Kako ste proslavili poziv u članstvo Međunarodne akademije digitalnih umjetnosti i znanosti u New Yorku?

- Još nisam proslavio, ali trebao bih. Akademija je organizator jedne od najvažnijih digitalnih nagrada The Webby Awards koje prepoznaju i nagrađuju izvrsnost na internetu. Misija im je potaknuti kreativni, tehnički, svrhoviti i profesionalni napredak interneta i razvijajućih oblika digitalnih medija. Nominirao me Peter Ampe, glavni kreativni direktor u AKQA Bruxellesu, koji je i sam član. Imao sam razgovor nakon kojeg su me pozvali da se učlanim i sudjelujem u izradi izvještaja pod nazivom "In Collaboration" koji istražuje ključnu ulogu interdisciplinarne suradnje u digitalnoj industriji, posebno u kontekstu stvaranja inovativnih i uspješnih projekata.

Koji je vaš najveći uspjeh u karijeri?

- Zavolio sam učenje. Nije to lako, naročito kad prođeš obrazovni sustav koji većini ljudi uspješno uskrati ljepotu i uzbuđenje učenja. Trebalo je puno godina da pronađem način koji odgovara mojem karakteru i mojim mentalnim (ne)sposobnostima.

Što ste htjeli biti kao klinac?

- Direktor.

Što prvo primjećujete na ljudima?

- Desna polovica mozga u trenutku skenira sve - od gestikulacije do vezica na cipelama. S godina sam naučio slušati taj osjećaj koji je uglavnom u pravu.

DOMAGOJ KUNIĆ

Priznajete li prosječnost u poslu ili svaki put težite izvrsnosti?

- S godinama sam naučio i vidjeti vrijednost u "dovoljno dobro". Nekad sam mislio da sve mora biti najbolje iz moje perspektive. To je glupo, nepotrebno troši resurse i često nije najbolje za onoga za koga radim. Izvrsnost u mojem poslu dolazi iz suradničkog mentaliteta. Za vrhunsku izvedbu potrebno je duboko razumijevanje agencije i klijenta. Kao i za vrhunski seks - nije lako pronaći pravog partnera.

Što vas može izbaciti iz takta, privatno i poslovno?

- Kad izgubim fokus.

Kako se to manifestira?

- Počne mi poskakivati desna noga. To mi pomaže da se vratim.

U kojoj zemlji vam se čini da je trava zelenija, gdje biste voljeli živjeti?

- U Berlinu nema puno trave, ali se život čini zanimljiv.

Koliko vam ujutro treba da se spremite za posao, odaberete odjeću, namjestite frizuru?

- Previše.

Kojom manom se ne dičite, a vrlinom hvalite?

- Pokušavam biti uporan i dosljedan. Rezultati osciliraju.

Što vam predstavlja novac, štedite li?

- Novac je nužna infrastruktura, ne osjećam nikakvu strast prema novcu. Pokušavam štedjeti u raznim investicijskim klasama. Završio sam Index Masterclass, elementarno financijsko obrazovanje. Dosta mi pomažu i prijatelji koji o tome znaju puno više i hvala im. Novac je i potvrda da netko stvarno cijeni vaša znanja i vještine. U "poslovnoj mudrosti" mog tate piše da je tapšanje po ramenu dobra nagrada za trud, ali kad te netko plati, toliko da ga i malo boli, onda doista cijeni što si napravio. Rado slušam roditelje.

Što vam je najteže u odgoju sina tinejdžera?

- Ništa. Klinci su najbolje što se može dogoditi u životu. Da bi mogao pomoći djetetu, moraš prvo pomoći sebi. Zahvalan sam za to iskustvo.

Volite li dokoličarenje?

- Dosada je nužan dio kreativnog procesa. Naprava u našem džepu, prepuna dopaminskih trigera, ostavlja malo prostora za to.

Što je najluđe što ste napravili zbog posla?

- Imao sam neki period u ranim dvadesetima kad sam samo radio i spavao. Odspavao bih nekoliko sati, digao bih se iz kreveta i nastavio raditi. Tata mi je kuhao kave, jeo sam čokoladu i radio.

A zbog ljubavi?

- Osjećaj pripadnosti, poštovanje, bliskost, dodir, nježnost, ljubav, igra, istina i onaj trenutak kad napokon nešto skužiš bili su i ostali najbolje što život nudi. Posebno ljubav. Ništa nije "ludo" kad je ljubav u pitanju.

Od čega strahujete?

- Kad osjetim strah, pokušam ga prihvatiti, rastaviti na proste faktore, razumjeti odakle dolazi ili mu se čak i prepustiti da bih ga bolje razumio. Većina strahova je jednostavna. Kad se ne mogu sam nositi s njim, potražim pomoć. Doktor Duras, psihijatar, sjajan je mentalni trener. Radim s njim godinama.