Ovo su đavolja posla, ništa dobro ne može proizaći iz ovoga - prokomentirala je jedna zabrinuta majka ljubiteljice britanskih "extreme" metalaca Cradle of Filth u sada već kultnom dokumentarcu "Living with the Enemy" iz 1999. godine. Prošlo je 25 godina od tog BBC-jevog uratka koji prikazuje zgražanje roditelja i javnosti opscenim tekstovima, grotesknim izgledom i žestokom glazbom Cradle of Filtha, koji prema jučerašnjem nastupu u Tvornici, još uvijek ne odstupa od onog po čemu su se i proslavili davnih dana.
Za one koji nekim čudom nisu čuli za Cradle of Filth, bend preko 30 godina uspješno, i bez stanki, stvara širokim masama privlačnu mješavinu zloglasnog skandinavskog "black metala", s premisama američkog "thrash metala" i danas rijetko viđenog "symphonic metala" koji teškim instrumentalima i vrištećim vokalima dodaje melodičan element klasične glazbe, odnosno, kako i samo ime kaže - simfonijski prizvuk.
Bez ikakve predgrupe, malo nakon 21 sat, Cradle of Filth je izašao na zagrebačku pozornicu, u potpunosti predan ideologiji i stilu kojeg žive i predstavljaju kroz svoju glazbu - crne odore, koža i šiljci, šminka na licu, stalak za mikrofon sačinjen od lubanja, kostiju i ruža te nekoliko metara visok kostur koji se propinjao nad prvim redovima hrvatskih metalaca željnih ove dugotrajne atrakcije koja nije posjetila Hrvatsku od 2009. godine.
Slavni frontmen grupe, Dani Filth, u svojem je prepoznatljivom energičnom stilu izašao pred zagrebačku publiku i visokim "platformama" kroz dim izazvao pomamu u dvorani. Bend je od samog početka žustro krenuo s pjesmama kao što su novija "Existential Terror" i obožavateljima dobro znana "Saffron‘s Curse", ujedno i pokazateljima da su u odličnoj formi i da su raznovrsnom setlistom iz različitih era stvaralaštva odlučili počastiti stare, vjerne slušatelje, ali predstaviti i noviji materijal. Vrlo glasni i odrešiti bubnjevi pratili su brze gitare, a unikatnu vokalnu igru visokih Danijevih vrisaka s dubokim režanjem iz dna grla dodatno je u pravim trenucima podebljala klavijaturistica i prateća pjevačica Zoe Marie Federoff svojim prilično "anđeoskim", neo-klasičnim melodičnim harmoniziranjem.
Iako stil pjevanja poznatog Danija neće odgovarati svakom slušatelju ili pokloniku žešćeg zvuka, jučerašnji koncert je dokazao da njegov često diskutirani vokalni raspon nije oslabio tijekom godina i da ne posustaje kvalitetom performansa uživo. Što se tiče nastavka koncerta, bend na studijskim snimkama katkad zvuči previše "ispolirano" i pretjerano producirano, što se dalo primijetiti pri nekim pjesmama poput "Necromantic Fantasies" gdje su se gitare i bubnjevi stopili u jednu nekoherentnu masu zvuka u kojoj je jedino vokal bio istaknut, bez naznaka basa ili ikakve melodije klavijatura. Svejedno, velika većina koncerta je bila odrađena briljantno, u obliku jedne "fantasy" crne mise, koja prema jučerašnjoj masi, funkcionira odlično.
Bend nije izostavio hit "Nymphetamine", odsvirali su i uspješnice poput "Born in a Burial Gown", "She‘s a Fire" i obožavanu "Dusk and Her Embrace", ali su prisjetili sveprisutne na svoje korijene, sada već legendarni album "The Principle Of Evil Made Flesh" iz 1994. godine koji je u pretjerano ozbiljan žanr black metala unio veliku predanost i štrebersku strast prema gotičkim romanima, vampirima, sotonističkim obredima i ostalim motivima koji su nadolazeća dva desetljeća definirali taj žanr. Nastup je priveden kraju "From the Cradle to Enslave".
Unatoč svim tim mračnim aspektima koji su proslavili ovaj bend, kroz godine je i sam pjevač priznao da je većina simbola, užasavajućih prizora na majicama, nazivanja Isusa "pi****" bio samo marketinški trik i dio imidža koji je tehnički besprijekornu glazbu digao na novu razinu te šokirao slušatelje, a ponajviše njihove roditelje. Bez tog priznanja, sve bi ličilo na jedan cirkus kojeg bi tu i tamo bilo teško shvatiti.
Na sceni su preko 30 godina i usprkos svojevrsnoj ustajalosti i ponekim albumom kojim nisu mogli ponoviti uspjeh svojih najprominentnijih uradaka, Cradle of Filth i dalje stoji kao jedan od vrlo bitnih čuvara uistinu žestoke metal glazbe koja, u pravilu, nikada nije smjela biti komercijalna. Doduše, karizmatični predvodnik upečatljivog imidža potpomognut sjajnim glazbenicima i nezaobilaznim šok faktorom su se pokazali kao odličan recept za publiku, i to već tri desetljeća, iz naraštaja u naraštaj.
Utjecaj koji je ovaj bend imao bio je monumentalan, ne samo na black metal kao podžanr, već i na žestoku glazbu u cjelini. Uspon Cradle of Filtha do slave bio je fascinantan, nešto što se naprosto rijetko viđa, a njihova je popularnost eksponencijalno rasla, sve dok na prijelazu tisućljeća nisu postali službeno lice žanra. Stvarno nije jasno kako su ovakav zvuk, inače začahuren u podzemlju i van ikakvih top ljestvica i MTV-jevih programa, doveli do milijunskih pregleda i sveopće prihvaćenosti mainstreama.
Cradle of Filth nije bend za svakog, pa čak u podosta slučajeva ni za mene, ali funkcioniraju kao odličan spoj svega što ljubitelj takve glazbe i bliske horor tematike iziskuje od nastupa uživo. Pravi "mračni" paket i iskustvo kakvo nitko drugi ne priređuje.