Dnevni boravak Dine Šimunović

Pronaći idealan stan ponekad je teže od realizacije kredita. No, što kada kupiš idealan, ali već namješten stan, koji je, realno, lijepo uređen, ali svjetlosnim godinama udaljen od tvog ukusa. Sve ti je jako lijepo, novo, ali kad legneš na sofu, neprestano razmišljaš: ne sviđa mi se boja zidova, da je parket barem drugačiji, ovaj tepih mi nikako ne odgovara, a vidjela sam onaj koji bih tako rado imala… Takve misli mjesecima su proganjale Dinu Šimunović. Doduše, imala je mnogo vremena za razmišljanje.

U stan na Jarunu doselila se sa suprugom i dvoje djece tijekom porodiljnog dopusta. Iako je po struci farmaceut, oduvijek je imala oko za detalje. Trudili su se sve iskoristiti i prilagoditi svojim zahtjevima. Ono što su mogli prebojali su, presvukli tkaninom, a ono što se nikako nije uklapalo prodali su. Primjerice, za četiri stolice i ormarić dobili su 2400 kuna.

Iako nisu kupovali dizajnerski namještaj, stvorili su ugodan dom. – Opće oduševljenje koje doživiš kad kupiš stan brzo nestaje ako prostor u kojem jesi nije onakav kakav ti želiš. Činjenica je da smo imali sve namješteno i da se odluka o preuređenju činila kao nepotrebno bacanje novca, ali nisam si mogla pomoći – kaže Dina.

Tamnosmeđa boja parketa posebno joj je smetala. – Činilo mi se kao da zagušuje prostor. Odlučila sam da hoću bijeli parket. Pozvala sam parketara, koji je bio začuđen. Bijelo? Pa što će vam reći susjedi, prijatelji, obitelj? To je bila moja odluka. Brušenje i bojanje u bijelo dnevni su boravak zaista osvježili – kaže Dina.

Premda je prije sama restaurirala i ponekad se igrala bojama, ovaj je put odlučila većinu toga kupiti. U Ikei je kupila namještaj, u Kiki tepih koji je mjesecima zaljubljeno gledala. – Stisnula sam zube i izdvojila 3400 kuna. Ali, pogledajte ga… zar nije divan spoj modernog namještaja i pomalo starinskog tepiha – pokazuje Dina. Za trosjed joj je, osim estetitke, bila važna i funkcionalnost, pa je izabrala onaj na razvlačenje.

Kako bi popunila, a opet ne prenatrpala sobu, kupila je i fotelju. – Ne postoji nitko od nas tko ne želi malo vremena za sebe, svoje misli, dobru knjigu ili zgodno mjesto za igranje s djetetom. Ljuljačka koja visi sa stropa u dnevnom boravku postala je ljubav na prvi pogled. Pet stotina kuna bilo je dovoljno da ju objesimo na strop – priča Dina. Ipak, kreativka u Dini nije dopustila da baš sve bude kupovno.

Stol i stolice bili su joj lijepi, ali tamnosmeđa boja nikako se nije uklapala. Zašto baciti ili prodati dobar komad namještaja kad ga možeš pretvoriti u nešto što može biti po tvom ukusu!? Stolice je obukla u bijele navlake, stol obojila u bijelo, a dala je i napraviti klupicu po mjeri. – Nije li savršeno da možeš ručati i samo se ispružiti na klupici – smije se Dina.