VELIKA RETROSPEKTIVA

SKANDAL UOČI IZLOŽBE GODINE Organizatori će u Modernoj galeriji izložiti lažnog Kraljevića?

 Tomislav Kristo / CROPIX
Spor autora oko atribucije slike ‘Djevojka u naslonjaču’ na velikoj retrospektivi Miroslava Kraljevića

Dok slika ”Paša”, vlasništvo Nadana Vidoševića, iz sasvim objektivnih razloga nije izložena na velikoj restrospektivi Miroslava Kraljevića u Zagrebu, koja se otvara 19. prosinca, jedna druga slika, “Djevojka u naslonjaču”, krasi zidove Moderne galerije. U potpisu stoji da je riječ o slici Miroslava Kraljevića, ulje na platnu dimenzija 44,5 x 53,8 cm, a to piše i na stranici 127. službenog kataloga retrospektive koju autorski potpisuju Zvonko Maković, Željko Marciuš i Biserka Rauter Plančić. Ne bi to bila neka posebna vijest da se oko atribucije slike ne slažu oni koji su izložbu postavili, dakle trojac koji je potpisao izložbu.

Dok Biserka Rauter Plančić, ravnateljica muzeja, tvrdi da je riječ o novootkrivenom Kraljevićevom djelu, Zvonko Maković povjesničar umjetnost i ekspert za Kraljevićevo stvaralaštvo, tvrdi da slika nema veze s Kraljevićem i da će o atribuciji progovoriti tek naknadno. Zašto naknadno, a ne sada, Maković ne otkriva. Kao ni to kako je slika dospjela na izložbu, očito mimo njega, ako on tvrdi da nije riječ o Kraljeviću te da je sliku isključio još prije četiri godine iz Kraljevićevog opusa, te da se radi o djelu njemu nepoznatog autora.

Maković još kaže da nije čudno da se na retrospektivama velikih umjetnika događa da se naknadno ustanovi da određena djela nisu radovi tih umjetnika i da je i ova retrospektiva otvorena za daljnja propitkivanja Kraljevićevog opusa, što ne isključuje i to da se neke atribucije ospore. Istovremeno ne razumije zašto se radi slučaj oko jedne slike, i moguće je da postoje još neke sporne atribucije.

Kada smo izravno pitali priređivače zagrebačke retrospektive o slici ”Djevojka u naslonjaču”, Biserka Rauter Plančić rekla je: “Ja stojim iza atribucije slike”, na što je Maković uzratio pred njom: “A ja ne stojim”.

Prema riječima Biserke Rauter Plančić nikakvog spora među priređivačima oko atribucije te slike nije bilo do sada, i “puštena” je kao Kraljevićev rad. Kada se slika našla u Požegi, gdje se održao prvi dio velike Kraljevićeve retrospketive, nitko nije reagirao, ali je profesor Maković nakon novinskih napisa u kojima je Biserka Rautar Plančić govorila o slici, najavio da će - kada dođe vrijeme - progovoriti o atribuciji.

Kako ističe ravnateljica Moderne galerije, Maković njoj nije izrazio ni najmanju sumnju. Tijekom pripremanja izložbe zajednički su, kaže, ustanovili za neka djela da nisu Kraljevićeva te su ih isključili iz postava. Takav je slučaj bio s akvarelom “Dvije figure” iz 1912. godine iz Narodnog muzeja u Beogradu. Usprkos tome što je taj rad najavljivan u medijima kao jedno od otkrića retrospektive i trebao je biti prvi put izložen javnosti, čak su iznošeni detaljni podaci, kada i gdje je nastao te stilska analiza koja ga nedvojbeno svrstava u Kraljevićeva djela, na kraju je ustanovljeno da je riječ o djelu Kamila Tompe.

S “Djevojkom u naslonjaču” stvari stoje kompliciranije. Ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić podsjeća da je prilikom priprema za retrospektivu upozorila dvojicu drugih priređivača, Zvonka Makovića i Željka Marciuša, na tu sliku, pokazala im rezultate istraživanja, te su je zajednički odlučili uvrstiti na izložbu.

Za profesora Makovića sporno je sve, pa i mišljenje koje je o slici napisao danas pokojni profesor Grgo Gamulin 1992. godine. Gamulinova ekspertiza slike objavljena je i u Jutarnjem listu u tekstu u kojemu autorica izložbe Biserka Rauter Plančić govori o novootkrivenom Kraljeviću. Na podatke iznesene u tekstu reagirali su nasljednici gospođe Sternberg, Kraljevićeve muze za koju je Gamulin smatrao da je prikazana na slici: Hedviga Sternberg stigla je u Caracas, kako tvrde njeni nasljednici, 1942. a ne 1945. kako stoji u Gamulinovoj ekspertizi. ”Mi smo kao Židovi bježali u travnju 1941. iz Zagreba, napustivši naš dom svaki s jednim koferom; apsolutno sve drugo je ostalo u kući. S

tigli smo u Caracas 1942., poslije boravka u koncentracionim logorima u Albaniji i Italiji. Od onda smo živjeli u Venezueli, do prije par godina. U kuću na Jabukovcu 15 ušli su njemački oficiri, a kasnije ju je Pavelić upotrebljavao kao svoje kino. U kući je ostao Kraljevićev portret moje mame, portret njegovog brata Karla u bijelom puloveru i slika nekih ruža”, tvrdi kći Hedvige Bauer, rođene Sternberg, Mia Pinkas.

Njezina majka Hedviga Sternberg nije nakon 1941. posjedovala Kraljevićeva djela pa nije mogla prodati gospodinu Šrengeru sliku “Djevojka u naslonjaču”, kako tvrdi galerist Ivo Buljat, inače vlasnik slike. “Koliko ja znam, portret koji je nađen kod gospodina Šrengera nije nikada bio u vlasništvu moje mame, tako da ne vidim kojom prilikom ga je mogao od nje kupiti. Kao što sam rekla, sve su slike i druge umjetnine hrvatskih umjetnika ostale u kući. Prema tome, mama nije mogla prodati bilo što od toga “na putu natrag u Europu”. Nikada nismo saznali tko je slike i sve druge stvari uzeo”, kaže Mia Pinkas.

Hedviga Sternberg ipak je posjedovala neka Kraljevićeva djela, ako su točni podaci iz monografije Vere Horvat Pintarić o Kraljeviću. Naime, ugledna povjesničarka umjetnosti i najveći znalac za Kraljevića piše o svom susretu sa Hedvigom Sternberg u Ženevi krajem sedamdesetih. “Donijela je kolor dijapozitive djela što ih posjeduje: akvarel ‘Berba u Dragi’, ulje na platnu ‘Požeška Draga’, bakropis ‘Na izletu’, plakat Gaudeamus i fotografiju svog portreta”.

Istina, među djelima koja je Sternberg posjedovala u monografiji se ne spominje djelo “Djevojka u naslonjaču”. Međutim, ako slika i nije kupljena od Hedvige Sternberg, i ako o njezinom porijeklu za sad ne postoje relevantni dokazi, štoviše, ako nema dokaza o njezinoj autentičnosti, ostaje pitanje kako je uopće dospjela na Kraljevićevu retrospektivu mimo jednog od autora izložbe, Zvonka Makovića, ujedno i vrsnog znalca Kraljevićeva opusa. Svakako bi bilo neobično da priređivački trio prvo uvaži atribuciju slike, postavi je na izložbu, a da naknadno jedan od trojice priređivača reagira i osporava atribuciju. No, za Zvonka Makovića to nije ništa čudno i događalo se i ranije na retrospektivama nekih velikih svjetskih umjetnika.

Možda s jednom iznimkom. To se pokazalo naknadnim istraživanjima, a za sliku “Djevojka u naslonjaču” Maković već duže vrijeme tvrdi da nije Kraljevićev rad, a ipak je uz njegov potpis slika uvrštena u katalog i “puštena” na izložbu. Ako je druga djela isključio, ustvrdivši da nisu Kraljevićeva, ostaje pitanje zašto onda nije i ovo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. studeni 2024 15:15