Već smo više puta spomenuli kako se svi oni koji u Puli traže mjesta na kojima mogu pojesti zanimljivu, ali i tehnički ozbiljno pripremljenu hranu uglavnom nađu u problemima. Jedno od takvih mjesta za koje smo preporuku dobili prije par godina je i pomalo neobični restoran Backyard, smješten izvan gužve i buke turističke vreve centra grada, a opet doslovce iza same Arene, pedesetak metara od amfiteatra.
Dakle, riječ je o izvrsnoj, iako pomalo skrovitoj lokaciji u starom gradu i sigurni smo da za ovaj restoran ne znaju ni mnogi Puležani. Neobičnost ovog restorana je u tome da se nalazi u obiteljskom dvorištu između starih kuća, po ugledu na slična mjesta po Mediteranu gdje su u vežama ili dvorištima skriveni simpatični bistroi ili restorančići na koje vam najčešće treba ukazati netko od lokalaca ili na njih nabasate potpuno slučajno. Uglavnom, do Backyarda je najbolje prošetati da ne biste riskirali probleme s parkingom, a kad stignete, dočeka vas prilično neugledno pročelje iz kojeg ulazite u simpatično dvorište u kojem je smješteno pet-šest stolova, s još toliko stolova u zatvorenom prostoru. Stol je moguće dobiti i pokraj živopisne šterne, bunara.
Sam restoran funkcionira na principu jutarnje ponude doručaka (što im je zapravo činilo i jedinu ponudu prije nekoliko godina) s jelima na bazi jaja i sireva s toplim i hladnim napitcima (15 € je cijena trodijelnog doručka) te poslijepodnevne i večernje "restoranske" ponude.
Iako je to preporučljivo, nismo ovaj put rezervirali stol za večeru, ali nije bilo problema. Konobar je bio vrlo ljubazan i susretljiv, sve smo brzo dogovorili.
Meni je à la carte i vrlo je kratak, sastoji se od ukupno pet jela, od čega su uvjetno tri predjela i dva glavna jela, s tim da jedno od tih glavnih jela varira o dnevnoj nabavi ribe (Grilled fish of the day...). I tu su još dva deserta. I ne, nije riječ o dnevnoj karti već o stalnom, sezonskom meniju. Ovako kratak meni ima svojih prednosti i mana – prednost bi trebala biti garancija svježine sastojaka, a mana na koncu ipak malo skučen izbor, posebice ako vam se svidi i ovdje zaželite jesti češće. Grozimo se restorana čiji su meniji debele knjižurine i koji tvrde da dnevno garantiraju desetke i desetke jela od "svježih" sastojaka, no u Backyardu su možda previše otišli u drugu krajnjost.
Za antipasto smo uzeli tuna ceviche (18 €), mariniranu tunu na rižinom čipsu, i dobili smo šest malih porcija chevichea posluženih na zdjelicama od rižinog čipsa, prilično lijepo i praktično aranžiran tanjur koji je idealan za dijeljenje s više osoba. Tuna je bila ugodno aromatična, nježno marinirana octom od smrikve (kleka, brinje), a hrskava podloga od riže uz to je išla izvrsno. Doduše, zapričali smo se u jednom trenutku na telefon i čips je ubrzo postao mekan, ali to je samo bio podsjetnik da ovaj tanjur treba srediti što prije, jer to i zaslužuje. Uz to je pristojno išao momjanski pjenušac od Prelca Blanc&Noir.
Kao predjelo nam je poslužen dobar rižoto od sipa (25 €), sam rižoto je bio tehnički idealno pripremljen s al dente rižom i mesom sipe koje nije bilo ni pretvrdo ni premekano, a sve je zajedno imalo vrlo poželjan slatkasto-slan okus. Rižoto ne rade sa sipinim crnilom, kao što je uobičajeno, već je crnilom infuziran rižin čips. Čips, međutim, nije bio hrskav, kao što je bilo planirano, već je bio potpuno mekan, previše nauljen i daleko od onog što je kuhinja zamislila. Uz rižoto konobar nam je predložio novi Pilatov Chardonnay sur Lie iz 2018. i to je bila dobra kombinacija.
I konačno, za glavni tanjur uzeli smo tuna steak s pinjolima na pireu od mrkve (32 €) koji je bio izrezan na tagliatu i u kojem smo zapravo dobili tri dijela mesa, potrbušinu te gornji i donji dio leđa. Tanjur je vizualno bio vrlo dojmljiv, a i samo meso bilo je na prvi pogled izvrsno pečeno. Tehnički je očito sve bilo dobro odrađeno, no u ustima nam jelo nije u potpunosti zadržalo taj izvrstan dojam, nedostajalo je svježine, a sama tuna je ipak bila manje ukusna nego što smo očekivali. Dojam je popravio Veraldin Rose Xtrian, intenzivne arome i prilično jakog tijela koji je pristojno išao uz tunu.
Vinska karta je lokalno orijentirana, relativno je solidna, ne preopsežna, ali s nekoliko zanimljivih etiketa (npr. sad već rijetka Pilatova Malvazija sur Lie 2015.). No, u Puli je očito teško naći restoran s realnim cijenama vina, pa su i ovdje velikim dijelom pomalo napuhane čak u odnosu na neke prestižne istarske restorane.
Za kraj upitnik: već spomenuti super kratak meni i prošlog je ljeta bio (ako se ne varamo) potpuno identičan? Jer osim spomenutog, tu je bila i ostala još grillana hobotnica na salati od bulgura, i to je to. Od restorana koji se očigledno trudi odstupati od mainstreama i kojem kreativnost u kuhinji nije strana očekivalo bi se da su u stalnoj potrazi za novim receptom, novim jelom kojeg će predstaviti svojim gostima. Teško je to shvatljivo i pomalo smo ostali razočarani.
No, neovisno o tome, u Backyardu se kuha vrlo solidno, očito se brine o kvaliteti i porijeklu namirnica i ako vam hrana znači nešto više u životu, ovdje možete pronaći ugodan kutak za prijateljska (ili intimnija) druženja. To je mjesto koje ćemo rado preporučiti.