Mnoštvo ljudi, većinom lučki radnici koji se smrzavaju u tankim kaputima, uvukli su se u njih, hladno im je, ruke su im u džepovima, ramena stisnuta, nekima je i cigareta u zubima. Zgurana masa ljudi čija se lica ponegdje pretvaraju u kosture i nose natpis "Marš gladi". Za francusku se prijestolnicu bilježi kako je to jedna od najgorih godina u njezinoj povijesti. Detoni, zapravo, bilježi ono što je vidio nekoliko mjeseci prije. Naime, početkom prosinca 1933. održan je "marš gladi" koji su pokrenuli rudari iz sjeverne Francuske. Marš je zapamćen po masovnom okupljanju nezaposlenih s područja St. Denisa, nosili su transparente s natpisima zahtijevajući dostojanstvo, solidarnost i kolektivni otpor. Umjetnik Marijan Detoni nalazio se u tom trenutku u Parizu, dvadeset osam mu je godina, iza njega je već Likovna akademija, došao se doškolovati. Ekonomska je kriza na vrhuncu. Jad, bijeda, siromaštvo. Bilježi i izgladnjeli bračni par beskućnika koji prosi na ulici, muškarca koji je sjeo i bose noge pere u Seini... Želio je pokazati, govorio je, atmosferu života, sam život.
Tek je stigao u Pariz
Grafička mapa "Ljudi sa Seine" Marijana Detonija, otisnuta par mjeseci nakon što je gledao ove prizore, 1934. godine, jedno je od najjačih socijalnih djela u hrvatskoj umjetnosti. Nastala je, dakle, kad je umjetnik tek stigao u Pariz, odakle je došao iz rodnih Križevaca i gdje je dotad, s puno simpatije i humora, portretirao lokalne seoske sajmove. I u križevačkim radovima ima naznaka kritičkog realizma, no u pariškim slikama ovaj umjetnik snažno osjeća nadolazeći rat i ne može, niti mu pada na pamet, slikati vesele prizore iz pariških kavana na Montparnasseu. On hoda Parizom i, dakle, bilježi sirotinju. Detoni je, ako je suditi prema njegovu cjelokupnom opusu, čovjek koji je u sebi nosio veliku empatiju. Njegovi prizori bijede nisu prvoloptaški. On stvara s emocijom, no bez patetike.
"Ljudi sa Seine" ciklus je koji još pamtim sa studentskih predavanja, o njemu nam je predavao, ako se dobro sjećam, Zvonko Maković. Inače, po povratku u ove krajeve Detoni također slika socijalne teme, Pariz ga je promijenio. Doba je to, valja podsjetiti, kada u fotografiji Tošo Dabac slika "Ljude s ulice". A valja zabilježiti i da je Detoni bio pripadnik grupe Zemlja, blizak Krsti Hegedušiću i Krleži. Grafička mapa "Ljudi sa Seine" donirana je Muzeju za umjetnost i obrt, sadrži 30 linoreza za koje su se, od jednakog broja izrađenih matrica, sačuvale čak 24 linoleum ploče. Ove ploče zatečene su posložene onako kako ih je osobno Detoni ostavio nakon svoje smrti 1981. godine, te je između svake od njih bio umetnut novinski papir radi zaštite, kako objašnjava autorica izložbe Antonia Došen.
Obitelj Percl
Kako je MUO u obnovi, gostuju na nekoliko adresa. Ova se izložba može pogledati u iznimno vrijednoj zagrebačkoj galeriji Kranjčar na Kaptolu, naziv je "Marijan Detoni - Od skice do matrice". Građu iz zbirke "Marijan Detoni" MUO-u su poklonili obitelj Percl i gospođa Dagmar Löffler-Badžek. Ova ih je nasljednica Detonija, naime, poklonila obitelji Percl. I jedna zanimljivost: riječ je o obitelji šansonijera Ivice Percla. Detoni i supruga bili su im susjedi i tako su se zbližili. Voditeljica projekta i autorica koncepta izložbe je Antonia Došen, kustosice izložbe su Mihaela Cik i Antonia Došen, a vizualni identitet izložbe potpisuje Tessa Bachrach-Krištofić. Stručni suradnik na izložbi je umjetnik Miran Šabić.
Manje poznata od mape "Ljudi sa Seine" je mapa "Tračnice", djelo istog autora. Nastala je 1941. godine i prije ove izložbe bila je izložena samo jednom, 1979. godine. Izlažu se izvorne matrice ove grafičke mape koje su dosad kao cjelovito djelo bile otisnute samo jednom, čemu ide u prilog i činjenica kako niti jedan drugi primjerak navedene mape dosad nije pronađen. Uz matrice, drvorezne, linorezne, metalne i kamene, darovan je i dio opreme grafičkog atelijera Marijana Detonija, među kojim i preša, sve je to izloženo u galeriji Kranjčar.
Mapa "Tračnice" priča je o putovanju vlakom od Križevaca prema Dugoj Resi, imaginarnom, premda mi je autorica izložbe rekla kako postoji mogućnost da je umjetnik ipak interpretirao jednu nesreću koja se dogodila nekoliko godina ranije, u neposrednoj blizini. Mapa je u originalu sadržavala 42 linoreza, a za potrebe izložbe dodao ih je još šest. On je na grafikama ispripovijedao čitavu priču, seljake koji su se ukrcali na vlak, i stavljaju svoje kovčege, fokusira se na kondukterove ruke kako cijepaju kartu, seljaka koji spava u vlaku, a potom i nesreću, i njezine posljedice.
Kasnije se Detoni pridružuje NOB-u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....