Maksimirska ljepotica: posebna, baš poput stabala obližnje šume

Ukupne površine 240 četvornih metara, izgrađena na tri etaže i zaštićena zelenom okućnicom, s kojom sveukupno broji 700 m2, ova obiteljska kuća na maksimirskom Prilesju jedno je od onih zdanja čija vas arhitektonska rješenja zadive na prvu. O njezinom nastanku razgovarali smo s arhitektom Ninom Viragom, docentom na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.

- Koncept kuće nastao je kao odgovor na projektni program zadan od strane investitora, ali i sukladno samoj parceli i kontekstu u koji je smještena. Vlasnici, peteročlana zagrebačka obitelj, već dulje vrijeme stanuju u ovom dijelu grada te im je kupnja ove parcele predstavljala konačno rješenje - uvodi nas Nino u arhitektonsku priču koja je odrađena u svega dvije godine, dok je idejni projekt trajao tek dva mjeseca, ponajviše zbog toga što su investitori ponuđeno rješenje prihvatili gotovo bez primjedbi. Doduše, uz zanemarive rasprave oko eksterijera.

- Vlasnica je željela crnu fasadu, no ja sam inzistirao da u Zagrebu postoji samo jedna crna kuća, i to ona Dragomira Maija Vlahovića na Srebrnjaku - osmjehuje se Nino i pojašnjava da je "crna kuća iz ideje" tako postala kuća sive fasade. S obzirom na mikrolokaciju same kuće, bio je ovo poprilično zahtjevan projekt. Naime, parcela na kojoj je kuća građena uska je, duga i strma te je time odredila ovu pomalo neobičnu tlocrtnu dispoziciju prostora.

- Idealna južna orijentacija nije se mogla pravilno iskoristiti zbog blizine susjednih kuća i njihove visine, a kao rezultat toga nastao je poluatrij u centru kuće, što se u konačnici pokazalo kao odlično rješenje - osmjehuje se Nino vodeći nas otvorenim stubištem smještenim uz spomenuti poluatrij.

Stubište povezuje poluetaže prateći slojnice strmog terena na kojem je kuća izgrađena, a kad govorimo o specifičnosti gradnje, arhitekt kuću metaforički uspoređuje sa stablom. - Stubište svojom vertikalnom komunikacijom predstavlja deblo, a poluetaže, odnosno prostorne traktove, možemo gledati kao grane, svaku na svojoj visini - slikovito pojašnjava Nino.

Upravo je to otvoreno stubište, saznajemo u razgovoru, postalo omiljeno okupljalište ukućana i njihovih gostiju. Primjerice, nerijetko ovdje za vrijeme raznih obiteljskih događanja sjede kako odrasli, tako i djeca, a time ovaj prostor postaje praktično i simpatično proširenje dnevnog boravka i blagovaonice. Cijelo stubište "vrti se", pak, oko poluatrija u kojem je zasađen japanski javor, čineći tako ove kvadrate prostranim i vizualno sasvim posebnim interijerskim segmentom.

U cjelokupnu izgradnju ovog zdanja, ali i uređenje interijera za koje je također većinski zaslužan arhitekt, uloženo je 1000 eura po četvornom metru. Zbrojimo li 40 četvornih metara podrumskog boravišnog prostora, prizemlje od njih stotinu te kat od dodatnih 100 kvadrata, dolazimo do značajnih brojki, kako kvadratnih tako i financijskih, no, u ovoj se kući isplativost primjećuje u svakom kutku.

Građena od armiranog betona, obložena ETICS fasadom, s ravnim prohodnim krovom na kojem je predviđena drvena obloga te drvo-aluminijskom stolarijom, kuća je ovo isplative potrošnje i divnih vizura. Dodajmo tome i da su grijanje i hlađenje provedeni stropnim sistemima, preko dizalice topline. Uz to, u dnevnom je boravku postavljen kamin obložen keramikom velikih formata marke Florim.

Osim kamina kao centralne točke boravka, pogled je pažljivo kadriran prema šumi s jedne strane, dok se s druge strane, preko poluatrija, stvara vizualni kontakt s blagovaonicom.

Blagovaonski prostor postavljen s istočne strane poluatrija fizički je povezan s kuhinjom i vanjskom terasom, a vizualno s dnevnim boravkom - govori arhitekt ističući da su posebnosti ovog prostora poprečno provjetravanje i staklena vitrina između kuhinje i blagovaonice koja ima pristup s dvije strane. Kuhinja u kojoj se nalazimo projektirana je tako da se kuhinjska ploha nastavlja u stol za blagovanje, a uglovni prozor omogućuje pogled na ljetnu kuhinju.

Kad govorimo o bojama i materijalima, kao i u ostatku interijera, prevladavaju bezvremenski prirodni materijali poput stakla, drva, metala i keramike, i to u bijelim, sivim i tonovima drva. Namještaj je također većinom izrađen od spomenutih materijala, a s potpisom je, otkriva nam arhitekt, ekskluzivnih marki poput B&B Italia, ali i komercijalnijih trgovina poput Ikee.

Šetajući kućom nailazimo i na spavaonice, kod čijeg se osmišljavanja i uređenja prvenstveno polagalo na privatnost.

- Kako bi se osigurao maksimalan osjećaj intime, a istovremeno omogućio prostor za odmor, u roditeljskoj spavaćoj sobi projektirani su uglovni prostor, koji kadrira zelenilo, i krovni prozor iznad kreveta koji pruža, ni manje ni više, pogled na zvjezdano maksimirsko nebo - pojašnjava naš sugovornik.

Dječje sobe, pak, imaju južnu orijentaciju i također pažljivo kadrirane poglede kroz prozore, odnosno staklene stijene. Zanimljivo, sve tri dječje sobe vezane su na trodijelnu kupaonicu čineći tako odvojene prostore s umivaonicima, tušem i wc-om.

Takav tzv. japanski princip djeci ove kuće omogućava da istovremeno koriste kupaonicu, bilo prije odlaska u školu ili izlazaka - pojašnjava arhitekt. I dok ova kuća krije mnoga interijerska rješenja i detalje vrijedne divljenja, njezin eksterijer također privlači svojim posebnostima, i to prvenstveno zbog ranije spomenute specifične gradnje.

Tako vrt, ovisno o konfiguraciji terena, prati poluetaže kuće, a ovisno o funkciji pojedinih prostorija omogućena je povezanost s eksterijerom, odnosno vanjskim terasama. Primjerice, jednako ugodno iznenađuju izlazak na terasu iz vešeraja u suterenu, boravka u prizemlju ili, pak, potpuno neočekivan izlazak na krovnu terasu, mjesto na kojem tek trebaju zaživjeti obiteljska i prijateljska druženja za pamćenje.

Foto: Biljana Blivajs/Hanza Media