Otkrivamo

Što znači baviti se pčelarstvom: OPG Antolčić četvrta generacija koja se bavi uzgojem pčela

 DARKO TOMAS/CROPIX
Prva i najvažnija uloga pčela u ekosustavu je oprašivanje, a druga je proizvodnja propolisa, peludi, matične mliječi...

Miroslav i Ines Antolčić četvrta su generacija pčelara u obitelji Antolčić.

- Bez ljubavi pčelar ne može opstati. To je zahtjevan posao koji iziskuje puno vremena, truda i znanja, ali je i zahvalan. Pčele vrate ono što smo u njih uložili. Osim što se njime ekonomski može privrijediti, čovjek vrijeme boravi u prirodi, opuštajuće je. No, novac ne može biti glavni motiv za bavljenje pčelarstvom. Oni koji su ušli u to u prošle tri godine, koje su bile loše, razočarali su se. Kažu da se tek nakon tri godine možete početi ozbiljnije baviti pčelarstvom, u međuvremenu je potreban mentor koji je ujedno i motivator, koji će vas znati voditi kroz sve faze. Pčelarstvo nije posao, nego stil života.”

image

Miroslav, Ines, Tin, Nika, Marica i Stjepan Antolčić

DARKO TOMAS/CROPIX

Dvorištem se širio blagi, slatkasto-drvenasti miris i čulo se neprestano, prigušeno zujanje. Vremenski uvjeti nam možda i nisu išli na ruku jer su pčele inače uznemirene tijekom promjenjivog vremena i naoblake, pa su se malo i zaletavale, no naša je znatiželja ipak prevladala. Upravo u trenutku kad smo, promatrajući izvađeni okvir s leglom iz košnice, svjedočili prvom izlasku mlade pčele koja se razvila iz oplođenog jaja u ćeliji šesterokutne saće, stigla je vijest da su u Međimurju, Podravini i Moslavini pronađeni milijuni mrtvih pčela. Tu je brojku nemoguće točno utvrditi, no očajni pčelari na tamošnjem području, koji su uginule pčele skupljali lopatama, znaju da krivac nikad neće odgovarati, unatoč pokrenutoj istrazi Državnog inspektorata. Priča se ponavlja iz godine u godinu, a pomor pčela povezuje se s pesticidima i špricanjem ratarskih kultura, najčešće uljane repice.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

Fotografije iz obiteljskog albuma pokazuju početke pčelarstva u obitelji Antolčić, tako su jedno vrijeme imali i pčelinjak na kamionu

image
DARKO TOMAS/CROPIX
image
DARKO TOMAS/CROPIX

Nalazimo se na baznom pčelinjaku OPG-a Miroslava Antolčića kod Velike Gorice, gdje su nas dočekali supružnici Miroslav i Ines. Njihov kestenov med lani je proglašen šampionom 11. Festivala pčelarstva Zagrebačke županije.

Miroslav i Ines Antolčić četvrta su generacija u obitelji Antolčić koja se bavi pčelarstvom. Imaju 370 pčelinjih zajednica, a Miroslavovi roditelji još 70-ak na više lokacija. U baznom pčelinjaku kod Velike Gorice, u rodnoj kući Miroslavove majke, uzgajaju i matice te proizvode sve pčelinje proizvode osim otrova. Sortne medove, točnije bagremov, dobivaju u okolici Vrbovca, zatim kestenov u okolici Petrinje, med od metvice u okolici Lonjskog polja... Proizvode med s propolisom, čokomed, med s cimetom, lješnjacima..., zatim matičnu mliječ, pelud, pergu, propolis, pčelinji vosak, sapun... Uzgajaju i matice, a imaju i stanicu za njihovu oplodnju.

image
DARKO TOMAS/CROPIX
image
DARKO TOMAS/CROPIX
image
DARKO TOMAS/CROPIX

- Budite mirni, bez naglih pokreta, po pčelinjaku se krećite iza ‘piste’ kako pčelama ne biste ušli u koridor... - pojašnjavaju nam, a mi pratimo upute.

Oznake na košnicama su interne, vezane uz preglede, matice, broj okvira s leglima, nasađenoj matičnoj mliječi... Pokazuju nam točkicom označenu maticu, duguljastog oblika, vitku, veću i dužu od ostalih pčela zbog toga što se hrani isključivo matičnom mliječi, što joj daje i reproduktivnu moć da u jednom danu polegne onoliko jaja koliko je teška.

- Matice označavamo svake godine kad se izlegnu kako bismo ih lakše uočili, ali i kako bismo pratili koliko su stare. Svake se godine označuju posebnim flomasterom u drugoj boji. Drugi je način označavanja lijepljenjem pločice s brojevima. To je usklađeno na globalnoj razini. Matice žive do pet godina i s vremenom gube svoju moć, pa ih mnogi pčelari mijenjaju nakon tri godine, kako bi uvijek imali jake zajednice - kažu Miroslav i Ines.

image

VEDRAN LESJAK

Pčelar, član Hrvatskog pčelarskog saveza i urednik časopisa Hrvatska pčela, koji je pokrenut davne 1881. godine

NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Oni zasad, srećom, ne bilježe pomore pčela. No, u Hrvatskom pčelarskom savezu, nažalost, u ovom periodu očekuju još poziva sličnog karaktera.

- Velika trovanja na lokalnim područjima događaju se kod tretiranja drugih poljoprivrednih kultura, a posebno je velik problem kod uljane repice. Iako bi ratari svoje poljoprivredne kulture trebali tretirati prije cvatnje, često ih prskaju kad veći dio repice počne cvasti, a tada pčele uzimaju nektar i cvjetni pelud. Međutim, unatoč poljoprivrednim službama i veterinarskim inspekcijama, ne postoji hodogram kojim bi se to rješavalo. Krivci najčešće ostaju nepoznati. Takvo nesavjesno ponašanje će trajati dok se nekome ne napiše poštena novčana kazna, kako bi i drugi malo razmislili - kaže Vedran Lesjak, pčelar, član Hrvatskog pčelarskog saveza i urednik časopisa Hrvatska pčela, koji je pokrenut daleke 1881. godine.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

OKVIRI U KOŠNICI

Oznake na košnicama u pčelinjaku OPG-a Antolčić su interne, vezane uz preglede, matice, broj okvira s leglima, nasađenoj matičnoj mliječi... Na prvi pogled okviri iz košnica izgledaju isto, ali ako pomnije pogledate, uočit ćete razlike. Fotografija lijevo prikazuje okvir s pčelama, matičnjakom (jedan je sasvim lijevo uz rub, a drugi na donjem dijelu okvira prema desno), radiličkim leglom (od sredine okvira prema desno) i trutovskim leglom (sasvim desno pri dnu)

Prvi golemi gubici u košnicama i nestajanje pčela diljem SAD-a, Europe i u nekim drugim državama svijeta bilježe se od 2003. godine.

- Kolaps pčelinjih zajednica traje već više od 15 godina i u pravilu ne postoji jedinstven razlog. Timovi znanstvenika na svijetu pokušavaju ga detektirati, ali očito se radi o velikom broju negativnih faktora koji utječu na pčele, počevši od globalizacije i klimatskih promjena - ističe Lesjak.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

RAZVOJ I RAST

Fotografija lijevo prikazuje okvir s ličinkama, koje se prvih par dana hrane isključivo matičnom mliječi, dok je matici matična mliječ jedini izvor hrane. Iz ličinki nakon 21 dan izlaze mlade pčele. Iako imaju razvijen žalac, u početku nemaju jaki otrov, a druge pčele u košnici im pomažu da “stanu na noge” i hrane ih nektarom

image

Izlazak mlade pčele

DARKO TOMAS/CROPIX

Opstanak pčela velika je tema kojom se bavimo zadnjih nekoliko desetljeća, no još je veliki znanstvenik Albert Einstein svojedobno izjavio: ‘’Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaju još oko četiri godine života’.’ No, treba znati da se pomor ne odnosi isključivo na pčele, već na sve insekte oprašivače, bez kojih bi se naši životi drastično promijenili.

U Hrvatskoj je oko 150 pčelarskih udruga, a broj pčelara rapidno raste. U Hrvatskom pčelarskom savezu broj članova svake godine varira, a trenutačno ih je oko 6.500, dok ih je u Evidenciji pčelara i pčelinjaka prijavljeno 9.200. No, Savez računa da ih je ukupno barem 14 tisuća, jer nisu registrirani.

U Hrvatskoj i ostalim zemljama u regiji uzgaja se jedino siva pčela (Apis mellifera carnica), koja je zaštićena

Svaki pčelar obvezan je, ističe Lesjak, upisati se u Evidenciju pčelara i pčelinjaka te u Registar domaćih životinja pri Upravi za veterinarstvo i prijaviti pčelinjak, nakon čega pašni povjerenik obilazi lokaciju ili više njih. Prema Pravilniku o držanju pčela, pčelinjak mora biti udaljen od međe, kuće i ceste, ovisno o broju košnica.

- To je napravljeno prvenstveno zbog prijenosa bolesti. Jer, pčele lete, imaju nagon za grabežom i znaju opljačkati drugi pčelinjak ako osjete da je ta zajednica slaba i ne brani svoju košnicu, a na taj način mogu prenijeti i bolesti - pojašnjava.

U Hrvatskoj i susjednim zemljama u regiji uzgaja se jedino siva pčela (Apis mellifera carnica), koja je zaštićena jer je autohtona, dok druge zemlje u Europskoj uniji imaju dozvole za uzgoj svojih regionalnih tipova pčela.

Tijelo pčele građeno je od hitina te se sastoji od glave, prsa i zatka. Ima tri para nogu, dva para tankih krila i pet očiju: dva velika i tri sitna, kojima gleda po mraku, a vidi ultraljubičasto.

- Pčele imaju dobru orijentaciju, tako da se uvijek vraćaju u svoju košnicu. Mogu letjeti i do deset kilometara, a prilikom prikupljanja nektara lete do kilometar i pol od košnica. Međutim, najekonomičniji im je let do 800 metara kako ne bi potrošile previše onoga što nose u košnicu - objašnjava Lesjak.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

MATICA

Matica se označava zbog lakšeg uočavanja i praćenja njezine starosti. Živi do pet godina, a s vremenom gubi svoju moć pa ju mnogi pčelari mijenjaju nakon tri godine kako bi zajednica ostala jaka. Postoje dvije metode označavanja, usklađene na globalnoj razini: posebnim flomasterom, svake godine u drugoj boji, ili lijepljenjem pločice s brojevima. Na fotografiji je označena žutom točkicom, uočava se na sredini fotografije, malo udesno

Na našem se području najčešće koriste dvije vrste košnica koje imaju podtipove, a nose naziv po svojim autorima. LR ili Langstrot Rutova košnica je tzv. nastavljača s najčešće deset okvira i gornjim poklopcem. Ona se može povećavati, odnosno nastavljati na način da se nastavci postavljaju jedni na druge, a okviri se izvlače s gornje strane. AŽ ili Alberti-Žnideršičeva košnica ima vrata sa stražnje strane, odakle se izvlače okviri. Ovisno o veličini, takva košnica može imati 20-ak i više okvira.

image

Presađivanje ličinki za proizvodnju matične mliječi

DARKO TOMAS/CROPIX

Sama tehnologija u pčelarstvu gotovo da se i nije previše promijenila od svojih početaka. Pomoćni alati su se malo modernizirali, a najviše se promijenila svijest te se razvilo znanje o pčelinjim proizvodima. Ipak, košnice s pokretnim okvirima pokrenule su pravu malu revoluciju. Naime, prije su se zajednice morale uništavati kako bi se došlo do meda. No, vjerojatno i danas postoje pčelari koji uzgajaju pčele u pleterima.

image

Na fotografiji je prikazana vrcalica, okrugli stroj u koji se stavljaju okviri iz košnice, a med centrifugalnom silom izlazi na stijenke bubnja, cijedi se te se ulijeva u posude

DARKO TOMAS/CROPIX
image

Sušionik peludi

DARKO TOMAS/CROPIX

Nekoliko je životnih faza pčela u košnici, uz strogo organiziranu podjelu rada. Zajednicu u najvećem broju čine pčele radilice, koje žive 40-ak dana. Mlade pčele kad se izlegnu, obavljaju poslove čišćenja i pripremaju stanice saća da matica u njih može snijeti jaja, zatim idu na orijentacijski let te se vraćaju u košnicu. Veći dio starijih pčela skuplja nektar, a manji pelud. U zajednici je i nekoliko stotina do tisuću trutova, čija je uloga reproduktivna, a ujedno i griju košnicu. Zajednica prije zimskog perioda izbacuje trutove, a pčele se okupljaju oko matice i pomicanjem krila stvaraju toplinu. U zimskom periodu u košnici je do deset tisuća pčela, koje žive do šest mjeseci. Matica prepoznaje prvi duži dan i započinje pripremu za nadolazeće proljeće. Kad je vanjska temperatura viša i ne puše vjetar, matica izlazi kako bi se sparila s desetak trutova te se vraća u košnicu, polaže jaja i više ne izlazi. U aktivnom dijelu godine, od svibnja do kolovoza, broj pčela u košnici penje se i do 50-60 tisuća.

image

Pojilica za pčele

DARKO TOMAS/CROPIX

Niz je metoda kojima se pčelari koriste kako bi ojačali zajednicu i prinos. Stavljanjem matične rešetke u donji nastavak LR košnica ograničava se kretanje matice, a gornji su nastavci za pčelara, s leglima iz kojih će se razviti pčele te prikupljati nektar i cvjetni pelud. U protivnom bi matica legla unedogled, zauzimajući prostor za med i ostale pčelinje proizvode, a tada bi krenuo i reproduktivni ciklus zajednice rojenjem, što je prirodni način razmnožavanja. Ako dođe do rojenja, za pčelara je to izgubljena sezona jer ta zajednica neće donijeti pčelinje proizvode.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

Košnice mogu biti na istoj lokaciji tijekom cijele sezone, samostalno, u kontejnerima, paviljonima... A mogu biti i pokretne, primjerice u kamionima, kako bi se u noćnim satima, kad pčele miruju, lakše transportirale na drugu lokaciju, ovisno o cvatnji određenih vrsta biljaka. Tako i vrsta meda koju pčele proizvode ovisi o dobu godine i paši. Prvi med u godini je cvjetni, koji pčelari prikupljaju iz košnica prije cvatnje bagrema, kako bi pripremili zajednicu na novi unos golemih količina nektara te dobili najtraženiji, bagremov med. Naime, budući da je pčela racionalna, prikuplja nektar tamo gdje ju privuče miris, a bagrem cvate otprilike deset dana tijekom svibnja. Ako su u tih deset dana loši vremenski uvjeti, poput niskih temperatura, mraza, kiše ili jakog vjetra, kad ni pčele nisu aktivne, cvijeće se smrzne ili se nektar i cvjetni pelud isperu, a samim time nema ni bagremova meda. Upravo se to dogodilo većini pčelara proteklih godinu, dvije. U slučaju loših vremenskih uvjeta, neki ne vade med u nekoliko navrata, nego ostave da se u košnici tijekom cijele sezone proizvede miješani cvjetni med.

image

U pčelinjaku se treba zaobilaziti “pista” kako pčelama ne biste upali u koridor

DARKO TOMAS/CROPIX

- Vrlo je bitno da pčelari ne uzimaju sav med iz košnica kako bi pčelama ostavili dovoljno hrane, ne samo tijekom zimskog perioda, nego i u slučaju loših vremenskih uvjeta jer može doći do uginuća. Stoga ih se često prihranjuje šećernim pogačama i sirupom - ističe Vedran Lesjak.

Neki su se pčelari orijentirali i na druge pčelinje proizvode kako ne bi ovisili isključivo o medu. Poput supružnika Antolčić.

- Krenuli smo u smjeru diverzifikacije pčelinjih proizvoda, da ne ovisimo samo o medu, nego proizvodimo cijelu paletu pčelinjih proizvoda. Dakle, ako jedan proizvod podbaci, drugi nas izvlači. Lani je med pobacio, pa smo pojačali proizvodnju matične mliječi. Prodaja matica je najintenzivnija u svibnju i lipnju, kad potražnja za medom nije velika, tako da te mjesece na taj način pokrijemo - kažu.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

NACIONALNA STAKLENKA

Hrvatski pčelarski savez pokrenuo je program u koji se uključila i Ministarstvo poljoprivrede, s ciljem stvaranja prepoznatljive ambalaže, kako bi potrošači bili sigurni da se u njoj nalazi med koji je proizveden u hrvatskim pčelinjacima. Riječ je o staklenci inovativnog dizajna koja je prepoznatljiva po svome obliku i nosi ugravirani logotip Hrvatskog pčelarskog saveza. Dizajn staklenke potpisuje dizajnerica Klara Marelić, a mogu ju koristiti oni pčelari koji zadovoljavaju određene, pravilnikom propisane kriterije.

Na njihovu se pčelinjaku osjećamo poput turista. Naime, osim matice u košnici, na jednom izvađenom okviru pokazuju nam leglo pčela radilica i trutova, zatim saće sa svježim nektarom, još nepokrivene...

- Nektar je pun vlage pa ga pčele ne poklapaju odmah voštanim poklopčićima jer bi se inače ukiselio. One ‘cuclaju’ med te ga prebacuju i tako ventiliraju vlagu dok ne ishlape vodu na 18 posto, kad se med više ne može pokvariti, i zatim ga poklope. Tako može stajati desetljećima, ali s vremenom gubi svoju vrijednost i postaje samo sladilo - pojašnjavaju.

Nedaleko od pčelinjaka nalazi se i pojilica s nekoliko okrenutih boca vode postavljenih na tanjur, gdje pčele uzimaju vodu bez ulaska zadnjim dijelom u nju, kako bi se zadržala čistoća. Postavili su i visoke mreže kako bi pčele, imajući na umu susjede, letjele iznad visine ljudi.

image

Pelud predstavlja pčelama glavni izvor hrane

DARKO TOMAS/CROPIX

I LR i AŽ košnice imaju jedan mali dio pčelinjaka namijenjen za njihovu djecu, koja uz njih uče o pčelama, dok u AŽ nukleusima uzgajaju matice.

- Kad se pčele roje, naprave čak 30-40 matičnjaka, a u roju pčela može biti i po nekoliko matica. Ponekad se dogodi da iz jedne zajednice izađu tri ili četiri roja. To je prirodni način razmnožavanja. U takvim slučajevima zadnja matica koja ostane u zajednici uništava ostale matičnjake iz kojih se matice još nisu izlegle. No, mi radimo kontroliranu proizvodnju i selekciju, biramo matice po mirnoći, higijenskom ponašanju, prinosu meda i otpornosti na bolesti - kažu.

U Hrvatskoj je 50-ak uzgajivača matica, koji su pod redovnom kontrolom. Miroslav i Ines nam govore kako se uz prijavu Udruzi uzgajivača matica, koja podrazumijeva i testni program, moraju podnositi i izvješća Ministastvu poljoprivrede. Svake godine određeni broj matica šalje se na analize i kontrole. Isto tako i teglice meda.

image

Perga je fermentirana pelud, zove se i bee bread ili pčelinji kruh

DARKO TOMAS/CROPIX

Uvode nas u radni prostor, gdje nasađuju ličinke i prikupljaju matičnu mliječ. Na jednom okviru pokazuju nam legla s ličinkama starim šest dana i pojašnjavaju kako se iz njih razvija pčela za 21 dan, čemu smo upravo svjedočili. Mlade pčele, iako imaju razvijen žalac, u početku nemaju jaki otrov, a druge pčele u košnici im pomažu da “stanu na noge” i hrane ih nektarom.

Matična je mliječ, kažu, slatkasto-kiselkastog okusa, koji je nekome fin, a nekome bljutav. No, to je svakako “najjači” i najskuplji pčelinji proizvod koji se može konzumirati. Po nutritivnoj i zdravstvenoj vrijednosti čak bi se mogao usporediti s kolostrumom. Tako se u prvim danima njegova korištenja, prema iskustvima, javlja osjećaj poletnosti. Uostalom, njegovu vrijednost potvrđuje i veličina matica koje se njome hrane.

image

Dimilicom se pčele smiruje kako se ne bi zaletavale ili napadale ljude prilikom njihova boravka u pčelinjaku

DARKO TOMAS/CROPIX
image
DARKO TOMAS/CROPIX

U gornjem kutu drugog okvira pokazuju nam med, a niže pergu. Još onako svježe, pristali smo probati ih.

- Perga je fermentirana pelud, zove se i bee bread ili pčelinji kruh. Ima slatkasto-gorak, pomalo slamnati okus, ovisno od koje je biljke. Bogata je vitaminima i mineralima te je energetski hranjiva za ljude. Što se tiče peludi, najveći dio ostavljamo u košnicama, a uzimamo manji, preostali dio te ju sušimo u sušioniku. Pčele zrnca peludi skupljaju nogicama, a to im predstavlja glavni izvor hrane koji im omogućava razvoj, rast, stvaranje novog legla... Med koriste kako bi imale energiju za letenje - pojašnjavaju, dodajući kako se konzumiranje peludnih zrnca preporučuje sportašima i alergičarima. Unošenjem otopljenih zrnaca peludi u tekućini tijekom zime organizam se navikava na nadolazeću sezonu peludi te ju bolje podnosi.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

Pčelinja je krema, u što smo se i sami uvjerili, odlična kod kožnih problema poput opeklina ili posjekotina, a izvrsnom se pokazala i kod atopijskog dermatitisa.

Ispada da je med jedan od “najlošijih” pčelinjih proizvoda, a dobro smo upoznati s njegovim blagodatima: pomaže kod alergija, manjka energije, spavanja, kašlja, ali i povećava libido te jača imunitet.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

Nakon paše pčelari vade okvire s medom iz košnica, koje idu u zasebne radne prostorije u kojima se vrca med. Vrcalica je okrugli stroj u koji se stavljaju okviri, a med centrifugalnom silom izlazi na stijenke bubnja, cijedi se te se ulijeva u posude.

Na imanju je i apikućica u kojoj se kroz maske udiše aerosol iz pčelinjih košnica, odnosno provodi se apiinhalacija, čime se jača imunološki sustav te pomaže kod mnogih bolesti respiratornih organa, protiv migrena i drugih zdravstvenih tegoba.

Razgovaramo i o poticajima. Hrvatski pčelarski savez, kaže nam Lesjak, savjetodavno sudjeluje u kreiranju potpora, prikupljajući ideje od pčelara, koje upućuje nadležnom ministarstvu. Pčelari koji su Evidenciji ostvaruju državne poticaje, poticaje iz lokalnih uprava i samouprava te sredstva iz mjera ruralnog razvoja. Među njima su sredstva za teretna vozila, plavi dizel, alat... No, pčelari kažu da to nije dovoljno.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

- Prilikom kupnje košnice poticaji su 80 posto, po matici je maksimalni povrat 60 kuna, ali gotovo nikad nije puni iznos, češće je 40 kuna. Grad Velika Gorica daje 30-40 kuna poticaja po zajednici, ali su ti poticaji ograničeni na 70 zajednica. Međutim, pčelari imaju velika ulaganja u izgradnju radnih prostora, ali tu nema konkretnih potpora. Bilo bi bolje kad bi se subvencionirale kamate kredita za radni prostor jer se trenutačne poticaje lako može zlorabiti. Nekoliko je segmenata u pčelarstvu: proizvodnja, prerada i skladištenje te prodaja. Proizvodnja se lako pokriva, za prodaju se snalazimo, ali svima nedostaje ovaj središnji segment proizvodno-radnog prostora jer on zahtijeva golema ulaganja, a mnogi nemaju prinose u početku. Mi imamo tu sreću jer imamo imanje koje koristimo samo za pčelarstvo - zaključuju Miroslav i Ines Antolčić.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

LAŽNI ILI PRAVI MED?

Nedavno je vijest o lažnom medu na zagrebačkoj tržnici, što je potvrđeno analizom, punila medijske stupce. I to s razlogom. Sve je više lažnog meda na tržištu, ali i “narodnih” trikova kako ih prepoznati, poput toga idu li mravi na med, hoće li se žlica meda otopiti u vodi, hoće li se kapljica meda razliti na ubrusu, hoće li se kugla zraka u staklenci pomaknuti...

- To su sve netočne tvrdnje, nikako ne možete raspoznati lažni med od pravog. Jedino ako pojedinac ne odnese med na analizu. Prilikom kupnje moraju se čitati etikete i deklaracije. Ako piše da je pripravak na bazi meda, možete zaključiti da se radi o mješavini meda, ali ni tada ne možete znati je li 99 posto pravog meda pa jedan posto dodatak tinkture od kadulje, što se također ne smije raditi, ili je riječ o pripravku u kojem je samo jedan posto pravog meda - kaže Vedran Lesjak.

Jutarnji list prenio je informaciju da je Državni inspektorat lani pri kontrolama u laboratorije poslao 30 uzoraka meda. Rezultati su pokazali da je 10 uzoraka bilo nesukladno te su povučeni s tržišta. Zaprimljene su tek dvije prijave za med.

Svaki pčelar, nastavlja Lesjak, obvezan je uzorak meda poslati na analizu, ali to je u pravilu analiza samo jedne teglice. S druge strane, kazne za plasiranje lažnog meda su minimalne, pogotovo ako je riječ o velikim proizvođačima koji kupuju med od dobavljača. Ističe nam i jednu nelogičnost kad su u pitanju kazne - pčelar koji na tržište plasira pravi, recimo cvjetni med, ali pogriješi prilikom deklaracije, na kojoj napiše da je bagremov, platit će istu kaznu kao onaj koji plasira lažni med.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

BOLESTI PČELINJIH ZAJEDNICA

Najzastupljenija bolest u pčelinjim zajednicama je varroa. Riječ je o nametniku veličine makova zrna koji siše hemolimfu pčele te na taj način otvara infektivni put za ulazak bakterija i virusa. U Hrvatskoj se pojavila 1977. godine. Zakonska je obveza u periodu kad pčele ne skupljaju nektar i cvjetni peludtretirati pčelinje zajednice veterinarsko-medicinskim preparatima (VMP), za čiju se kupnju dobiva uputnica veterinara. Osim VMP-a, pčelari koriste oksalnu, mravlju i mliječnu kiselinu kako bi se borili s ovim parazitom, no praksa je pokazala kako je on sveprisutan, ali se može držati pod kontrolom.

Najopasnija je bolest američka gnjiloća pčelinjeg legla, koja se potvrđuje kliničkim laboratorijskim pregledom uzetog uzorka iz sumnjivih košnica. Ako se potvrdi, dolazi do spaljivanja zajednice, područje žarišta je pod karantenom te se pregledavaju svi pčelinjaci u krugu od tri kilometra. Nekad se američka gnjiloća liječila antibioticima koji su u međuvremenu zabranjeni, a ako se potvrdi, država daje naknadu za uništene košnice.

Postoje još neke bolesti kao što su vapnenasto leglo i nozemoza, ali nisu toliko opasne. Naši sugovornici ističu da svaki pčelar treba biti osposobljen prepoznati bolest kako bi na vrijeme reagirao, jer ako je riječ o neiskusnom pčelaru početniku, može se proširiti. Stoga su najvažnije upravo edukacije, iskustvo, znanje...

image
DARKO TOMAS/CROPIX

POSTOJI INTERES, ALI...

”Pčelarom se ne može postati preko noći”

Hrvatski pčelarski savez uoči proljeća prima nekoliko poziva zainteresiranih koji bi htjeli postati pčelari. No, Vedran Lesjak ističe da se pčelarom ne može postati preko noći. Prije svega, najvažnije je pitanje je li osoba alergična na ubod pčele kako uzgojem ne bi riskirao vlastiti život. Zatim je bitno raspitati se o pčelarstvu općenito, posjetiti kojeg pčelara, a po mogućnosti pronaći mentora i s njim provesti barem jednu sezonu.

- Loše prolaze oni koji o tome ne znaju ništa, a pčelarenjem misle riješiti svoje egzistencijalno pitanje. Planiraju uložiti golem iznos novca, a svaka sezona je neizvjesna. Pčelari mogu sve pripremiti, a onda dođe period kiše i nemaju ništa. To zovemo ‘tvornica pod vedrim nebom’ - kaže.

Za držanje pčela nije potrebno osnivati OPG, a ni Pčelarska škola nije obavezna, o čemu Hrvatski pčelarski savez raspravlja već nekoliko godina. Ipak, svakako je preporučljivo završiti ju. Škola traje 60-ak sati, a plaća se oko tri, četiri tisuće kuna. Neke udruge organiziraju besplatne tečajeve, a kroz zimski period održavaju se i pčelarski sajmovi u sklopu kojih je uvijek organiziran i edukativni dio s predavanjima iskusnih pčelara i znanstvenika s Veterinarskog, Agronomskog i Poljoprivrednog fakulteta, a dolaze i strani stručnjaci.

image
DARKO TOMAS/CROPIX

CIJENE

Na tržištu se pčele mogu i kupiti. Nude se, primjerice, goli rojevi s grana (kad stara matica nakon rojenja napušta košnicu, a mlada ostaje u njoj), zatim umjetni, tzv. paketni rojevi (kad se pčele iz okvira u košnici “tresu” u paket koji se transportira)... Cijene se kreću po kilaži ili prema dogovoru. Cijene se za gole i paketne rojeve kreću od 250 do 400 kuna, a za cijelu košnicu s pčelama od 800 do 1500 kuna. Na potrebnu opremu, pak, otpada minimalno 1500 kuna po svakoj pčelinjoj zajednici, kaže Vedran Lesjak.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2024 18:53