Ovih je dana u pulskom kvartu Veruda na pročelju jedne stambene zgrade osvanuo gigantski mural visok gotovo 20 metara, a prikazuje ženu odjevenu u tradicionalnu istarsku nošnju.
"Mural je posveta istarskom književniku Mati Baloti i njegovoj pjesmi ‘Moja mati‘", otkriva njegov autor, slikar Mislav Lešić, rodom Slavonac iz Bošnjaka sa zagrebačkom adresom. "Nastao je u organizaciji udruge Kistom kroz zid, koju vode Vedran Štimac i Karlo Zupičić. Ideja je bila stvoriti domaći mural, koji je direktno vezan sa starom Istrom i koji prikazuje usku ljubav majke i njenog djeteta, a odatle i ljubav koji Istrijani imaju prema svom zavičaju", tumači Lešić, inače poznat i pod umjetničkim imenom Lord Čardak.
"To je zapravo moj tag kojim potpisujem svoje street art radove i glazbeni dizajn. Počeo je nakon fakulteta i vraćanjem u rodno selo, gdje sam htio stvoriti nišu za rad na folklornoj tematici. Ime je preuzeto od stare narodne priče ‘Čardak ni na nebu, ni na zemlji‘, a naravno da sugerira i tradicionalnu slavonsku arhitekturu." Nije to, govori Lešić, neki alter ego, nego kroz njega izražava i stvara sve što bi htio i sa svojim punim imenom, samo ponekad dodaje taj tag jer želi stvari učiniti malo mističnijima.
A osim po mističnom imenu, Lešić je pojava zanimljiva i po svom modnom izričaju. Izgleda kao da je izašao iz neke od svojih slika, za koje su karakteristični folklorni motivi kraja iz kojeg dolazi.
"Rekao bih da je fascinacija slavonskim folklorom oduvijek negdje postojala u meni odmalena, pošto sam odrastao među tim ljudima i običajima, samo sam to osvijestio i počeo realizirati tek nakon što sam odradio fakultet i formalno stjecanje znanja i vještina u umjetnosti. Oduvijek sam nosio prsluke i šešire, iako možda nisam bio ranije shvatio da je utjecaj upravo dolazio od narodne nošnje. Sve se to javlja nakon fakulteta, kada sam dulje boravio u selu i gdje sam mogao dublje otkriti stvari koje su me ranije fascinirale."
Njegovim slikama dominiraju upravo likovi odjeveni u tradicionalne šokačke nošnje. Oni nisu nikakav plod njegove mašte, otkriva. Nadahnuti su stvarnim osobama iz njegova života.
"Težim u svojim slikama dati realan trenutak i seoski osjećaj stvarnosti, zato svi modeli s mojih slika ne samo da su stvarni nego su i moji poznanici i prijatelji, većinom iz mog sela Bošnjaci. Bitno mi je znati i osjećati povezanost s ljudima koje slikam jer odatle slike poprimaju jednu posebnu atmosferu. Mimo slikanja ostalih seoskih prizora, slikanje šokačke nošnje mi lagano postaje sve veća fascinacija."
Lešić je u toj svojoj fascinaciji osmislio i pravac kojem je nadjenuo ime "šokačka avangarda". Priznaje da je taj naziv prvo bio neka njegova zafrkancija kojom je htio dati podlogu za "unikatni" stil kojim stvara. Lešićeve slike majstorski su naslikane i zrače posebnom atmosferom.
"Radi se o tome da sam probao zamisliti kako bi izgledao jedan novi, moderni stil slikarstva i vizualnih umjetnosti gledan iz očiju seljana koji nemaju puno znanja o pravcima, a kamoli modernoj umjetnosti. Odatle bi neki preavangardni i prekonceptualni pristup prosječnom seljaku bio nerazumljiv i odbojan, zato sam htio stvarati u jeziku koji svatko može prepoznati - realizmu i figuraciji - no stavljati ih u još neviđene kadrove i spojeve, kako bi se ipak desio nekakav pomak u razmišljanju gledatelja. Avangarda se inače veže za pojam koji nudi odmak od figuracije, no za moju avangardu smatram da to nije potrebno, sva avangarda je zapravo u reinterpretaciji sela. Zato, primjerice, kada radim poster za neku seosku manifestaciju, obavezno provlačim jake utjecaje secesije i psihodeličnog postera jer upravo tu se stvara jedan novi izgled, ali i osjećaj kako selo može biti drugačije prezentirano. Zapravo taj sami pojam nadilazi i samo vizualno stvaranje, vezan je i za konceptualni pomak u razmišljanju kako nastaviti šokačku tradiciju, spojiti je s umjetnošću, a pritom se ne izrugivati ili raditi parodiju od tog pojma, nego uvidjeti njene prave kvalitete i nadograditi je modernim razmišljanjem."
Sve svoje izložbe Lešić naziva "Realizam ćoravog sokaka".
"To je projekt samostalnih izložbi koje radim već sedam godina, na njima izlažem svoje ulja na platnu, grafike i ilustracije, a sve s ciljem osvještavanja seoskog stanovništva o modernom spoju tradicije i umjetnosti, ali i gradskog čovjeka o ljepotama sela. Također, par puta je bilo prilike kada se izložba ugostila u napuštenim slavonskim kućama, odatle dajući reinterpretaciju seoskog prostora kao male galerije, ali i dajući izloženim radovima okolni ambijent koji je potreban da ih se dublje shvati."
Izložbe mu se tako zovu, objašnjava Lešić, jer trebaju na jedan začudan i pajtonovski način zainteresirati gledatelja samim nazivom, kada još i ne zna kakav rad stoji iza toga, baš radi stvaranja jednog "spektakla".
Za te svoje izložbe Lešić osmišljava i posebne postere u maniri secesije i postera iz šezdesetih, "koji kroz boje i oblike tek rubno otkrivaju o kakvoj je atmosferi i radovima riječ".
Osim slikarstvom Mislav Lešić bavi se i glazbom te je vođa psihodelične tamburaške grupe Ukleti dukat.
Taj njegov bend, priča Lešić, produžetak je cijelog koncepta o reinterpretaciji šokačke kulture kroz moderne umjetničke izričaje.
"Zapravo je i ideja o samom bendu potekla kroz izložbu, kada sam jedan izloženi rad napravio da izgleda kao da je relikt davno zaboravljenog slavonskog benda. To me cijeli vrijeme vuklo da zapravo i osnujem taj bend, i na kraju sam kroz par godina snimanja materijala kod kuće i traženja članova uspio izdati prvi album prije godinu i pol, te sastaviti vrlo čvrst i pouzdan sastav koji je prije mjesec dana počeo redovno svirati po Zagrebu i Slavoniji. Riječ je o spoju tamburaške glazbe sa psihodeličnim garage i surf rockom iz šezdesetih. To su uvijek bili moji omiljeni žanrovi te sam pomislio da bi bilo zanimljivo spojiti tamburu sa psihodelijom, i odatle joj dati novu svježinu i zanimljivost. Osim toga, sama tambura ima glazbene kvalitete koje se vrlo lako preklapaju s garažom i surfom te se tu stvara potpuno novi zvuk. Planovi su trenutačno nastaviti nastupati što više te početi snimati drugi album."
A unatoč talentu i velikoj posvećenosti, Lešić priznaje da nije nimalo lako živjeti od slikarstva u Hrvatskoj, no situacija i nije tako loša kako se može činiti.
"Zaista nije, zato sam osim u slikanju dosta angažiran u polju ilustracije i grafičkog dizajna. Što se tiče slikarstva, u Hrvatskoj tržište nije još razvijeno pa se mnogi mladi umjetnici ili podcjenjuju ili brzo gube nadu u slikarski poziv. Mnogima se desi da nakon Akademije ne znaju kojim putem poći - naći stalan posao i sa strane slikati ili samo slikati i probati od toga živjeti uz tisuće kompromisa. S druge strane, sve je na internetu i društvenim mrežama, koje nude prilike umrežavanja i probitka na vanjsko tržište, tako da stvar nije totalno crna."
Kad je riječ o njegovom opusu na području dizajna i ilustracije, kaže da se nikad nije bavio "čistim dizajnom".
"Zapravo sam više na strani ilustracije i dizajna koji podrazumijeva crtež kao sastavni dio." Lešić svoj grafički i ilustratorski rad objedinjuje kroz svoj obrt Čardak Studios te ostvaruje brojne suradnje kroz oblikovanje knjiga, albuma, omota za pivo, dizajna majica, događaja…
"Mislim da se rad svakako ističe od hrpe drugih, pošto spaja stilove i pravce kojima se malo tko bavi kod nas", govori Lešić. Zato i kroz svoj grafički rad pokušava slavonskim manifestacijama i događajima dati novi izgled i originalnost kroz osuvremenjivanje ruralnog postera, ali i bendovima i piscima dati jedan svježi pomak i atraktivni izgled kroz znanje o klasičnom glazbenom i knjižnom dizajnu.
"Oduvijek su me privlačila rješenja koja odolijevaju pomodnim trenucima, ali imaju i zdrav dašak starine kako bi im se dao jedan osjećaj bezvremenosti. Upravo vođen tom idejom uvijek pokušavam dati dizajn koji se sviđa i naručitelju i meni."