Carpaccio slovi za visokokategornika zagrebačkog ugostiteljstva. Vodi ga jedan od barda domaće restoranske scene Vlado Lisak koji je prvo tridesetak godina šefovao u restoranima najpoznatijih zagrebačkih hotela, a onda više od desetljeća u Okrugljaku. Otkad je sam svoj menadžer, odlučio se za talijansku kuhinju i svoj jelovnik ispunio sve samim klasicima planetarno popularne kuhinje naših susjeda.
Prije šest godina, naslijedivši prethodnu Cantinettu koja je bila slično profilirana, dodatno ju je uredio u elegantni prostor. U sličan možete ući i u bilo kojem sjevernotalijanskom gradu, po metropolama Europe ili Amerike. Mebliran u crni elegantni namještaj sa secesijskim kazališnim i turističkim posterima po zidovima, po finom ophođenju konobara odmah vidiš da je ovo jako dobro ugođen restoran u kojem se pazi na sve detalje.
Još nešto u Carpacciu treba jako pohvaliti - ovdje nema glazbe s razglasa
Izraz dobrodošlice
Čim sjedneš, pred tebe stave košaricu s domaćim kruhom i odličnim grisinima u potvrdu svog talijanskog stila, a da ne bude zabune, i jelovnik je na talijanskom, s opisom jela na hrvatskom pod imenima. Minestrone koji sam jeo na početku jednog od objeda bio je bogat povrćem, no okusom malo bljedunav. Usred tanjura vrlo su efektno položili dvije tanko rezane fete sira. Najjednostavnija od bruschetta koju sam jeo na početku drugog objeda (alla romana), samo sa cherry rajčicama i bosiljkom na prepečenom kruhu, jedva malo natrljanim češnjakom i poškropljenim maslinovim uljem, bila je jako ukusna.
Sigurno joj je najveći adut njihov domaći kruh, bolje reći prepečeno pecivo, jako finog okusa. Jeo sam i dvije tjestenine. Domaća, koju oni rade u obliku raviola punjenu skutom i špinatom, bila je jako dobro začinjena, s finim punjenjem, no za moj ukus s malo previše vrhnja u umaku.
Bucatini, debeli, šuplji špageti alla’amatriciana, jednako tako dobro začinjeni s jako dobrim šugom od rajčica, bili su drugo moje pašta jelo.
Ne znam samo zašto su odstupili od originala toliko da su svinjsku obrazinu zamijenili komadima suhe šunke za koju u jelovniku tvrde da je prepržena panceta.
Kako se u spravljanju ove pašte u nju ukomponira i ribani kozji sir, taj bi isti trebao rabiti i konobar koji ti ga dođe dodatno naribati na tanjur. Ribao je parmezan! Ova odstupanja u inače vrlo ukusnoj i čak i preobilnoj pašti ne bi si trebali dopustiti.
Konačno sam u Zagrebu jeo milanski odrezak spravljen po zanatu i kako recept zahtijeva. Jako ukusna, očito pomno birana teletina bila je pečena s kosti, dakle od kotleta. Šteta samo da kost nije gotovo odvojena kako to Milanezi rade s ovom šniclom, nama bližom kao bečka (a onda i bez kosti). Duplo paniran u pohi koju očito rade od mrvica meljući svoj domaći kruh, sporo pržen na maslacu, bio je sočan i zamaman. Opraštam mu malo karboniziranih rubova na uštrb krajnje pečenosti uz kost.
Ristorante Carpaccio Teslina 14, Zagreb Vlasnik: Tvornica zabave d.o.o. Chef: Ivica Klasić Tel. 01/4822331 www.ristorantecarpaccio. hr e-mail.: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. Otvoreno od 11 do 24. Nedjeljom zatvoreno. |
Odabir vina
31 butelja bijelih vina (Hrvatska i Italija), 180 do 610. Na čaše istaču 7; 59 butelja crvenih vina (Hrvatska, Italija i Australija), 190 do 410. Na čaše ih istaču 10; 3 butelje rosea (Hrvatska i Italija), 170 do 300. Na čaše ih istaču 2; 10 etikete desertnih vina (Hrvatska, Italija i Portugal), 170 do 380. Na čaše ih istaču 3; 5 etiketa šampanjaca (600 do 2900) i 4 etikete prosecca (190 do 390). 1 šampanjac i 3 prosecca istaču na čaše.
Cijene
Bruschetta alla romana 38; minestrone di verdure 35; bucatini alla’amatriciana 78; ravioli con ricotra e spinaci 84; costolette di vittelo milanese 100, couvert 13
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....