U Konobi Morgan, na Bracaniji kod Brtonigle, prvi put smo bili još davno, prije više od 10 ili 12 godina, dok još nije bilo terase popločane kamenom i nadsvođene pergolom. Golemo stablo u dvorištu, danas impresivni drveni spomenik bivšim vremenima, još je bilo živo. Na mjestu oronule kamene kuće u susjedstvu sad je njihova vila s nekoliko soba i bazenom, koja je za goste otvorena lani. Sad se sve to skupa naziva zajedničkim imenom Restaurant & Villa Morgan.
U Konobu Morgan išlo se na izvrsna jela od divljači koju je lovio Joško Morgan, a kuhinju je vodila njegova žena Darinka. Morgani su poznata lovačka obitelj. Nećemo zaboraviti kako je gospodin Morgan, inače vrhunski strijelac, svojedobno prvak u bivšoj državi, usred našeg razgovora pod vedrim nebom iza konobe zastao i, kimnuvši glavom prema obzoru, stisnutih očiju mirno rekao: - Pogledaj ga, sad je izašao. - Bio je već na pragu treće dobi, no vid mu je, kao i lovački instinkt, bio savršen. Mi smo, naime, iako zdravih očiju, tek nakon nekoliko desetaka sekundi jedva nekako uspjeli locirati krupnog srndaća kako pase na proplanku u daljini.
Posao su poslije preuzela djeca, također lovci - Marko se brinuo o gostima, a Ana o kuhinji. Ona je danas voditeljica restorana i potpisuje menije, koji su dotjeranija, promišljenija verzija onoga što je već tako dobro radila njezina majka.
Morgan je potpuno orijentiran na tradiciju kontinentalne Istre, u fokusu su jela od divljači, gljiva, kvalitetne junetine i govedine, domaće tjestenine i povrće (ribu i druge plodove mora nikad nisu imali na meniju), no tanjuri su minuciozno izvedeni. Na jelovniku nema mnogo jela, svakako ih je manje nego vina na karti - počinju domaćim juhama, slijede hladna i topla predjela, a tu su i Morganovi klasici među kojima se ističe ragu od jelena i pečenje od pijetla. Sva su glavna jela mesna, uključuju, naravno, divljač, janjetinu, teletinu, zatim patku i pijetla te najbolje komade govedine u obliku steakova.
Bilo je vrlo vruće popodne i znali smo da se ne želimo prejesti, pa smo se o izboru hrane odučili posavjetovati s vrlo ljubaznim i temeljito upućenim mladim konobarom.
Ubrzo nakon čaše izvrsnog pjenušca njihovih susjeda, Veralda Blanc de Noir (refošk), koji dugo ostaje u ustima, za stol nam stiže pašteta od jetre i divljači, s čipsom od palente i kremom od naranče. Pored toga, ukiseljena mrkva s uljem od mladog luka i koromačem. Taj se vrlo lijepo izveden, skladan i ukusan couvert naplaćuje 3 €.
Poželjeli smo i gazpacho (7 €), koji nam je donio i više od samog osvježenja koje smo očekivali. Svježinu hladne, kremaste juhe od rajčice dodatno je podiglo hrskavo povrće.
Za hladno predjelo naručili smo neizbježni carpaccio od jelena (16 €) i tartar od rajčice s burratom (15 €).
Carpaccio od jelenjeg mesa bio je jednostavno fantastičan. U Morganu ga ne poslužuju sasvim svježeg nego lagano podimljenog, što ovom slasnom tamnocrvenom mesu nimalo ne umanjuje sočnost, a dim je blag i ugodno pridonosi okusu plemenite divljači.
Tartar od rajčice donio nam je još jedno veselje za stol. Složena u okruglu torticu, grubo mljevena rajčica, pomno očišćena od kožice i sjemenki, bila je mirisna i sočna. Tartar je cijelom gornjom površinom pokrivala bijela kapa osvježavajuće burrate, također vrlo ukusne (konobar nam je rekao da je iz žminjske mljekare Latus).
I gazpacho, i carpaccio i tartar od rajčice pokazali su se, i u ideji i u izvedbi, savršenim odabirom na ovaj vrlo vruć dan.
Zatim smo naručili raviole - jedne s gljivama, druge s pijetlom. Po dva krupna, domaća raviola servirana su svaki u svom šugu - kremastom svijetlom umaku od šumskih gljiva i tamnijem od pijetlova mesa koji je, bez ikakva dodatka, gustina, lijepo koagulirao na +35, koliko je otprilike bila vanjska temperatura. Tjestenina je bila najfinije domaće izrade, svilena i skuhana al dente. Uz nju smo pili svježu malvaziju Kalamita od Ghire, koja nam se svidjela.
Čekali smo još samo glavno jelo toga dana, koje su nam posebno predstavili na početku ovog ručka, uz upozorenje da je nešto skuplje (60 €). Ali, mi smo ga rado prihvatili, jer je bila prilika kušati nešto nesvakidašnje: Tris ramsteka, naime meso s istih pozicija triju različitih pasmina - boškarina, black angusa i poljske carime.
Meso je posluženo porcionirano u "štangice" položene u dijagonalu na crnom, pravokutnom kamenom tanjuru, na kojem je bila i zdjelica s peperonatom koju smo odabrali za prilog. Bilo je perfektno pečeno, medium rare, s hrskavom koricom, sočno i ružičasto iznutra. Teško je bilo odlučiti se, no čini se da je black angus ipak odnio malu pobjedu.
Bili smo siti i deserte smo preskočili. U Morgan se ipak dolazi radi vrhunskog mesa, čak i ljeti.
Konoba Morgan već je godinama jedna od najpouzdanijih adresa unutrašnje Istre. Jednostavno, kad ste na obali, a uželite se mesnih jela, ili samo tanjura izvrsne domaće tjestenine i čaše vina, ovaj restoran u Brtonigli nameće se kao logičan izbor. Hrana je jako dobra, servis precizan i prijateljski, a ambijent čak i po ovakvoj vrućini ugodan i prilično spektakularan (iako žalimo što se onaj srndać vjerojatno više neće pojaviti na onom proplanku jer sada tamo niču luksuzne vile). Orijentacija prema visokoj turističkoj usluzi nužno je ukrala malo šarma konobe (iako je čuvena skulptura zvijezde još uvijek tamo, na parkiralištu s južne strane, a i interijer je ostao domaćinski topao), no istodobno fine tanjure Ane Morgan bez kompromisa učinila luksuznijima, a da pritom nisu izgubili bit i smisao domaće kuhinje.