Nakon što je kao prva žena u povijesti bila direktorica Fudbalskog kluba Sarajevo, Sabrina Buljubašić-Sušić je istu funkciju preuzela u HNK Šibenik pa se sa suprugom, teniskim trenerom Bakirom, ove godine preselila u Dalmaciju.
Sve više žena s ovih prostora ulazi na nogometni teren - kroz igru, suđenje, menadžment... - no Tuzlanka Sabrina Buljubašić-Sušić (35) otišla je i korak dalje. Ne samo da je bivša nogometašica već je - što je rijetkost i na svjetskoj razini - došla na visoku poziciju u dva muška kluba. Bila je direktorica Fudbalskog kluba Sarajevo, a sada je na istoj dužnosti u Hrvatskom nogometnom klubu Šibenik. Početkom godine je odradila pregovore sa Željkom Karajicom, vlasnikom grupacije SEH u čijem je sastavu i HNK Šibenik, i u travnju preuzela funkciju. Zaželjela se rada u klubu, no kako u BiH vodi ured za sportsko pravo i zastupanje igrača, morala je vagati.
"Presudili su vizija i strategija grupacije, kao i sam Šibenik. Prelijep je, poseban, ima dušu, a i otprije mi je poznat kao sportski grad. Osim na Šubićevcu, gdje je stadion, najviše uživam u šetnji rivom i obilasku povijesnih građevina. Najljepši pogled na Šibenik mi je s vidikovca i plaže Banj", govori Sabrina, dodajući kako joj je najveći izazov postići ravnotežu između terena i ureda. Jer, kako ističe, ako su i sportski i financijsko-administrativni segmenti uspješni, onda je to najbolji i najzdraviji put jednog nogometnog kluba.
"Ciljevi HNK Šibenik su da ostane stabilan prvoligaš, da nastavi s projektima kao što su Sport Lounge Bar i Fan shop te da budemo prepoznatljiv klub za razvoj mladih igrača. Kao i da igrači, navijači i zaposlenici osjećaju zajedništvo i da su dio velike priče", kaže Sabrina, koja je od ranog djetinjstva povezana s Dalmacijom jer je ljetne praznike provodila u Orebiću. To je prekinuo rat pa se 1995. s četiri godine starijim bratom i roditeljima - mama je bila učiteljica u osnovnoj školi, a tata drvodjeljski tehničar - preselila u grad Vancouver u državi Washington.
"Sjećam se da sam u avionu plakala jer nisam znala engleski jezik. Pamtim i da je moja mama, dok sam pohađala prvi razred, dobivala pozive od učiteljice jer sam spavala na satu. Nisam razumjela što su učiteljica i učenici pričali, ali sam brzo svladala engleski pa smo se tome kasnije smijali na obiteljskim okupljanjima", prisjeća se Sabrina, koja je odmalena trenirala plivanje, košarku i atletiku, a s dvanaest godina se zaljubila u nogomet. Na satu tjelesnog odgoja je u igri, koja je bila nešto između nogometa i bejzbola, morala šutirati loptu. Više puta ju je izbacila izvan terena, postigavši takozvani "home run", pa joj je učitelj predložio da krene na nogomet.
"Otišla sam na prvi trening i tako je krenula ljubav prema nogometu. Igrala sam za gradski klub Pumas i s njim dvaput zaredom osvojila Kup gdje se natječu svi timovi iz Washingtona. U toj saveznoj državi sam ušla i među jedanaest najboljih igračica do osamnaest godina, a u isto vrijeme sam bila članica školske ekipe", govori Sabrina, dodajući kako je svakodnevno trenirala do pet sati dnevno i tjedno igrala tri utakmice po 90 minuta. Dobila je i školsku stipendiju, no nakon što ju je izgubila zbog ozljede tijekom pripremnih utakmica, s devetnaest godina se vratila u Tuzlu. Upisala je Američko sveučilište u Bosni i Hercegovini te diplomirala međunarodno pravo i diplomaciju. Nakon toga je na Visokom institutu za pravo i ekonomiju u Madridu magistrirala međunarodno sportsko pravo. Sada je ondje, kao i na istoj instituciji u Barceloni, gostujuća predavačica. Tijekom studija je u Tuzli osnovala i trenirala ženski nogometni klub Salt City te ga odvela u prvu ligu.
"Nakon toga sam ponovno poželjela igrati nogomet pa sam tri godine provela u ženskom klubu SFK 2000 Sarajevo. Uz to sam u dogovoru s tadašnjim direktorom FK Sarajevo tri mjeseca volonterski radila kao pravnica", govori Sabrina, kojoj je suvlasnik FK Sarajevo, malezijski biznismen Vincent Tan, omogućio stalni posao. Na to ga je potaknuo njegov zastupnik Ken Choo, jer je nakon jedne skupštine, gdje je Sabrina bila i prevoditeljica, vidio koliko se razumije u sportsko pravo.
"Šest mjeseci kasnije je tadašnji direktor neočekivano dao ostavku pa sam na inicijativu gospodina Chooa postala vršiteljica dužnosti, a u ljeto 2016. i direktorica FK Sarajevo. Bilo mi je 27 godina i bio mi je to najveći izazov u karijeri. Tijekom mog mandata je klub prvi put u povijesti dvaput postao prvak države, a velik uspjeh je bio i to što smo postigli stabilnost te ostvarili ciljeve zacrtane s gospodinom Tanom", otkriva Sabrina, koja se susretala i sa šovinizmom, no mnogi su promijenili mišljenje kad bi čuli s kakvim znanjem i uživanjem govori o nogometu. Predrasude nikad nije imao njezin odabranik Bakir Sušić (27), magistrant na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, student Fakulteta za tjelesni odgoj i sport u Tuzli i teniski trener u klubu Šubićevac, koji je pokraj nogometnog stadiona. Iz Tuzle su, no upoznali su se prije dvadesetak godina u Orebiću, gdje oboje imaju vikendicu. Ponovno su se vidjeli tek prošlo ljeto: Sabrina je pokojnoj baki obećala da će obići kuću u Orebiću, a ondje je bio i Bakir s kojim se zbližila nakon razgovora na plaži. Vjenčali su se ovog lipnja u Tuzli, a tema svadbe je bila more. Zato im je i prvi ples bio uz pjesmu "More" Meri Cetinić.
"Bakir je jedna od rijetkih osoba koje može pratiti moj tempo. Podržava me u karijeri pa smo na svadbi imali i navijačke pjesme HNK Šibenik. I ja se trudim biti uz njega. Radi odličan posao s djecom i toliko uživa biti trener da i mene dodatno motivira u poslu", govori Sabrina, čiji je najdraži hrvatski nogometaš Luka Modrić.
"Taj pregled igre, kontrola lopte, pasovi... To samo može veliki Luka. Nevjerojatni su njegova upornost, borbenost i uspjesi - kako s Realom, tako i s hrvatskom reprezentacijom s kojom je ostvario povijesne rezultate", zaključuje Sabrina Buljubašić-Sušić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....