NOVI FILMSKI PROJEKT TIMA BURTONA Žena koja je osvojila svijet slikama djece ogromnih očiju

Priča o slikarici Margaret Keane priča je o prijevari u umjetničkom svijetu, i to prijevari grandioznih razmjera.

Sve je počelo sredinom pedesetih godina u San Franciscu, gdje su se na umjetničkoj sceni prepunoj različitih beatnika, pojavila platna oslikana djecom nevjerojatno velikih i tužnih očiju.

Naslikao ih je, govorilo se, Walter Keane, koji je kojih desetak godine ranije hodao Europom u američkoj vojnoj uniformi, i vidio dosta takve djece po ruševinama Starog kontinenta - prljave, očajne, uplašene, slinavih nosova, i očiju koje stalno kao da nešto traže...

Dovoljno je to bilo da prekrije zidove mnoštva novih domova u američkim predgrađima, koja su upravo izgrađena u dobu buma ideje o “klasičnoj američkoj obitelji”.

Slike su se prodavale kao lude. I ne samo slike, bile su tu i razglednice, i raznorazna roba s likom djece nevjerojatno velikih očiju. Mase su kupovale milijune tih razglednica, a originale su kupovale holivudske zvijezde, kao što su Joan Crawford, Dean Martin, Jerry Lewis i Kim Novak.

Jedino je bilo malo čudno što tvorac tih dirljivo sentimentalnih slika nije bio po svojoj prirodi nimalo melankoličan čovjek. Dapače, obožavao je tulumariti; u njegovoj kući s bazenom i poslugom, u koju se ubrzo preselio sa suprugom, neprestano su se održavale zabave, koje su uključivale barem četiri nage žene, a među poznatim osobama često su tako dolazili i The Beach Boysi.

U intervjuima koje je davao Keane nije štedio riječi hvale za sama sebe. Čak je u svojim memoarima prepričao divljenje koje je prema veličini njegova slikarskog genija izrazila njegov supruga kad ga je upoznala sredinom 50-ih u jednoj galeriji.

Bračni krah

Slava i novac Waltera Keanea tekli su u slapovima, sve dok jednoga dana u listopadu 1970. godine njegovoj supruzi Margaret Keane nije prekipjelo: ispričala je novinaru agencije UPI da njen suprug Walter Keane ne bi mogao naslikati sliku djeteta s velikim očima ni da se postavi na glavu. I da je svaku od tih slavnih slika, koje su resile mnoštvo američkih domova, naslikala upravo ona - Margaret Keane.

Ne samo to, ispričala je novinaru i kako se čak trudila da ga nauči da on sam naslika jednu takvu sliku, ali joj to ni uz najbolju volju nije uspjelo. Čak ju je napao da bi on to sigurno naučio kad bi ona znala poučavati kako spada.

Taj se njen istup dogodio nakon razvoda njihova desetogodišnjeg braka, od kojih je zadnjih osam poslije opisivala kao pravi pakao. Prilikom rastave Margaret je obećala Walteru da će mu nastaviti slikati slike, koje mu je do tada godinama radila čak i po šesnaest sati na dan zatvorena u svoju sobu, s navučenim zavjesama, dok se on bavio zabavama i unosnom prodajom tih djela.

I doista, slikala mu je još neko vrijeme, ali nakon što je dostavila dvadesetak-tridesetak slika, odlučila je da više neće trpjeti da on preuzima zasluge za njen rad. Na njen javni istup Walter je reagirao vrlo burno; zaklinjao se da su slike njegovo djelo, proglasio je Margaret pijanicom i psihopatkinjom koja pati od seksualne nezasitnosti i optužio je čak da je imala snošaj s nekoliko čuvara parkirališta.

Margaret je prešla među Jehovine svjedoke i preselila se na Havaje. Tamo je malo po malo počela slikati djecu s velikim očima kako plivaju u toplom tropskom moru s ribicama, koja se čak i smješkaju. Walter je pak prilično propao od alkohola i živio je u ribarskoj kolibi u Kaliforniji.

No i dalje je tvrdio da ga Margaret želi prevariti i da bez prava svojata njegove slike. Tada ga je tužila, i sudac ih je izazvao na pravi pravcati slikarski dvoboj! Morali su, naime, u sudnici naslikati sliku djeteta s velikim očima i time dokazati tko je pravi autor tih slavnih slika. Walter Keane je otac likova poznatih cijeloj Americi, ili je to pak njegova žena?

Pojava na filmu

Prizor dostojan filmske scene, pa nije čudo da je za snimanje filma o Margaret Keane zagrizao ni manje ni više nego Tim Burton, poznati štovatelj “velikih očiju” koji je u svojem autorskom opusu ne jednom pokazao sklonost prema onoj vrsti melankolije kakva prožima njena djela.

Izazvana na saveznom sudu u Honoluluu, pred svima je Margaret Keane pokazala svoj autentični likovni talent i u 53 minute naslikala još jedne slavne “velike oči”. Walter nije naslikao ništa, rekao je da ne može jer ga boli rame.

Sud je presudio po pravdi, i dosudio Margaret odštetu u iznosu od 4 milijuna dolara. Nažalost, Margaret nikada nije vidjela ni novčića od toga jer je Walter novac spiskao na alkoholiziranje i zabave.

Neku vrstu utjehe Margaret ipak dobiva i Burtonovim filmom ”Velike oči”, koji bi trebao stići u kina krajem godine. Čak se pojavila u filmu, u liku sitne starice koja sjedi na klupi u parku. Njenog bivšeg supruga glumi Christopher Waltz, za kojeg kaže da u filmu šokantno nalikuje na Waltera, zvuči kao on i ponaša se jednako.

Gledanje tog filma bilo je traumatično iskustvo za 87-godišnju bakicu koja i dalje marljivo nudi pamflete Jehovinih svjedoka. Walter je umro 2000., a iza njega su ostali objavljeni memoari u kojima se s nostalgijom prisjeća starih dobrih dana žestokih tulumarenja, prekrasnih izazovnih žena i kupaca umjetnina. No Burtonova filmska biografija posvećena njezinu životu Margaret ipak daje osjećaj da je pravda zadovoljena - uspjela je ispričati svoju istinu, i ona je odjeknula.

Šutjela i slikala

No mnoge ipak najviše zanima zašto je šutjela sve te godine i poput kakvog roba slikala sliku za slikom da bi ih njen suprug unosno prodavao pod svojim imenom? Sve je počelo 1955., kad su se upoznali na jednoj izložbi, i on ju je začarao.

Margaret Keane snimljena 1953. na sajmu gdje je oslikavala natpise na kravatama

Kad je prvi put otkrila da prodaje njene slike pod svojim imenom, bila je šokirana, ali on ju je ušutkao objašnjenjem da trebaju novac, da ljudi sada više neće kupovati te slike ako se otkrije da ih ipak nije on naslikao i da bi ih kupci mogli tužiti.

Nastavila je šutjeti i slikati, a on je njene slike nastavio hvalisavo prodavati kao svoja genijalna djela, čak se uspoređivao s El Grecom. Njen se život ubrzo pretvorio u robiju, držao ju je zaključanu, a kada nije bio kod kuće zvao bi svakih sat vremena da provjeri nije li ona slučajno izašla. Čak bi je znao plašiti prijetnjama da će je dati ubiti ako ikome otkrije istinu o slikama.

Hvalisao se svojim vezama s mafijom, a njegov ego bio je na vrhuncu. Tjerao ju je da radi sve više i više, a jednom je dobila mjesec dana da naslika “njegovo remek-djelo”, sliku pod nazivom “Sutra zauvijek” koja je prikazivala stotinu djece velikih očiju.

Pucao je od ponosa kad je ta slika obješena na Svjetskom sajmu 1964., sve dok nije skinuta nakon što je kritičar u New York Timesu napisao da se radi o neukusu u kojem ima stotinu djece pa je stoga to stotinu puta lošije od prosječnog Keaneova djela.

Margaret je bila povrijeđena kritikama. No znala je da mnogi ljudi vole njene slike, i na koncu je odlučila jednostavno nastaviti slikati ono što želi. Kroz likove tužne djece slikala je vlastite osjećaje koje nije mogla izraziti drugačije.