Rudari koji su se suprostavili Miloševićevom režimu na izložbi posvećenoj prerano preminulom Marijanu Crtaliću

Posveta prerano preminulom umjetniku Marijanu Crtaliću, za prijatelje, a bilo ih je mnogo - Crti, izložba je koja se u utorak otvara u Muzeju suvremene umjetnosti. Izlažu Darko Bavoljak i Igor Grubić, a bit će pokazani i Crtalićevi radovi.

Igor Grubić, pak, kao posvetu prijatelju izlaže ciklus "Anđei garavog lica" (uz Grubića je fotografije snimao i Jasenko Rasol), a tumači: "Uoči petog listopada 2000. zatekao sam se u Beogradu. Preko razglasa na ulici čuo sam informaciju da su rudari iz Kolubare u znak protesta stupili u štrajk. Nekoliko tisuća ljudi otišlo je rudarima dati podršku. Taj je događaj označio početak kraja Miloševićevog režima. Na simboličan način, obilježio je i kraj stoljeća i kraj socijalizma na prostorima nekadašnje SFRJ. Štrajk je imao veliku težinu, budući da se Srbija opskrbljuje s 50 posto električne energije proizvodnjom iz tog rudnika. Stoga su u tom trenutku rudari imali moć da utječu na političku promjenu u zemlji. Taj čin rudara ponovo je potvrdio činjenicu da radnici imaju snagu promjene društvenih tokova, ukoliko tu snagu osvijeste i ukoliko su ujedinjeni u svojoj namjeri. Naslov rada upućuje na paradoksalnu situaciju koju smo živjeli tijekom devedesetih na ovim prostorima: usprkos svom mukotrpnom i poštenom radu i egzistiranju na rubu siromaštva, s jedne strane rudari-radnici ostaju čistih ruku i čiste savjesti, dok, s druge strane, političari i čitav vladajući sistem, koji bi slobodnim izborom građana trebali biti uzor svima, zapravo imaju zbog svoje pohlepe, prljavih malverzacija i manipulacije narodom ukaljane ruke i obraze".

Bavoljak uz izložbu, na kojoj pokazuje 34 fotografije ciklusa Sisak kojeg je snimio 1984. godine, zapisuje: "Fotografije sam snimio 1984. kad je Fotoklub Zagreb običavao organizirati posjet Željezari Sisak i Rafineriji nafte za potrebe bijenala umjetničke fotografije "Čelik i nafta" koji se održavao od 1966. do 1990. Spletom okolnosti nikad ih nisam razvio ni izložio. U međuvremenu nestao je bijenale, Željezara i Rafinerija postupno se gase, a Sisak odavno nije industrijski raj bivšeg sustava. Družeći se s Marijanom Crtalićem pratio sam njegov projekt Festival Željezara te sam 2014. sudjelovao u umjetničkom programu performansom. Imali smo dogovor da ću izložiti i svoje fotografije iz 1984., ali Crta nas je iznenada napustio. Nakon toga odlučio sam izraditi srebro-želatinske fotografije u foto laboratoriju MSU. Na tim crno-bijelim fotografijama osvanuo je život koji više ne postoji: moćni industrijski pogoni, ponosni radnici, ozračje koje pršti energijom. Zabilježio sam dostojanstvo i skromnost tih ljudi u teškom radu. Primali su nas umjetnike s osmijehom i humorom između tona rastopljenog željeza. Sve što je tada snimljeno ostaje kao trajni zapis jednog prošlog svršenog vremena. Fotografije su u vlasništvu Gradske galerije Striegl u Sisku.

Kustosice izložbe nazvane "Od individualnih projekcija do kolektivne memorije Darko Bavoljak i Igor Grubić Marijanu Crtaliću su Ivana Janković i Alma Trauber, a kako navode: "Izložba je zamišljena kao intimni, umjetnički i kustoski hommage djelovanju prerano preminulog multimedijskog umjetnika Marijana Crtalića (1968. ̶ 2020.).

Pamti se među ostalim i po "dugogodišnjem umjetničkom i aktivističkom djelovanju kojim je nastojao podići svijest o važnosti prirodne, kulturne i industrijske baštine grada Siska ili drugim riječima učiniti Sisak vidljivim. Dokumentarni film Industrijski raj ukazuje na nedostatak brige tadašnjeg vlasnika za park skulptura koje su nastajale na Likovnoj koloniji Željezare Sisak (1971.–1990.) u sinergiji renomiranih umjetnika i radnika".