Neki filmovi jednostavno imaju jelo koje ih savršeno prati. Uz mišićave tipove ide krvavi steak, uz mafijašku priču špageti s ćuftama, a uz crtić dajte djeci omlet
DOBRI MOMCI
Špageti s ćuftama
Ovo nije film o mafijašima. Mislim, je, ali koga briga. Cijeli film je zapravo o važnosti hrane. Dobri dečki hranu stavljaju ispred svega, ispred svojih ljubavnica i posla i ništa ih ne može spriječiti da kuhaju. Ray Liotta pred kraj filma (pretpostavljam da ste ga gledali, pa vam neću ništa pokvariti) juri po cijelom gradu, pokušava preseliti ljubavnicu, prodati neke ukradene pištolje, pošmrkati više kokaina nego što je preporučljivo, cijelo vrijeme paranoično misli da ga prati helikopter, ali i dalje uspijeva pronaći vremena da navrati do kuće i promiješa sos za špagete po maminom receptu. Kada mafijaši završe u zatvoru, tamo ne žive kao obične bitange nego imaju fino uređene ćelije i, njima najvažnije, kuhinju. Jedan miješa umak, drugi sprema meso, treći kuha tjesteninu, a četvrti, s pažnjom koju može imati samo Sicilijanac, žiletom supertanko reže češnjak. Uz film o talijanskim mafijašima ide talijanska hrana, a nema ništa talijanskije od špageta s ćuftama koje se pripremaju s ljubavlju i pažnjom.
BILO JEDNOM U MEKSIKU
Puerco Pibil
Redatelj trilogije o izgubljenom mariachiju koji luta modernim divljim zapadom i upada u probleme, Robert Rodriguez, opsjednut je školama. Vjerojatno zato što i sam nikad nije upao u filmsku školu. Pa onda na svoje DVD-e, kao specijalne dodatke, stavlja kratke desetminutne škole, uglavnom o filmu. No na DVD-u “Bilo jednom u Meksiku” stavio je desetminutnu kuharsku školu, inspiriranu filmom. Lik kojeg glumi Johhny Depp je agent CIA-je, specijaliziran za Meksiko, kojem je omiljeni hobi pronalazak najboljeg puerco pibila, jednostavnog jela od marinirane svinjetine kuhane u bananinom lišću, serviranog na riži. Kada nađe kuhara za kojeg misli da je postigao savršenstvo, odšeta u kuhinju i upuca ga u lice. Boga pitaj zašto. Ali, u svakom slučaju, nabavite DVD (ili pronađite školicu na Youtubeu), nabavite sastojke (a s dva bi mogli imati problema – bananinim lišćem i annatto sjemenkama, ali ih vjerojatno ima u specijaliziranim dućanima), provedite dan kuhajući i poslužite prijateljima taman kada krenete gledati film. Vrlo vjerojatno vas neće upucati u lice. Ali, opet, tko zna.
PLAĆENICI
Steak i pommes
Buuuum. Tras. Udarac tu, udarac tamo. Nož sijevne u mraku i negativac je na podu. Dedice koje gledate kako rasturaju nisu doživjeli godine koje su doživjeli bez najvažnije stvari na svijetu – mesa. Stallone i Ludgren su svoje mišiće dugo uzgajali, uglavnom golemim steakovima, sprženima izvana, krvavima iznutra, točno onakvima kakvi trebaju biti. Za gledanje prvog nastavka ili pripremu za odlazak u kino da pogledate drugi, spremite i sebi jedan takav. Možda dedeki od 70 godina imaju manje škembe od vas, ali na tih sat i pol zaboravit ćete da je tako, barem dok jedete goleme količine mesa. Ali, ako se u vama probudi zvijer žedna krvi, ne udarajte suukućane.
Sve probleme riješite mirnim putem, tako da ispečete još jedan komad mesa koji će vam teže pasti i umiriti vas. A i dovoljno je što se ovi mlate na ekranu cijelo vrijeme. Uživajte.
OLDBOY
Sashimi
Ovo je nezgodno. Šanse su da vam je promaklo ovo južnokorejsko remek-djelo. I sada je pravo vrijeme da ga pogledate. Ako ga, s druge strane, jeste gledali, onda znate zašto se ovaj film savršeno sljubljuje sa sirovom ribom. Barem ako ste mazohist. Ajmo ovako, a da ništa ne pokvarim. Pred glavnim likom se u jednom trenutku pojavi zdjela hrane u kojoj je glavna atrakcija hobotnica. Živa hobotnica. Živa hobotnica koju glavni lik, iz sada nevažnih razloga, mora pojesti. Živu. Dok mu se bacaka po ustima. Pa se desi nešto suludo. Pa onda nešto još suludije. Na kraju ćete ostati u potpunom šoku. Ali, ako pritom pokušate jesti sushi, dojam će vam biti još intenzivniji. Tempirajte tako da u trenutku kada Oldboy pokušava ugurati ljigavu hobotnicu u usta, vi stavljate komad sirove ribe u svoja. Čisti adrenalin. Čista katarza koja će vas pratiti cijeli život i trenutak koji vjerojatno nikada nećete zaboraviti.
PRIČA O IGRAČKAMA 3
Omlet
Kada vam se klinac popne na vrh glave, urlajući istovremeno da umire od gladi i da mu je dosadno, a vama nije jasno kako je to moguće s obzirom na to da je 7 ujutro i tko normalan može reći i da umire od gladi i da mu je dosadno tako rano ujutro, postoji jedno jednostavno rješenje – jaja i crtići. Posjednite malog pred televiziju, upalite mu najnoviji Toy story, i primite se kuhinje. Za dobar omlet ne treba ni puno pripreme ni puno vremena – nekoliko minuta, par paradajza, malo sira i spremni ste. Problem nastaje kad se i vi zavalite na kauč i krenete gledati. Ode vam dan iz dva razloga. Prvi, nećete se moći odvojiti od televizora. A ako i uspijete, šanse su da ćete htjeti ubaciti još koji Pixarov crtić u DVD, javiti šefu da ste bolesni, malog ispričati iz škole, zamotati se u dekicu i ostati tako cijeli dan. Drugi razlog je još gori. Ako slučajno uspijete pogledati samo Toy story 3, nema teoretske šanse da ćete se nasmiješiti do kraja dana. Vjerojatno ćete se sjetiti svako toliko kraja filma i zaplakati. Ali hej, dok cmizdrite nad tanjurom omleta, barem nemate što razvodniti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....