Našli smo se nedugo nakon što je kolegica Barbara objavila reportažu o jedinom poznatom uspješnom gniježđenju orlova štekavaca kako u Istri tako i na Jadranu i Sredozemlju. Veličanstvena životinja, istrijebljena prije 100 godina, vratila se prije nekoliko godina na Mediteran, baš tu kod nas. Taj mi je članak bio mentalni uvod u ono što me čekalo na zagrebačkom Pantovčaku.
Domaćin je bio Vitold Košir, kipar, glazbenik, grafičar i sokolar, što mu je najveća strast. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je kiparstvo, a na Muzičkoj akademiji violu. Stalni je član Simfonijskog orkestra HRT-a i svira u nekoliko rock bendova. Živi s partnericom Dorom u prekrasnom stanu u potkrovlju, s puno zelenila i vrhunskim pogledom na zagrebačke brege. Na visini, baš kako vole i njegovi brojni pernati ljubimci. Došli smo kod njega kad se pripremao za otvorenje malog sokolarskog centra u Đurđevcu te tijekom vrućeg popodneva uživali pričajući uz jagode i kavu.
TVOJ OSOBNI STILSKI ZNAK JE?
Traperice i bijele košulje s ruskom kragnom. Mislim da sam pola života proveo u toj kombinaciji.
KAKO BI OPISAO SVOJ DOM?
Potkrovlje na Pantovčaku osvajao sam prostoriju po prostoriju. Rezultat je organični labirint. Centralno postavljeni šank i kiparski atelje se prema zapadu otvaraju u visoku, svijetlu prostoriju prepunu golemih biljaka, namijenjenu isključivo uživanju i tulumima.
TO ŠTO SI KIPAR NAJVIŠE SE OVDJE VIDI PO...
Bezbrojnim skulpturama. Od prizemlja su zidovi stubišta, koji vode do stana, prepuni reljefa, betonskih knjiga i skica za spomenike. Osim sokolarskih i obiteljskih fotografija, i zidovi stana nose skulpture i reljefe.
S VAMA SU I NEKI NEOBIČNI STANARI...
Sokolarstvo je, uz kiparstvo i glazbu, moja najveća strast. Iako u vrtu imam prostrane volijere za svoje jastrebove i orla, često ih dovodim u stan i uživam u njihovu društvu i ljepoti.
KAKO SE ZOVU?
Pesek je Rune, a Hlapić, Gita, Špela, Zlatica i Naz su moji najdraži pernati prijatelji.
S NAMA SE DANAS DRUŽI SAMO ŠPELA?
Špela je jastreb i najviše je navikla na druženje. Nabavio sam je u Sloveniji pa je dobila to ime.
PREDMET KOJI SI NEDAVNO NABAVIO ZA STAN I BAŠ TI JE DRAG?
Biljke pristižu prebrzim tempom. Predmete ne da više ne nabavljamo, nego ih mičemo da bi stan postao prohodniji i zeleniji.
NAJDRAŽI KUTAK?
Prijatelji su moje najveće blago. Šank je tako sve ove godine centralno mjesto stana, hram veselja i zafrkancije. Napravljen je po mjeri, gore ima grube keramičke pločice na koje se redovno izgrebem kad se tu dulje družimo.
A OVAJ KREVET LJULJAČKA?
Nastao je od ostataka kad se gradio krov.
SA SVOJIM SOKOLIMA IDETE NA NATJECANJA I U LOV. KOJE JE NAJPOSEBNIJE MJESTO GDJE STE BILI?
Sokolarski susreti mjesta su sklapanja prijateljstava, razmjene iskustava i kulturnih tradicija. Opočno je dvorac u Češkoj gdje se svake godine organizira najveći europski sokolarski susret na kojem sudjelujem s uvijek istim uzbuđenjem.
MOŽE SE VIDJETI I DIO OPREME ZA SOKOLARA, ŠTO JE SVE TU?
Rukavice, kapice, zvonca, opute koje se grabljivicama stavljaju na noge i sokolarska torba standardna su sokolarska oprema. Tijekom gotovo 40 godina sokolarenja nabavio sam opremu iz Kazahstana, Češke, Arapskih Emirata, Ukrajine, Engleske, Slovačke i Španjolske. Interesantno je da se oprema stoljećima gotovo uopće ne mijenja, tek u upotrebu ulaze moderni materijali. Po opremi se vidi da je sokolarstvo prastara vještina suživota s grabljivicama.
TKO BRINE O ZELENILU U STANU?
Dora ima zelene prste. Trudim se i pomažem, ali ona ima taj magični dodir od kojeg sve u stanu buja.
JEDNOM SI REKAO DA JE NAJVEĆE BOGATSTVO IMATI VRIJEME NA RASPOLAGANJU, DA JE SLOBODNO VRIJEME TVOJ KAPITAL...
Slobodno vrijeme smatram najvećim privilegijem. Mogućnost da ga rasporedim između kiparstva, sokolarstva, klasične glazbe i bendova čini me raskošno bogatim.
ŠTO TRENUTAČNO ČITAŠ?
"Posljednji san", Almodóvarovu zbirku priča.
GDJE SI ZADNJE ZANIMLJIVO PUTOVAO?
Edinburgh je osvojio moje srce. Cijela Škotska je neopisivo lijepa, ali taj grad je zbrisao ravno iz bajke.
NAJDRAŽA SLIKA U STANU?
Obožavam grafiku Ivana Lesiaka na kojoj on sam sebe beskrajno duhovito herojski portretira dok Mona Lisu drži za grudi.
STARINSKI STOL?
Pisaći stol i stolica iz didine su kuće. Ona na sebi ima urezan lik Pana pa sam mislio da je to simbolično ovdje na Pantovčaku.
U KOJEM SI KVARTU PROVEO DJETINJSTVO?
Gornji grad je pozornica mog djetinjstva. Pitoreskni kvart, ljudi koji su živjeli u minulim vremenima i praktički bez klinaca. Tako sam djetinjstvo uglavnom proveo sam, pustošeći s imaginarnim prijateljima po Tuškancu i zaraštenim gornjogradskim vrtovima.
GDJE NA GORNJEM GRADU?
Na Ilirskom trgu 7 pokraj baletne škole gdje sad radi moja sestra (smije se).
TVOJE JE IME POSEBNO...
Dida je bio Poljak. Naslijedio sam njegovo ime koje je u Zagrebu gotovo neizgovorljivo. Tako sam cijeli život naprosto - Ito. Koširi su pobjegli iz Slovenije i rodili sina Hrvata, mog tatu.
I SAD ŽIVIŠ U OVOJ KUĆI...
Baka se poslije udala za Josipa Neumanna koji je sagradio ovu kuću, brata poznatijeg arhitekta Zlatka Neumanna.
IMAŠ LI MOŽDA FOTOGRAFIJU SVOJEG DJEDA NA OLIMPIJADI?
U spomen na njegovo sudjelovanje kao mačevaoca čuvam plaketu iz 1954. godine.
MOŽEŠ LI ODSVIRATI NEŠTO NA VIOLI?
Vjerujte, nitko ne želi slušati kako ja sviram violu.
ŠTO JE PROBLEM S VIOLOM?
Pomoćni je instrument, bez nje ne ide u timu, često se kaže da je trbuh orkestra, ali većina viceva o instrumentima je o violi i to puno govori o njoj.
PRVI SUSRET SA SOKOLOM?
Zagrebačka filharmonija je 1985. godine bila na gostovanju u austrijskom dvorcu Rosenburg i tamo sam prvi put vidio sokolarski show. Igrom slučaja, dva tjedna poslije doselio sam se ovdje na Pantovčak, a preko ceste je Marijan Žižanović tada držao svoje ptice. Njemu mogu zahvaliti prvi kontakt s grabljivicama i cjeloživotnu poduku i podršku u sokolarstvu.
HLAPIĆ SE SAD ODMARA NA BALKONU...
On radi na Esplanadi. Ujutro čuva terasu hotela da gosti mogu u miru doručkovati, inače bi to bilo nemoguće. Zanimljivo je kako je sokolarstvo bilo lov s pticama, pa u srednjem vijeku sport, a sad ima novo lice biološke zaštite. To je moderna primjena.
AKTIVNOST KOJU JOŠ VOLIŠ KAO HOBI?
Obožavam svirati bas u svojim bendovima Cry Babies i The Plagijators. U subotu smo u krcatom klubu SAX! proslavili 25 godina uvrnutih i drskih rockeskih covera. Najmlađi bend zove se Gerijatrijars (smije se).
TVOJE PIĆE JE...
Irski viski, posebno Jameson.
OMILJENI BEND?
The Kinks - njihova direktna lirika bez ljubavnih floskula, energični rifovi i nervozni solo gitarist. Sasvim posebno mjesto izvan svih glazbenih kategorija - The Clash.
NAJBOLJI SAVJET KOJI SI U ŽIVOTU DOBIO?
Nemoj se praviti pametan - buš ispal glup. Dida mi je to uvijek govorio, a, eto, točno u tu zamku upadam svakodnevno.
USKORO OPET PUTUJEŠ...?
Ponovno u Britaniju. Ovaj put na šetnje po Lake Districtu.
