ŠPANJOLSKOM U RENAULTU SCENICU

PUTOPIS: CESTE U KASTILJI SPAJAJU NESTVARNE POVIJESNE GRADOVE i prekrasni su vremeplov u doba svetaca i inkvizitora

Putovanje onom Španjolskom u koju hrvatska maturantska noga još nikad nije kročila nastavili smo u Kastilji i Leónu, po zabačenim cestama koje spajaju nestvarne povijesne gradove u kojima su živjeli nebrojeni sveci, narodni junaci, veliki inkvizitori, slavni osvajači i njihove kraljice...
 Ivan Lacković

Naše putovanje Španjolskom nakon obilaska povijesne pokrajine Kastilje - La Manche i boravka u Toledu, pa potom i milijunskom Madridu, nastavili smo u još jednoj povijesnoj pokrajini, Kastilji i Leónu, gdje je, moglo bi se slobodno reći, još u srednjem vijeku započelo stvaranje moderne Španjolske kakvu danas poznajemo. Sa sobom dosad nosimo samo najljepša iskustva, nove spoznaje i već nam se Španjolska polako zavlači pod kožu, premda je na toj središnjoj visoravni Pirenejskog poluotoka doista nesnosno vruće, s temperaturama i preko 38 stupnjeva, pa klima-uređaj u našem Renaultu Scénic 130 dCi Bose Edition, autu koji smo odabrali za ovo putovanje, stalno radi prekovremeno i suši graške znoja s naših čela svaki put kad se “s terena” ponovo vratimo u tu zgodnu francusku mješavinu jednovolumena i crossovera. No, na srećom to se još nije bitno odrazilo na potrošnju, koja nam se u ovih prvih petstotinjak kilometara lagodne panoramske, ali i gradske vožnje ulicama Madrida, zadržala na oko šest litara.

Foto: Ivan Lacković

S obzirom na to da smo dosad, gdje god krenuli, bilo obilazeći vjetrenjače na spaljenoj zemlji Kastilje - La Manche ili za boravka u Madridu, od domaćih ljudi dobivali objašnjenje da je upravo tu ona prava Španjolska, nije nas nimalo začudilo kad su nam lokalci i za Kastilju i León rekli: To vam je prava Španjolska! OK, shvatili smo, Kastiljanci su vrlo ponosni na svoj zavičaj, Kastilju s bilo kojim dodatkom, kao i na svoj glavni grad, vruć preko dana i iznimno živ preko noći, gdje nam je vrlo teško bilo vidjeti kakvu neraspoloženu personu. No, o Kastilji i Leónu u startu nismo znali mnogo, tek su se negdje u zabačenim kutovima naše svijesti skrivala imena Ávila, Segovia, Valladolid i Burgos. Jer nikad nismo bili ni u kojem mjestu te pokrajine, koja svojom veličinom zauzima gotovo petinu španjolskog teritorija, a osim što je najveća u Španjolskoj, ujedno je i najveća pokrajina cijele Europske unije! Stoga smo morali dobro planirati što ćemo sve obići u iduća tri dana prije nego se zaputimo u Baskiju, na čiji se spomen baš svim Kastiljancima diže želudac. Pa smo stoga napravili strogu selekciju mjesta koja ćemo lišiti našeg posjeta, a koja obići, no odmah treba kazati - putovanje Kastiljom i Leónom pretvorilo se u jedno fantastično iskustvo, u jednu od najljepših panoramskih vožnji ikad zabačenim lokalni cestama, a gradići i gradovi koji su pobacani između ogromnih obrađenih ravnica te visokih planinskih vrhova, neki su od najpitoresknijih koje smo ikad posjetili, tako mirni, uzvišeni, kulturni i bogati tradicijom, ispunjeni ponosom i poviješću...

Ivan Lacković

Ukratko - Kastilja i León za nas su bili pravo otkriće, prozor u samo srce Španjolske. Jer sve što bi od stereotipa o Španjolskoj putnik ovdje očekivao, toga tu nema! Kastanjete, korida, flamenco? Što je to? Pokrajina koja je nastala ujedinjenjem nekadašnjih kraljevstava Leóna i Stare Kastilje pravi je vremeplov koji vodi u doba najslavnijih španjolskih kraljeva i svetaca, otkrića Novog svijeta, koji obuhvaćaju nebrojene skrivene dvorce, zabačena prekrasna seoceta, utvrđene gradove i goleme katedrale... Svojevrsna je to skrivena Španjolsku za koju većina turista s ove strane svijeta ni ne zna da postoji. Pa tako ni mi, pa smo bili malo i ljuti na sebe jer tu tek sad dolazimo... Na vožnju po Kastilji i Leónu krenuli smo iz Madrida, u rano jutro oboružani dobrom voljom i entuzijazmom, jer u vrijeme kad smo otkrivali pravu Španjolsku tamo je sunce izlazilo već oko 5 sati, a zalazi tek oko 22. Prvo smo se prastarom Imperijalnom rutom prema sjeveru odvezli kakvih pedesetak kilometara do mjestašca San Lorenzo de El Escorial. Usput smo obišli i znamenitu Dolinu palih (Valle de los Caídos), s golemim križem i katoličkom bazilikom, koje je tamo u čast žrtvama španjolskog građanskog rata, ali i kao (neuspjeli) simbol nacionalnog pomirenja crnih i crvenih, dao izgraditi diktator Francisco Franco (kasnije i sam tamo pokopan).

Ivan Lacković

No, od tog spomenika, u koji, uostalom, osim turista danas malo tko drugi dolazi, daleko nas je više impresionirao El Escorial u San Lorenzu, povijesna rezidencija španjolskih kraljeva koja se sastoji od samostana, crkve, kraljevske palače, muzeja, biblioteke i škole. Taj biser svjetske baštine koji je odavno pod zaštitom UNESCO-a godišnje posjeti pola milijuna ljudi, a uz strance ga rado obilaze i Španjolci, za što moraju izdvojiti 12 eura i barem tri sata vremena. Kompleks je u duhu protureformacije 1557. dao izgraditi kralj Filip II., ističući svoju povezanost s rimokatoličkom crkvom, a njegov rešetkast tlocrt trebao je simbolizirati lomaču na kojoj je mučeničkom smrću preminuo sveti Lovro. Premda su tijekom 17. i 18. stoljeća nacrti često bili “ispravljani,” osnovni karakter kompleksa do danas nije bitno promijenjen, a sastoji se od 16 dvorišta, 86 stepeništa, 88 vodoskoka, 1200 vrata, 2673 prozora...

Ivan Lacković

Ako želite obići sve tamošnje hodnike morat ćete prepješačiti 160 kilometara, pa smo to preskočili i uskočili natrag u Scénic gdje je za vrijeme vožnje lokalnim brdskim cestama preko planine Abantos o ljepoti raskošnog El Escoriala moj suputnik Ivan tek još potiho dodao: - Da se nakralo, nakralo se... Vjerojatno je time htio aludirati na pelješenje kolonija koje su nekoć posjedovali, no nismo se time dugo zamarali nego smo ubrzo krenuli komentirati kako taj dio Španjolske nije suh, pust i brežuljkast poput Kastilje - La Manche već geografski vrlo bogat i razveden, lijep i smiren, pravi užitak za putovanje autom. A koliko je bogat poviješću i tradicijom ponovno smo vidjeli već u sljedećem gradu kojeg smo posjetili, Ávili. Sve je uredno i čisto, a sam grad opet novo mjesto gdje ostajete bez daha. Smješten je na 1130 metara nadmorske visine i okružen s veličanstvenim, 12 metara visokim i sjajno očuvanim srednjovjekovnim zidinama s čak 88 kula, a u koje je uklopljena i gradska katedrala. Kroz neka od devet gradskih vrata u grad se može ući i autom, a vozeći se Ávilom brzo vam postaje vam jasno zašto ga zovu i gradom pjesnika i svetaca (ciudad de cantos y de santos). Tu smo kušali i tradicionalne kolače koje peku tamošnje redovnice (među Karmelićankama su trenutno i četiri rodom iz Splita), a mogu se kupiti u brojnim gradskim trgovinama i suvenirnicama.

Ivan Lacković

Ništa manje nije impresivno ni mjesto gdje je u 15. stoljeću Tomás de Torquemada smišljao zloglasnu španjolsku inkviziciju, tek 60 kilometara udaljena Segovia. I tamo smo se ponovno osjećali kao da nas je neko vremeplovom bacio u prošlost ili u bajku, jer tu je i dvorac Alcázar, rezidencija kraljeva Kastilje, koji je navodno bio inspiracija Walt Disneyu za dvorac u Pepeljugi. Kad ga ugledate, lako se s tim složiti, a još je luđi prizor rimski akvadukt izrađen stotinjak godina prije Kristovog rođenja, koji služi i kao vrata u stari dio grada. Načinjen je od više od 20.000 velikih kamenih blokova i to bez upotrebe žbuke, a dovodio je vodu u grad iz 17 kilometara udaljenog izvora čak do kraja 19. stoljeća! U tom uspavanom gradu, gdje danas bez inkvizicije i bez žurbe i stresa lagodno živi 50.000 stanovnika, večer smo dočekali na terasi restorana na glavnoj gradskoj šetnici uživajući u tradicionalno pripremljenoj janjetini. I jutro kasnije već vozili k Valladolidu, grada čije smo ime dosad znali izgovarati jedino u rečenicama koje glase recimo ovako: - Ej, Real Valladolid dobio Barcelonu, nemreš bilivit, a bila je dvojka ko’ kuća! I izgovaraju se vrlo rijetko. A i taj je grad također veličanstven, krcat spomenicima i muzejima.

Ivan Lacković

U njegovoj najpoznatijoj ulici Regalado, u povijesnoj jezgri u blizini fantastične bijele katedrale, odlučili smo i malo predahnuti i u jednoj gostionici s lokalcima uživali u finom vinu iz regije i tapasima svih fela i vrsta. Posljednja stanica na putovanju Kastiljom i León bio je nam je Burgos, glavna Francova utvrda iz doba španjolskog građanskog rata, koji, baš kao i Valladolid, več i sam zaslužuje barem šest stranica putopisa. Kako je smješten na Putu svetog Jakova, hodočasničkoj ruti od Francuske do Santiaga de Compostele, među najvećim mu je atrakcijama golema gotička Katedrala Djevice Marije, koju smo posjetili i odmah u njoj dobili upute kako stići do 480 kilometara udaljenog cilja hodočasnika koji se ovdje okupljaju i traže okrjepu. No, ovaj puta smo ipak preskočili to hodočašće i sjeli u naš Renault te prvo krenuli u pokrajine La Rioju i Baskiju, po svemu sudeći neku malo drugačiju, ali dakako, kako bi rekli domaćini, u onu baš pravu Španjolsku!

Ivan Lacković

Ukratko

Nastala ujedinjenjem nekad moćnih kraljevina, Kastilja i León jedna je od najvećih regija EU, s veličanstvenom, bogatom poviješću koju često možete i dotaknuti i osjetiti. Ili se njome provozati, kao mi kroz glavna vrata grada Ávile... U Valladolidu je živjela i kraljica Izabela Katolička, a pred kraj života i talijanski pomorac Kristofor Kolumbo, koji je u njezino ime, otkrio Ameriku. Valladolid nisu samo povijesne zgrade, ima i suvremenih, a blizu je i moderna Renaultova tvornica koja radi svašta, premda ne i Scénic s kojim smo tamo stigli... Za našeg posjeta Valladolidu tamo su se održavala čak dva ljetna festivala, šarena i vesela, što se odlično uklapa u lagani ritam grada

Za 884. godine utemeljeno naselje Burgos govori se da je danas grad s najviše znamenitosti u cijeloj Španjolskoj, a njegovim središtem dominira impresivna katedrala u kojoj je i grob najopjevanijeg kastiljskog junaka, El Cida. U Kastilji je često jako vruće, no te vrućine ne ubijaju lokalno stanovništvo, što je posvjedočila i 96-godišnja prodavačica u kiosku kraj Cervantesove kuće u Valladolidu

Burgos se smjestio na 289. kilometru drevnog Francuskog puta (Camino de Santiago Francés), 769 km duge i vrlo prometne hodočasničke rute od francuskog Saint-Jean-Pied-de-Port do španjolskog Santiaga de Compostele. Zanimljivo, ali do baš svih znamenitosti u Burgosu, pa i same katedrale, može se doći i autom, samo treba pristojno upitati lokalne redare i policajce, pa smo tako tu uslikali i novi Scénic. U Kastilji sve gostionice nude vrsno vino, a tu se uvijek za šaku eura možete i do sita najesti tapasa od svih vrsta povrća i mesa ili pojesti ukusnu paelju

Ávilu okružuju veličanstvene, 12-metarske zidine iz 11. stoljeća, s čak 88 kula, a lijep pogled na grad puca i s neobičnog svetišta Los Cuatro postes, križa okruženog sa 4 dorska stupa. U Samostanu svetog Josipa u Ávili, domu bosonogih karmelićanki, nekoć je živjela mističarka, književnica i svetica Terezija od Isusa, a danas je tu i bivša hrvatska glumica Edita Majić, sad s redovničkim imenom Edita Marija od Križa. U Segoviji je glavna atrakcija rimski akvadukt sa 166 lukova, a u San Lorenzu veličanstveni kraljevski samostan i palača El Escorial. Kraljevska rezidencija Filipa II. El Escorial je toliko golemi kompleks, da, kad ga gledate s obronaka obližnje planine Abantos, djeluje skoro pa veće od ostatka naselja u kojem je smješten

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. studeni 2024 15:35