Službeni put u Istru sredinom ljeta iskoristili smo za recenziju još jednog od poznatijih porečkih restorana. U Sv. Nikoli su, naime, kroz godine jele mnoge poznate domaće i strane osobe, sportaši i političari, kao što su glumac i bivši američki guverner Arnold Schwarzenegger, nekadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery ili, primjerice, britanski princ Albert. O svemu tome svjedoči jedan unutarnji zid restorana prekriven fotografijama vlasnika s njegovim slavnim gostima. Pored toga, ovaj restoran već nekoliko godina dobiva i The Michelin Plate preporuku.
Inače, Sv. Nikola je restoran koji se nalazi na porečkoj šetnici, nedaleko od Eufrazijeve bazilike, tik uz cestu s pogledom na otočić Sveti Nikola. Međutim, veliki mu je nedostatak što nema prirodni hlad, pa će vam ručak na ljetnom suncu, bez obzira na hranu, brzo prisjesti. U vrijeme kad smo mi rezervirali stol na njihovoj su terasi bila popunjena još samo dva stola od njih ukupno 26. Zašto? Jednostavno je nepodnošljivo vruće. Doslovno sjediš na asfaltu koji kipi na ljetnom suncu, a s tebe se slijevaju grašci znoja. Nažalost, ni tenda u koju je vrlo vjerojatno uloženo dosta novca, nije rješenje. Dapače, proklinješ je jer je nisko postavljena i dodatno te guši... Poželiš li sjesti u zatvoreni dio restorana, ni to nije sreća jer su vrata širom otvorena, a klimatizacija ne radi.
Nakon promjene dva stola u potrazi za pozicijom na kojoj ćemo barem malo doći do svježeg zraka i ljetnog povjetarca (to je baš bila utopija), napokon u ruke uzimamo i meni. Naručujemo carpaccio "Mare Nostrum" (18,90 €), riblju panna cottu (13,20 €) i rižoto od jadranskih lignji (15,80 €).
Kao pozdrav iz kuhinje, prvo nam na stol uz naručenu Benvenutijevu malvaziju stiže svježi sir s crnim tartufom, mariniranom tikvicom i kremom od cikle. Korektni je to zalogaj koji nije izazvao oduševljenje, ali smo ga slasno pojeli uvažavajući trud koji su ovdje, za razliku od nekih poznatijih restorana u unutrašnjosti, pokazali kad je u pitanju amuse bouche.
Carpaccio od hobotnice, dimljene sabljarke i škampa bio je lijepo rashlađen i dobro začinjen, a uz njega nam je servirana košarica friško pečenih domaćih peciva, koja su bila hrskava izvana, a meka iznutra i dobro su nam došla da pomažemo tanjur i točamo ga u ukusno i moćno maslinovo ulje koje je bilo na stolu (ali, nažalost, nije bilo deklarirano). Kada bismo morali birati što nam je na ovom tanjuru bilo bolje, vjerujte, teško bismo se odlučili, pa je carpaccio "Mare Nostrum" definitivno jelo koje bismo ovdje svakome preporučili. Riblja panna cotta stigla nam je servirana s čipsom od grana padana s marmeladom od drijena te ikrom morskog zeca i baš je bio užitak pojesti je na tom ljetnom suncu. Međutim, brzo smo je jeli jer se doslovce topila kao da je riječ o mousseu, a ne panna cotti. To, naravno, možemo pripisati vremenu, a ne lošoj pripremi te je bolje naručiti je za večeru ili s dolaskom hladnijih dana.
Rižoto od jadranskih lignji bila je poštena porcija koja bi komotno mogla biti servirana kao glavno jelo. No, "velike oči" brzo su se smanjile. Riža je bila mrvu prekuhana, pa su se lignje u njoj izgubile. Iako lijepo svilen i kremozan, rižotu je nedostajalo začina i sira, koji nam nije bio serviran uz ovo jelo.
Za glavno jelo, što su nam preporučili već pri dolasku u restoran, odlučili smo se za svježeg romba pečenog u pećnici s krumpirom, maslinama, kaparima i rajčicom (65,90 €/kg). Donijele su nam ga ljubazne konobarice u limu za pečenje, a potom su ga poslužile u porcijama na tanjurima s prilogom. Propisno su mu uklonile kožu i sve i jednu kost, zbog čega su zaslužile i javnu pohvalu. Romb je bio savršeno pečen. Meso se, naime, nije presušilo, a prilog je bio zbog kiselih nota kapara i maslina, te slatkih nota rajčice i krumpira, divno izbalansiran te je samo još dodatno uljepšao okuse ovog ulova iz mora.
Za desert, očekivano, više nismo imali previše mjesta. Naručili smo stoga porciju miješanog deserta po izboru šefa kuhinje po nazivu Sv. Nikola. Bio je to semifreddo od Baileysa s preljevom od karamele, mousse od čokolade s kremom od šumskog voća te sladoled od kokosa s preljevom od tamne čokolade. I bio bi sjajan - taman dovoljno i sladak i kiseo, bogat okusima i teksturama, ali dojam je kvario, po nama, kupovni preljev od karamele i tamne čokolade. Bili su previše konfekcijski za ovaj ukusan desert i čašu posebnog Benvenutijevog desertnog vina San Salvatore (8,70 € za čašu).
Ovaj ručak koštao nas je 171,78 eura, ali moramo priznati kako je bio obilan i ukusan, a kad se uzme u obzir da smo jeli pošteni komad ribe, koji je ujedno i najskuplja stavka na računu (79,80 € za 1,2 kg ribe), možemo reći i kako opravdava vrijednost za novac. Međutim, bila je ovo i dobra škola da se podsjetimo kako ručak na ovakvoj lokaciji nije uvijek dobra opcija, ali i prilika da ukažemo vlasnicima restorana uz ceste i šetnice da više računa povedu o zelenilu i rashlađivanju terasa i restorana u ljetnim mjesecima. Naime, ne možete očekivati da ćete biti puni ako se gosti kod vas ne osjećaju ugodno. Probajte se barem jednom staviti u poziciju gosta, sjednite na svoju terasu po tom suncu ili restoran bez uključene klime pa sami procijenite.