Gosti obožavaju Tekku. Do kraja našeg kasnog ručka ili rane večere, dakle do 20 sati ljudi su doslovno čekali red na slobodan stol što. Parovi su čekali na udobnoj sofi kraj ulaza ili pred restoranom ako nije bilo mjesta u unutrašnjem prostoru. Prošetali smo centrom Zagreba i neki od najpopularnijih zagrebačkih restorana ne mogu se ni približno mjeriti takvom popunjenosti, a kamo li situacijom da gosti čekaju na slobodan stol. Ono što zapravo najviše raduje je činjenica da je u petak navečer restoran u Radničkoj bio prepun mladih ljudi koji su odlučili kraj tjedna proslaviti večerom u Tekki. Prije nekoliko dana krenuli su s novim menijem koji je više fokusiran na povrtne kombinacije i laganije, prozračnije okuse.
Zanimljivo je da mladi ljudi uz večeru uglavnom naručuju koktele mnogo češće nego vino. Takav trend potvrdio nam se i prošlog tjedna u Barceloni u restoranu Disfrutar, koji nosi dvije Michelinove zvjezdice i slovi za El Bulli novog doba. Mladi vole koktele i bezalkoholna pića pa su nam u Disfrutaru otkrili da su u vrijeme korone brže bolje radili na dealkoholizaciji određenih vinskih etiketa s jačim karakterom kako ne bi izgubili na šarmu vina lišavajući ga promila i novoj karti koktela da mogu ponuditi kvalitetna pića novoj generaciji kojoj očito nije vrh života boca vina uz večeru.
U Tekki su naravno zadržali dobro poznate klasike, more kombinacija nigirija, hosomakija i uramakija kojima je zajednički nazivnik i imperativ najkvalitetnija namirnica. Još uvijek nitko ne služi bolji i precizniji napravljen sushi u Zagrebu od Tekke. Iz brojnih razgovora i impresija saznali smo kako su mlađe generacije Tekki znale prigovoriti manjak inventivnosti u kombinacijama sushija iako smo im zdušno kontrirali argumentom najkvalitetnije tune u gradu i preciznosti pripreme sushija. Tekka očito izuzetno osluškuje želje starih i novih gostiju i ne boji se uvoditi promjene. Primjerice, nova serija njihovih uramakija sadrži ili philadelphiju sir ili creme fraiche. Iako su naši favoriti čisti okusi u sushiju lišeni mliječnih kremoznih sastojaka potpuno je jasno i logično zašto su ih uveli na meni i ljudi ih obožavaju i svesrdno naručuju. Od novih uramakija nama je najbolji bio aburi salmon roll s flambiranim lososom, avokadom, gochujangom (vrsta chilli paste) i philadelphija sirom jer je imao najviše karaktera, ali bi vjerojatno uvijek i bez razmišljanja prodali dušu vragu za njihov sashimi od tune, tuna tartar s kozjim sirom ili svu silu nigirija.
Tekka ne podcjenjuje niti omalovažava mlade goste što je česta pogreška restorana pogotovo onih popularnih. Nikad neću zaboraviti slučaj koji nam se dogodio u jednom popularnom i vrlo finom restoranu na Kvarneru koji ne radi već godinama i koji nas je tog trena odbio omalovažavajućim pristupom prema mladom paru koji je stigao na večeru nekoliko stolova dalje od nas. Igrom slučaja osobno smo poznavali mladi par i znali smo da su momak i djevojka mjesecima štedjeli ne bi li se počastili lijepom večerom u dobrom restoranu i kako bi proslavili važnu prigodu. Nisu im preuzeli kapute iako svim drugima jesu, naplatili su im najskuplje vino na čaše, a flaširanu vodu točili svaki tren pa se mladi par preznojio od budućeg računa prije nego je glavno jelo stiglo na stol. U Tekki je servis izniman i šanse su ravne ništici da se to ondje dogodi, a kamo li da se bespotrebno uvaljuje flaširana voda ili nerazumljivim rječnikom objašnjavaju jela koje samo osoblje razumije. Iako je Tekka večeras bila ispunjena do posljednjeg mjesta, svaki, ali baš svaki konobar našao je pristup kako objasniti svu silu kombinacija sushija, pronaći najbolju, a opet s dozom diskrecije da se gost osjeća važno.
Glavna jela bila su jako dobra. Kušali smo teleći file u miso umaku i crumbleu od sipe (155 kuna) i biftek s duxellom od shiitake gljiva (168 kuna). Oba jela bila su ispravno tehnički pripremljena, meso je bilo meko kao pernati jastuk, a iznutra ružičasto i neodoljivo sočno. Također, dobro ćete se namučiti ne bi li pronašli biftek ovako precizno ispečen odrezak po ovoj cijeni. Saznali smo kako novi meni nije ušminkan do kraja. Novi deserti još nisu u ponudi, ali od starih stvari uvijek ćemo preporučiti creme brule s đumbirom.
Vinska karta je još uvijek u doradi pa će i taj element uskoro imati noviteta iako već sad imaju neke butelje s nepobjedivom vrijednošću za novac. Recimo od bijelih vina, još uvijek prodaju butelju Simčičevog sivog pinota za 210 kuna. Po istoj cijenu nude i Celeste španjolskog teškaša obitelji Torres što nam je otkrio izvrstan sommelier šibenskog Pelegrinija, Branimir Vukušić. Juhe bi im mogle biti bolje. Kušali smo juhu od kukuruza i bistru riblju juhu od lososa i špinata i objema je nedostajalo života i radosti. Okus je bio vrlo bazičan i beskarakteran i taj dio bi se vrlo vjerojatno mogao znatnije poboljšati.
Tekka je u formi, ljudi nagrađuju njihov konstantan rad dolascima i nismo sigurni da možemo na prste jedne ruke nabrojati još četiri restorana koji imaju takvu konstantu u popunjenosti i kvaliteti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....