PIŠE NENAD POLIMAC

Umrla Zdenka Heršak: Glumačka diva slobodnog duha koja nikad nije dobila pravu priliku

 Ranko Šuvar/Cropix
Napisala je i brojne knjige, a ogroman publicitet izazvala je uspomenama “Nosili me vihori”

Zdenka Heršak isprva nije imala sreće s filmom. Nakon što je završila Zemaljsku glumačku školu, postala je članica Studija Jadran filma i bilo je za očekivati da će je obasuti filmskim ponudama.

Kako i ne bi, atraktivna brineta bila je kao stvorena za kameru, no najprije je nastupila u srednjemetražnoj satiri “Iz dnevnika Kerempuha” (1951/52) Bogdana Maračića, no ta je bunkerirana jer je izrugivanje Informbirou već bilo pomalo passe.

image
Neja Markičević/Cropix

Nije ona tu imala veliku ulogu, kao ni u svom narednom filmskom projektu, još jednoj satiri, “Ciguli Miguli” Branka Marjanovića (1952), pojavila se tek u posljednjoj trećini, pojavila se u dvije-tri zapažene scene, no to je uistinu bilo provokativno djelce i nije dobilo dozvolu za prikazivanje.

image
Neja Markičević/Cropix

U to doba njoj to više nije bilo toliko važno, već 1953. postala je članica Zagrebačkog dramskog kazališta (danas kazalište Gavella) i tamo ostvarila itekako zapaženu karijeru. Dovoljno je spomenuti da je u predstavi “Dundo Maroje” igrala Lauru oko 130 puta, da se hvaljeno “Kraljevo” igralo punih 12 godina, a “Priče iz Bečke šume” imale su stotinjak izvedbi.

image
Neja Markičević/Cropix

O takvoj kazališnoj karijeri sanjarila je dok je još bila djevojčica (rođena je 1928.), njezin otac imao je gostionicu na Savici, u kojoj su se povremeno igrale i predstave. Vodio ju je u Hrvatsko državno kazalište (tako se HNK zvao za NDH) da gleda Mariju Crnobori, Zdenka se zanosila mišlju da postane balerina, čak je nastupala na pozornici, ali samo u baletnom ansamblu, da bi se u novom režimu opredijelila za glumu i prije no što je dobila profesionalni angažman već se dvaput udala i razvela.

image
Neja Markičević/Cropix

Komičarka po fahu

Filmu se vratila tek 1960., u komediji “Drug predsjednik centarfor”, u kojoj su joj partneri bili Severin Bijelić i Pero Kvrgić, no tada se već pojavila i televizija, gdje su je neprestano zasipali ponudama. Po fahu je bila komičarka, odglumila bi i poneku ozbiljnu dramsku ulogu, ali to već rjeđe.

Rijetko je bilo i to da dobije glavnu rolu, kao u tv dramama “Gle, kako lijepo počinje dan” Ladislava Vindakijevića (po kazališnom komadu Zvonimira Bajsića u kojem je igrala u Gavelli) i “Leo i Brigita” još mladog Zrinka Ogreste (1989), s Borisom Buzančićem kao partnerom, no kad pobrojite njezine zapažene epizode - ponajprije one u filmovima “Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj“ (1973), “Seljačka buna 1573.” (1975) i “U raljama života” – jasno vam je da su joj trebali ponuditi znatno više.

image
zagreb 160306
spiro guberina, zdenka hersak, semka sokolovic - bertok i zlatan zuhric zuhra
foto nova tv
-zs-

Od kraja prošlog desetljeća više nije nastupala, sve se teže kretala i jedva je izlazila iz kuće u Mikulićevoj ulici, no zato se u potpunosti posvetila svojoj novoj strasti – pisanju. Izdavala je knjige aforizama, uspomene iz teatra i s filmske scene, razmišljanja o životu i još štošta drugog: mecena joj je bio Ante Kostelić, koji joj je pomogao s izdavačima, tako da se ne treba čuditi što je imala poprilično bogatu bibliografiju.

image
Neja Markičević/Cropix

Ipak, za jednu knjigu se nije trebala posebno truditi i nju je objavila 2014. pod naslovom “Nosili me vihori”. Pribavila joj je popriličan publicitet, jer je u njoj iskreno pisala o svom ljubavnom životu, o čemu se zapravo jako malo znalo. Na primjer, da je bila ljubavnica Ranka Marinkovića koji se dosta teško odlučivao platiti nekome piće, a kamoli ručak. Očarala je i Danila Kiša, koji ju je nosio na leđima i ljubio pred njezinim (vjerojatno) trećim suprugom Vančom Kljakovićem.

image
Neja Markičević/Cropix

Čudesne zgode

Zgode koje je opisivala ponekad su nevjerojatne, poput one o slovačkom glumcu iz Bratislave koji je za njom došao u Zagreb u Hotel Internacional, u nadi da će provesti burne ljubavne noći, međutim, sve je to spriječio suviše strogi recepcionar.

image
Neja Markičević/Cropix

Pažljivo je tempirala knjigu kad više nije bila dio aktivnog zagrebačkog javnog života, tako da ne mora slušati svakojaka govorkanja i odgovarati na pitanja koje nije pristojno postavljati, no kako je prva naklada jako brzo rasprodana, danas je možete naći samo u knjižnicama, a i tamo se na nju trebate predbilježiti. Umrla je u petak u 92. godini i tek je jučer to objavljeno.

Bila je zapravo itekako važna glumica i šteta je što joj na filmu i televiziji nisu dali prilike koje je zaslužila.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. studeni 2024 12:08