Živjeti u drvenoj kući, u potpuno prirodnom i zdravom okruženju, ima niz prednosti u odnosu na klasično zidane kuće, a spasiti staru kuću od propadanja i pritom smanjiti ekološki otisak gradnje izazovan i je hvalevrijedan projekt u koji se ne upuštaju mnogi.
Milana Drmića, povjesničara umjetnosti, etnologa i zaljubljenika u tradicijsko graditeljstvo u drvu, naziva se doktorom za stare kuće. On je prvo, za potrebe stanovanja svoje obitelji, obnovio hrastovu kuću iz 1851. godine, a zatim je počeo obnavljati i seliti mnoge druge. U međuvremenu je i patentirao svoj koncept kuće-sjenice, inspiriran izgledom starinskog štaglja s izvučenim strehama, a otvorenim prizemljem, čime se savršeno uklapa u okoliš. Razgovarali smo o tradicijskom graditeljstvu u drvu, ali i o složenom postupku preseljenja starih drvenih kuća.
- Današnji promatrač pri pogledu na izvedbu neke tradicijske građevine, i neovisno o tome je li pretežito izvedena u drvu, kamenu ili opeci, teško može ostati ravnodušan na privlačnu, zrelu jednostavnost, jasnoću i sklad, razvijane kroz graditeljsku povijest osmišljavanja najpraktičnijih rješenja u stvaranju funkcionalnog prostora - kaže Drmić.
Dodaje kako potrebe današnjice, gospodarske i stambene, često dovode u pitanje funkcionalnost tradicijski osmišljenog i izvedenog stanja objekata gospodarske i stambene namjene, do te mjere da se nekadašnje gospodarske zgrade vrlo često prenamjenjuju u stambene i obratno.
- Najnoviji trend povećanja interesa za obnovom tradicijskih drvenih zgrada, osobito potaknut nedavnim potresima, vlasnike i gospodarstvenike učestalo navodi na prenamjenu, a time i preoblikovanje neke tradicijske zgrade, neovisno o njenom tipu. Drvo, kao veoma podatan materijal osobitih svojstava, omogućuje relativno brzu i laku prenamjenu neke građevine. Nerijetki su primjeri da se tradicijski drveni štagljevi uređuju kao stambeni objekti. Njihova osnovna konstrukcija u pravilu statički zadovoljava potrebe prilagodbe i opremanja već izgrađenih većih prostora - ističe.
Idealan projekt, kakav najčešće zagovara i preporučuje, obnova je građevine u izvornom stanju, s ponešto predvidivih izmjena oštećenih dijelova osnovne konstrukcije; temeljnih greda - "podsjeka" - "poceka", vodoravnih platica - "planjki", okomitih zidnih stubova - "poberuha", oštećenih dijelova krovne konstrukcije, ugradnjom novih oplata zabata i drugih dijelova kuće.
- Takav "idealan" projekt najčešće se provodi u zoni konzervatorske zaštite i traži ozbiljan stručni pristup i suradnju s konzervatorskom strukom. Ako se uspješno provede do kraja, rezultat je neprocjenjive vrijednosti. Nešto složeniji i zahtjevniji projekti, ovisno o potrebama naručitelja, znaju u izvedbi bitnije odstupati od spomenute idealizirane sheme. Realnost suvremenosti novih životnih potreba i tehnološki olakšane izvedbe, ako ih se u pristupu ne usuglasi, može u konačnici dovesti do polovičnih ili loših rezultata - kaže dodajući kako svaki novi zahvat u unutrašnjosti i osobito vanjštini ne bi trebao promijeniti ukupan konačni dojam tradicijskog zdanja.
Potreba za povećanjem stambenog prostora nameće najčešća rješenja prenamjene potkrovnog prostora iz nekadašnjeg skladišnog, gospodarskog, u stambeni.
- Pritom su česte izvedbe sa spavaonicama i sanitarnim čvorom i osuvremenjene izvedbe s galerijskim prostorom nad ganjkom, kuhinjom, spavaonicom i kupaonicom. Nad proširenim boravkom učestalo se traži otvoren strop s vidljivim grednikom i krovnom konstrukcijom, takozvani "open space". U potkrovnom prostoru česte su izvedbe krovnih kućica ili krovnih prozora - kaže.
Najzahtjevniji projekti, nastavlja, provode se izgradnjom većih drvenih zdanja čiji se konstrukcijski sklop izvodi od više manjih tradicijskih zgrada. Izvode se uglavnom za potrebe proširenja ugostiteljsko-turističke ponude. Pritom se primjereno držati uobičajenih tradicijskih konstrukcijskih i oblikovnih rješenja. Takve građevine u konačnici, iako su nastale kao novoosmišljen sklop, svojim izgledom mogu neodoljivo podsjećati na izvorno tradicijske.
- Ugostiteljsko-turistička djelatnost je najsnažniji promotor vrijednosti ostavštine tradicijskog graditeljstva. Na našemu prostoru obnavlja zatomljeni senzibilitet za obnovom starih i izgradnju novih kuća. Premda je od početka 20. stoljeća naovamo značajno opala izgradnja tradicijskih drvenih kuća - a sredinom stoljeća i potpuno zamrla - uz smanjen interes za potpunom obnovom, uz često minimalno održavanje tijekom protekloga stoljeća, s rijetkim primjerima pune obnove u svrhu stanovanja i ugostiteljstva, diljem Hrvatske vidimo još uvijek njihovu iznimno dobru zastupljenost. To je osobito vidljivo u Pokuplju, Turopolju, Posavini, Prigorju, Zagorju, Moslavini, Banovini, Gorskom kotaru, Lici, Žumberku, nešto manje u Podravini i Slavoniji. Primjetan je rastući broj primjera obnove starih drvenih kuća za potrebe turističko-ugostiteljskih djelatnosti, koje u kontinentalnom dijelu Hrvatske po rezultatima ozbiljno konkuriraju primorskom. Najzastupljeniji, apartmanski oblik primorskog turizma ograničenog na ljetni dio godine, čini se, po rezultatima na godišnjoj razini polako zaostaje za kontinentalnim, gdje se nude mahom tradicijske kuće za odmor - kaže.
Kod nas, ističe, još uvijek vladaju predrasude o drvu kao osnovnom graditeljskom materijalu.
- Osobito je snažna, iako samo dijelom utemeljena, predrasuda o njegovoj zapaljivosti i propadanju pod utjecajem atmosferilija i nametnika. Tek u drugome planu stajala je prihvatljiva činjenica o njegovim iznimnim izolacijskim svojstvima i svojstvima izdržljivosti i elastičnosti na razne vrste naprezanja. Iskustva nas uče da su požari i propadanje građevina, kako drvenih tako i zidanih, najčešće uzrokovani propustima ljudskoga faktora, propustima tijekom gradnje i održavanja. Gradnja i održavanje drvenih zgrada danas se provode dosta lakše radi dostupnosti velikoga izbora učinkovitih alata, drvnog materijala, izolacijskih materijala i ekološki prihvatljivih zaštitnih sredstava - kaže Drmić.
Još jednom napominje kako je vraćanje osjećaja i potrebe za revitalizacijom baštinjenih i izgradnjom novih drvenih zgrada u skorašnje vrijeme snažno i dodatno potakla učestala pojava potresa.
- Ponešto iz straha, ponešto iz vlastite plemenite brižnosti i osjećaja za naslijeđeno dobro, a ponešto iz potrebe za proširenjem stambenoga ili poslovnog prostora temeljene na procjeni isplativosti ulaganja. Riješeni imovinsko-pravni odnosi i dobro postojeće stanje objekata mnoge vlasnike potaknu na punu obnovu. Poimanje današnjice u pogledu učestalije potrebe očuvanja baštinjenih dobara potvrđuje njihovu svevremensku vrijednost - kaže.
U poslovima preseljenja i obnove stare drvene kuće uvijek kreće od ponude za preseljenje i obnovu njene osnovne konstrukcije završno s ugradnjom zabatne i krovne oplate pod krovnom folijom s podletvama.
- Tako svaki naručitelj koji ima imalo afiniteta može zavrpreseljšne radove obaviti samostalno. Time potvrđuje i njeguje svoj pozitivni odnos prema baštinjenom dobru - kaže Drmić.
Za kraj, pitali smo bi li i zašto preporučio gradnju drvene kuće.
- Za razliku od zidane kuće s betonskom konstrukcijom, gdje je potrebno zadovoljiti sve statičke i izolacijske preduvjete za uspješnu završnicu, kako bi se izbjegle česte neželjene pojave rošenja zidova i kapilarne vlage, čini se kako je u tradicijskim i novijim montažnim drvenim kućama taj problem lakše riješiti jer drvo kao osnovni građevinski materijal obiluje mnoštvom pozitivnih svojstava u pogledu statike i izolacije koje beton kao osnova konstrukcije zidanih zdanja nema. Ako postoje dvojbe oko odluke gradnje drvene montažne ili zidane kuće, svakako bih preporučio drvenu montažnu, a prije svega obnovu neke stare tradicijske kuće. Neovisno o procjeni isplativosti, slijedeći i provodeći pravilan i primjeren postupak obnove u konačnici obnovite građevinu trajne vrijednosti - zaključuje Drmić.
