s nježnim, ali kad zatreba i agresivnim vokalom Maje Šebelić u pomalo gothic-rock pjesmi "Ethan White". Frequency (Zagreb) je nepobitno inspiriran grunge-rock velikanima poput Soundgardena i Alice In Chains, ali to nije mana, nego prednost, naročito ako krene nostalgija za 90-ima. Nešto slično vrijedi i za grupu jednostavnog naziva D. (Zagreb), koja u istoimenoj pjesmi nudi uvrnuti hibrid stoner-rocka, spoken worda, funk-rocka i psihodelije, naizgled nekomercijalan, no originalan i potentan. Sunshine And Rainbows (Zagreb), pak, nudi destilat post-punka, white-funka i uvjetno rečeno jazz-rocka, a njihova "Faces Into Noise" bi, da dolazi iz Manchestera ili Londona, sigurno zacimala i Stevea Lamacqa s radija BBC 6, koji gura srodne nove britanske post-punk bendove.

Jedna pjesma je premalo za ozbiljniju analizu protagonista "Supervala", ali oni nastavljaju koncertirati, a osobno se nadam i da će neki od njih opstati i u kraće vrijeme dospjeti do debi albuma. "Superval" nudi i presjek mlade zagrebačke alter-rock scene, ali vjerojatno manje namjerom Ane Bajo i Udruge Superval, a više zbog sustavnog uništavanja "omladinskih klubova" te neosnutka i nepodupiranja "glazbeno-scenskih klubova" u gradovima mimo Zagreba, o čemu mi je nedavno na jednoj tribini ogorčeno pričala i jedna 20-godišnja studentica filozofije iz Daruvara koja sa svoje dvije frendice ima bend, ali nema gdje svirati u svom gradu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. studeni 2024 23:01